Marcel Holjevac: Nobelovac James Watson je dokaz da je danas znanost služavka ljevičarske ideologije

Foto: Narod.hr

Naslov u Jutarnjem listu zapravo nije toliko različit od onog u većini svjetskih medija: “SRAMOTNI ŽIVOTNI KRAH ČUVENOG NOBELOVCA – Otkrio je strukturu DNK, a sada je odstranjen iz znanstvene zajednice zbog monstruoznih rasističkih ideja”.

Radi se, naravno, o Jamesu Watsonu, jednom od najvećih znanstvenika 20. stoljeća. Što je to tako monstruozno i rasističko? Rekao je da neke rase imaju veći IQ od drugih, i da je taj IQ uglavnom, određen genima, kongenitalan. Još ranije, 2007., je ekskomuniciran iz znanstvene zajednice zbog izjave da je “duboko zabrinut za budućnost Afrike” jer “se sve naše socijalne politike temelje na činjenici da je njihova inteligencija kao i naša, dok istraživanja pokazuju suprotno”.

“Nema racionalne podloge za vjerovanje da su se intelektualni kapaciteti ljudi koji su tijekom svoje evolucije bili geografski razdvojeni razvijali identično”, rekao  je pred 12 godina Watson.

Kasnije je dodatno pojasnio o čemu se radi: “Mi ne razumijemo posve na koji način različita okruženja s vremenom biraju različite gene koji određuju naše sposobnosti za različite stvari. Velika želja današnjeg društva je da pripišemo jednaku snagu razuma nekom univerzalnom naslijeđu čovječanstva. No jednostavno željeti da nešto bude istina nije znanost. Dovoditi to u pitanje nije rasizam, ovo nije rasprava o superiornosti i inferiornosti, nego o potrazi za objašnjenjem zato su neki od nas nadareni glazbenici a neki su nadareni tehničari … Okrenuo sam se protiv ljevice jer oni ne vole genetiku, genetika implicira da neki put u životu ne uspijevamo u nekim stvarima zbog gena. Oni žele vjerovati da su svi neuspjesi u životu posljedica nepravednog društva.”

Ako mislite da su Afrikanci manje inteligentni od Europljana to je rasizam, ako mislite da su to Hrvati to je antifašizam i znanstvena činjenica

Iste te novine koje su to da su neki narodi inteligentniji od drugih proglasile “monstruoznom rasističkom idejom”su 2014. godine objavile tekst naslovljen: KARTA INTELIGENCIJE – Najveći prosječni IQ imaju Finci, Hrvati na europskom dnu. Po karti objavljenoj u tom tekstu, prosječan IQ Hrvata je oko 90, pa iako očito nismo najoštriji nož u ladici, to je ipak malo pretjerano. Kasnije su, doduše, to ispravili u tekstu: “Njemački psiholog priznao: ‘Da, pogriješili smo! Hrvati sada imaju IQ 97, ono su stari podaci'”.

A iste godine su spomenute novine objavile tekst pod naslovom: KOLIKO SU HRVATI INTELIGENTNI? Malo smo pametniji od Srba, ali nas zato Slovenci uvelike šišaju. U njemu se, pozivajući se na studije o inteligenciji stanovništva britanskog psihologa Richard Lynna, i finca Tatu Vanhanena navodi kako je prosječan IQ Hrvata razmjerno skromnih 96, a listu predvodi Singapur sa prosječnim IQ-om od 108. Na kraju liste je Ekvatorijalna Gvineja s prosječnim IQ-om od samo 59. Posve u skladu s naslovom knjige rečene dvojice autora, “IQ i bogatstvo nacija”. Zvuči li to rasistički, po jednakim kriterijima?

Stvar je jednostavna: Kad Watson spomene da se IQ razlikuje po nacijama i rasama, to je “monstruozna rasistička tvrdnja”. Kad se ustvrdi da Hrvati imaju jako nizak IQ, to je antifašizam, a i znanost.

Usto, u više navrata su naveli rezultate IQ testova koji pokazuju da su žene (iako neznatno) u prosjeku inteligetnije od muškaraca. Nitko nije rekao da je to “monstruozni seksizam”, što bi zacijelo bio da se pokazalo da je obratno.

Naravno, to ne znači da je prosječna žena pametnija od pokojnog Stephena Hawkinga. Isto kao što ono što je Watson rekao nipošto ne znači da su Ben Carson, ministar u Trumpovoj vladi i vjerojatno najbolji svjetski neurokirurg, ili astrofizičar Neil Degrasse-Tyson, manje inteligentni od prosječnog bijelca, niti da je prosječan Kinez pametniji od Elona Muska. Je li to tako teško razumjeti prije nego li se vikne “rasizam”? Rasizam je vrlo arbitraran pojam, pa je svakog moguće optužiti za njega, no realno, stvarni problem bi bio kad bismo na račun rase nekom uskratili školovanje ili radno mjesto za koje je inače kompetentan, ili ga učinili neravnopravnim pred zakonom.

Zapravo, ono što je sporno je da ono što Watson tvrdi zapravo kao takvo nije sporno. Niti je sporno da postoji “racial gap”, jaz između rasa,  kod IQ testova, a niti je sporno da je inteligencija urođena i dobrim dijelom nasljedna osobina: ona je jednostavno, najgrublje rečeno, naš intelektualni kapacitet. Naravno, kao i svaka nasljedna osobina, primjerice prosječna visina nekog naroda, i ona je podložna evolucijskim promjenama. Ali to i dalje ne znači da je ne određuju geni.

To je pokazalo i najveće istraživanje o toj temi iz prošle godine, čije je rezultate objavio znanstveni stručni časopis Molecular Psychiatry a prenio New Scientist: Istraživači su, koristeći podatke Biobanke UK, i uspoređujući preko 240.000 individualnih podataka o genomu, definirali preko 500 gena koji utječu na inteligenciju. I druga istraživanja pokazuju slično: Geni su ključni za inteligenciju, ona je većinom definirana upravo njima.

Što je to što jednog rasista čini rasistom?

Dakle, Watson je rasist jer je – zabrinut za budućnost ljudi u Africi, jer smatra da naše politike možda nisu u njihovom najboljem interesu. Oni koji su ga izbacili iz znanstvene zajednice kažu da je IQ određen svime drugim, okruženjem, prehranom, samo ne rasom.

Samo što Watson nije ni rekao da je određen rasom, već da se kod različitih rasa kreće u različitim gabaritima, kao uostalom i visina i slične osobine. Naravno da su razne rase razvile različit IQ, i različito sve ostalo, zato jer su živjele u različitim okruženjima i različito se hranile, suočavale s različitim izazovima i tako dalje.

No genetiku je nemoguće ignorirati, ako želimo biti ozbiljni. Pogledamo li povijest Židova i Roma u Europi, koji su jedni i drugi stoljećima proganjani i marginalizirani te im je ograničavan pristup institucijama, kao i akademiji, vidjet ćemo da su Židovi i više nego natprosječno zastupljeni u medicini i znanosti, a naročito među Nobelovcima, dok je i danas izuzetno malo Roma koji uopće imaju fakultet. Čime to objasniti? Okolinom? Kulturom? Jedni i drugi su preko tisuću godina živjeli u istim okruženjima. Kultura tih zajednica svakako ima utjecaja, no i ona je opet produkt njihovih intelektualnih i drugih kapaciteta. Usto, ako imate IQ ispod oko sto, nikad nećete završiti medicinu ili tako nešto ma koliko se trudili i učili.

Lynn i Vahanen su izmjerili da je IQ prosječnog odraslog Roma u Srbiji na razini 10-godišnjeg Srbina. To, naravno, ne znači da nema Roma koji su u stanju završiti fakultet, pa i doktorirati, samo znači da ih je – razmjerno malo. Muharem Serbezovski, magistar prava s diplomom filozofije, jedan je od vrlo rijetkih Roma s akademskom titulom. No ni on nije široj javnosti poznat po tome što je preveo brojne svjetske klasike na romski, kao i Kuran i Bibliju, već – kao pjevač “narodnjaka”.

Što je uopće potaklo razvoj inteligencije ljudi?

Histerija je zapravo nastala oko toga što higijeničari javnog prostora smatraju kako su su manje inteligentni ljudi ujedno manje vrijedni ljudi, i da su razlike među rasama, ako uopće postoje, plod “društvene nepravde” a ne različite genetike kao posljedice povijesnog razvoja u različitom okruženju. Istovremeno, europskim konvencijama o ljudskim pravima zabranjena je diskriminacija temeljem inteligencije.

Nitko, pak, ne smatra da je rasizam objaviti – kao pred koji dan u jednom od izdanja Jutarnjeg, odnosno EPH, da su neki narodi obdareniji od drugih, i da je to stvar – genetike. Naravno da jest, i znanost je, antropologija, odavno objasnila i jedno i drugo: najinteligetniji (i najmanje obdareni) narodi su oni koji su prvi usvojili poljoprivredu i prešli na sjedilački način života (a to su prije 6.000 godina bili neki narodi dalekog istoka, prije svega Kinezi i Japanci), što je dovelo do monogamije kao bolje strategije opstanka, koja je pak smanjila promiskuitet – jer su djeca, kao i zemlja, postala “privatno vlasništvo” onog tko zemlju obrađuje a djecu podiže i više nisu bili “od plemena”. Izmijenjen je “seksualni odabir”, inteligencija je postala evolucijska prednost. Radi se dakle o tome da je nastanak obitelji u današnjem smislu kumovao početku rasta inteligencije kod ljudi: Brze noge i jaki mišići više nisu bili ključni, sposobnost za težak ali i pametan rad koji će dati plodove jest.

U Africi se način života lovaca-sakupljača zadržao do pred stotinjak godina, pa takvog razvoja tamo nije bilo. Svakako, organiziramo li škole u Africi, s vremenom će se tamo stvari popraviti. Koliko vremena, i gdje će razvijeni svijet biti do tada, nitko ne zna.

Ako činjenice nisu u skladu s dogmom, to gore po činjenice

Činjenice same po sebi teško da mogu biti rasističke, seksističke, ili što već. No one se često ne uklapaju u nečiji svjetonazor. Kad je James Watson, kao otkrivač strukture DNK koji zna o čemu priča, rekao da su geni odgovorni za razliku u inteligenciji između bijelaca i crnaca, to je bio okidač za opću histeriju.  CSHL laboratorij, kojeg je Watson vodio od 1968. do 1993., komentar 90-godišnjeg bivšeg šefa nazvao je “sramotnim” i priopćio da “nedvosmisleno odbacuje neutemeljena i bezobzirna osobna stajališta dr. Jamesa D. Watsona”. Dodaje da su njegove izjave “za svaku osudu i da nemaju veze sa znanošću”.

No nisu naveli što onda ima veze sa znanošću, obzirom da je to da je inteligencija u velikoj mjeri – preko 60 posto – nasljedna prilično dobro dokumentirano. Kao što je genima određen i velik dio naše fizionomije, talenata, sklonosti, mentaliteta, visina, sklonost debljanju, bolesti od kojih ćemo oboljeti. Naravno, sve ljudske osobine se mijenjaju i prilagođavaju uvjetima, to se zove evolucija, no to ne znači da geni nisu čimbenik koji ih određuje, samo da nisu jedini čimbenik i da se i geni s generacijama mijenjaju, iako jako sporo.

Konkretno, djeca para kod kojeg oba roditelja imaju IQ veći od 125 će u velikoj većini slučajeva imati IQ od bar 115 ili više, pri čemu je zanimljiv i teško objašnjiv fenomen da prvo dijete istog para u većoj mjeri naslijeđuje IQ od roditelja nego kasnija djeca. Mali broj njih će imati IQ od 100 pa do 115. Samo iznimno i u vrlo malom, promilima mjerenom broju slučajeva će imati IQ manji od sto, a nikad, ako se radi o zdravoj djeci rođenoj bez trisomija, alkoholnog fetalnog sindroma ili čega sličnog, neće imati IQ 90.

Masovna histerija

Watson je rekao da, iako se nadao da su svi ljudi jednaki, “ljudi koji zapošljavaju crnce ustanovili su da to nije istina”. Zbog toga je ostao zbog svih počasnih titula.

Istovremeno, u Googleu radi oko 20 posto Azijata, i samo oko 2 posto Afroamerikanaca, iako ih je u općoj populaciji oko 14%. Jesu li u inače ljevičarskom Googleu zapravo rasisti, ili samo gledaju kompetencije, kao uostalom i NBA klubovi? U SAD-u je davno utvrđeno da crnci zarađuju puno manje od bijelaca, i to se uvijek tumačilo rasizmom. Istovremeno, te iste statistike pokazuju da ljudi žute rase zarađuju gotovo dvostruko od bijelaca, u prosjeku. Ako je Amerika rasistička zemlja kojom vladaju bijeli ljudi, zašto su onda najbolje plaćeni žuti ljudi i zašto dominiraju visokotehnološkim sektorom?

I kako objasniti činjenicu da u svijetu atomske fizike i teorijske matematike dominiraju – Indijci? Tamo se, često u zabačenim selima, rađaju matematički geniji: To nije i ne može biti plod “utjecaja okoline”. Neki od njih su Nobelovci. Isto tako, među dobitnicima Nobelovih nagrada za medicinu, kemiju i fiziku postoji nesrazmjerno velik broj Židova. Također su česti u svijetu visokih financija. Ako odbacimo da je inteligencija zapisana u genima, onda ostaju jedino još teorije o “židovskoj zavjeri” i “privilegiranosti” kao objašnjenje toga, a tu se onda ugao gledanja ljevičarske ćudoredne policije približava uglu gledanja Adolfa Hitlera.

On, doduše, i jest uzrok te masovne histerije, s jedne strane – jer je bio pobornik eugenike i ideje da manje savršene (po njegovim kriterijima) pripadnike ljudske rase treba utamaniti. Zato “antifašisti” bježe od ideje da postoje ikakve razlike među nacijama i rasama koje bi bile genetski definirane, jer se boje da će biti izjednačeni s Hitlerom, ili da će otvoriti put razmišljanjima koja bi ponovo dovela do konc logora.

Problem s Hitlerom, međutim, nije bio taj što je on tvrdio da postoje urođene razlike među rasama i nacijama nego jer je iz toga izveo zaključak da neke rase treba pobiti. Čista znanost je, naime, uvijek amoralna, odnosno moralno neutralna, ako je istinska prirodna znanost. Znanost nam može objasniti strukturu atoma, ali hoćemo li to znanje koristiti za izradu atomskih bombi koje ćemo bacati na žute ljude ili za izgradnju atomskih centrala koje će nam grijati stanove i davati struju nije stvar znanosti, bar ne fizike. Zato nam je potreban moral, pa i vjera, da bismo mogli znanstvene spoznaje upotrijebiti na moralan način.

Darwin kao rasist

Primjenjujući kriterije kakvi se primjenjuju na dr. Watsona, morali bismo kao rasista brendirati i Darwina te odbaciti njegovu teoriju evolucije: “U jednom trenutku u budućnosti, ne tako dalekom i mjerenom stoljećima, rasa civiliziranih ljudi će gotovo sigurno istrijebiti i zamijeniti divlje rase diljem svijeta“, napisao je Charles Darwin. On je civiliziranim ljudima smatrao bijelce, a ostale rase ljudske vrste je rangirao redom do najzaostalijih, australskih aboridžina.

Darwin je u knjizi “Podrijetlo čovjeka i spolni odabir” dvojio jesu li crnci, indijanci i žuti ljudi samo podvrsta iste vrste, ljudske, ili kompletno druge “životinjske” vrste. Po njemu, među rasama “postoje brojne razlike u strukturi i konstituciji tijela, pri čemu su neke značajne” i te razlike “su ostale gotovo jednake kroz vrlo dug vremenski period (izdanje iz 1874., str. 173).

Te razlike danas kumuju tome da afroamerikanci dominiraju košarkom, boksom, i nekim atletskim disciplinama, ali ih gotovo nema u automobilskom sportu (Hamilton je iznimka, kao i Kličko u boksu). I dok mnogi smatraju “rasizmom” time što je tako malo crnih ljudi na vodećim položajima tehnoloških kompanija, nitko ne smatra rasizmom da u nogometnim ili košarkaškim reprezentacijama nekih pretežno bijelih zemalja zapravo nema bijelaca. I nitko ne viče “diskriminacija”: radi se jednostavno o kompetencijama i talentu, koji je uglavnom urođen. Japanci i Nijemci nisu slučajno ti koji rade naše aute, crnci nisu slučajno ti koji repaju i igraju košarku. Stvar je to genetike, a ona je pak stvar razvoja.

Vratimo se Darwinu. On citira dokaze koji sugeriraju da između raznih rasa ljudi “nema savršenog fertiliteta”, a čak ide toliko daleko da tvrdi kako, ako ga i ima, “to nas apsolutno ne sprječava da bismo ih svrstali u drugu vrstu” (strana 172.)

No kao ozbiljan znanstvenik, vrsta koja danas izumire, Darwin prezenitra i dokaze druge strane, da sve rase ljudi pripadaju istoj vrsti, ističući kako u Južnoj Americi ima puno ljudi koji su “vrlo kompleksna ukrštavanja između crnaca, Indijaca, i Europljana” (strana 173). On osobno je smatrao da su ljudske rase – crni, bijeli, Indijci – podvrste iste vrste (strane 176 i 608). No dodaje da je to toliko arbitarno da je praktički svejedno hoće li rase ljudi biti proglašene podvrstama iste vrste, ili novim vrstama.

Ukratko; po Darwinu, današnji bijelci će evoluirati u superiornu rasu, a crnci će, kao zaostali, izumrijeti zajedno s čovjekolikim majmunima. Kad Darwin spominje “civilizirane rase” (“civilised races”) on gotovo uvijek opisuje europske kulture, i zapravo ne povlači nikakvu jasnu razliku između pripadnosti biološkoj bijeloj rasi i pripadnosti europskoj kulturi. Darwin bi danas, nesporno, bio proglašen rasistom. A u stvarnosti, on je bio veliki protivnik ropstva, što se u njegovo doba smatralo vrlo progresivnim.

Stvarne kontroverze oko Watsona

Vratimo se Watsonu. On je autor brojnih kontroverznih izjava, i njegove stavove je legitimno kritizirati jer su – osobni stavovi. Poput onog da žena ima pravo na pobačaj iz bilo kog razloga, pa i zato jer je dijete homoseksualac. Ili da ljudima treba omogućiti da ih se genetski usavršava. To su stvari koje su etički sporne, no nikog nije bilo briga za to. S druge strane, predbacuje mu se iznošenje činjenica koje nitko zapravo ne negira: Kad su kolege znanstvenici urgirali kod Pape da zabrani Galileu naučavanje heliocentrizma, na što ga je ovaj stavio u kućni pritvor, bar su imali toliko pristojnosti da tvrde da ono što on tvrdi nije znanstveno točno.

Kod Watsona, nitko se ne trudi stvarno dokazati da to što on tvrdi nije točno, samo kažu da je to “neprihvatljivo”. U znanosti su, međutim, prihvatljive samo činjenice i dokazi. A danas, pozivati se na činjenice znači nerijetko biti proglašen rasistom, homofobom, čime već. Znanost je danas, zapravo, postala produžena ruka ideologija, pa se tako i rezultati istraživanja nerijetko falsificiraju od strane samih autora studija, ako su pravi rezultati opasni po njihovu akademsku karijeru ili jednostavno nepoželjni. Watson je, uostalom, davno još morao prodati svoju Nobelovu medalju ruskom tajkunu, kako bi kompenzirao gubitak primanja.

Autocenzura u znanosti je istu svela na nešto gotovo estradno, bar u tom dijelu (inače, Watson smatra da je samo fizika znanost, a sve ostalo je “socijalni rad”.) A to svakako nije dobro po znanost; ona mora biti neovisna od politike. Zato, uz ovakvu “moralno podobnu” znanost, koja sve više služi potvrđivanju lijevoliberalnih ideoloških floskula preko “studija” čiji je rezultat unaprijed poznat, ne treba čuditi ni sve veći broj onih koji “ne vjeruju u znanost” pa smatraju da je zemlja ravna ploča.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.