Mlada majka Nikolina Mlakar je na Facebook profilu u petak objavila drugačiju priču. Ona i suprug, liječnik, borili su se za živote dvoje djece iako su im rekli da će umrijeti.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
“Na današnji dan prije 3 mjeseca naš mali Damjan, rođen sa 27 tjedana carskim rezom, živeći samo nepunih 35 sati, napustio nas je ovdje na zemlji i otišao na ljepše mjesto, svojem Nebeskom Ocu. Liječnici su nas upozorili da zbog moje dijagnoze može umrijeti nakon što se rodi. Nije imao dovoljno plodne vode i postojala je velika mogućnost da mu se pluća ne razviju kako treba. I na kraju je tako i bilo, njegova mala pluća nisu izdržala borbu.
Mi smo do zadnjega vjerovali i nadali se da će biti dobro, ali nije uspjelo, ovaj put nije. Bolno je, i još uvijek nam je teško, ali vjerujemo da smo dali sve od sebe. Borili smo se svaki dan za njegov život, od plusića na testu za trudnoću do kraja. Krstili smo ga kad se rodio i bili kratko s njim, onako malim, čistim, nevinim. I znamo da je i dalje s nama, svaki dan, i od Gore moli za nas. I da, da moramo opet to sve proći za njega, prošli bi.
A nije bilo lako, teško je bilo i još je teško. Ali tko smo mi da odlučujemo o njegovom životu. Što sam trebala reći svojoj djeci da sam koji tjedan prije odlučila prekinuti njegov život zbog svega što se može dogoditi. Ubila sam vašeg malog bracu kojega svi željno iščekujemo da se više ni on ni mi ne mučimo. Kakva bi ja to bila majka da sam samo odustala od njega. Jel bi nam bilo sada lakše, ne, vjerujem da bi nam bilo teže, puno teže.
Zašto sam iznad napisala “ovaj put nije”? Zato što je bilo i drugačije. Kad smo se npr. odlučili boriti za život našeg Luke za kojega su rekli da nema nikakvih šansi da preživi, da u 19-om tjednu trudnoće napravimo abortus jer on ne može preživjeti. Ali preživio je, izborio se skupa s nama. Danas je zdravo dijete.
I zato, borimo se za svaki život, od njegovog začeća do kraja. Jer svaki život je vrijedan, koliko god on trajao. Svaki je vrijedan borbe i žrtve.” – napisala je Nikolina.
> Nikolina Nakić: Nesretnoj trudnici nudi se lažna sućut i lažno brže rješenje koje to nije
Vrijedi se do zadnjega boriti za svaki život
6. veljače Nikolina je napisala:
Priča koja se razlikuje od ove
Paradžiković je na svom Instagram profilu podijelila fotografiju prijateljice iz tekst:
“Ovo je moja prijateljica. U šestom mjesecu trudnoće. 25 tjedana sreće, uzbuđenja i iščekivanja prekinuo je uobičajeni utorak, redovan pregled kod ginekologa.
Mirelina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja 4 tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi…nikakve. Ako kojim slučajem preživi bit će s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak…
Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majka ne može ni čuti niti prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele?
U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen. Pitanje kojim se nitko neće baviti. Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška.
Ali, pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?!
Koja od nas je sljedeća? Molim vas pomozite! Sherajte. Nemojte da ostane sama”, napisala je Paradžiković.
