Očekujem sljedeću komemoraciju na Bleiburgu s još više sudionika, komemoraciju bez nečasnih popratnih pojava i provokacija. Onakvu gdje se sudionike više ne će vrijeđati kao ustaše, naciste i fašiste – i to uz pomoć medija. Onakvu gdje će se sudionici hrvatske komemoracije osjećati dobro prihvaćenima, uspostavljajući prekogranične kontakte
Franz Jordan, potpredsjednik Koruškoga domovinskog saveza (KDS), jedan je od potpisnika pisma austrijskim državnim čelnicima u svezi sa zabranom komemoracije na bleiburškome polju. Nakon odgovora s čelnih austrijskih državnih adresa na to pismo, Hrvatski tjednik razgovarao je s gospodinom Jordanom.
Razgovor je vodio Marko Curać.
> Pokrenuta peticija austrijskom parlamentu protiv zabrane Bleiburške komemoracije
> (FOTO) Partizanski zločini: Iskopani ostaci 130 ubijenih mladića
> Igor Vukić: Partizanska okupacija Zagreba 1945. – ubijani su liječnici, svećenici, ranjenici…
Kako ocjenjujete odgovore austrijskih državnih čelnika na pismo koje im je uputila u svezi s komemoracijom u Bleiburgu skupina za prekogranični dijalog, među čijim ste članovima i Vi?
Mislim da su naši zajednički napori s dr. Josipom Stjepandićem (HAZUDD) i ing. Franjom Pavićem (HSK) shvaćeni ozbiljno. Odlučujuće je zalaganje za dostojanstvo i spomen na poratne žrtve, kojih ćemo se ustrajno sjećati. Također, mislim da se neće donijeti zakon o zabrani komemoracije.
Ima li u tim odgovorima različitih tonova ili je to usuglašen stav?
U osnovi, odgovori su bili vrlo slični, osim onih iz Slobodarske stranke (FPÖ). Svi odaju počast žrtvama. Međutim, zbog pojedinačnih incidenata, govori se o desničarskoj ekstremističkoj pratnji. Nikada nisam naišao na desničarskoga ekstremista među tisućama koji su nazočili svetoj misi.
Koji je razlog uključivanja KDS-a u tu akciju?
Za Koruški je domovinski savez dostojanstvo žrtve i zajedničko sjećanje na žrtve put k pomirbi. To uključuje sve žrtve ratnih i poslijeratnih zločina. Svake godine na Spasovo, u svibnju, obilježavamo žrtve nacionalsocijalizma (groblje Annabichl-Klagenfurt) te žrtve Titovih partizana u slovenskome Lešu, gdje su, osim onih koji su bili oteti i ubijani iz Koruške, u šumi pokopani i Slovenci i Hrvati. Ukupno je bilo više od 700 žrtava.
Živite u Koruškoj?
Da, živim u Donjoj Koruškoj i znam mnoge životne priče, traume ljudi, posebno tijekom mojega zadnjega desetljeća rada u Crvenome križu. I u mojoj su općini, osim domaćih stanovnika, ubijani i Hrvati. Stoga je stvar srca da se hrvatske žrtve ne zaborave. To je tužna poslijeratna povijest Koruške. Važno je to priznati i javno izreći. Moj pokojni tast bio je također Hrvat i desetljećima je živio u strahu od Titovih sljedbenika. Iskreno prijateljstvo i dobrosusjedski odnosi ne pokazuju se samo kad je to ekonomski korisno – na suncu i moru – već posebno u dostojanstvu žrtve! To pokušavamo s dr. Josipom Stjepandićem (HAZUDD) i ing. Franjom Pavićem (HSK) te s drugim prijateljima koji su s nama također u skupini za dijalog i u zajednici za spomen na žrtve.
Tko po Vašemu mišljenju stoji iza politizacije bleiburške komemoracije?
To su zlonamjerni ljudi koji žele skriti poslijeratnu povijest u cjelini, a napose “tragediju Bleiburga i Viktringa”, ubojstva Hrvata i krvavi Križni put koji je počeo na koruškome tlu, skriven i zaboravljen. Konačno, to su bila ubojstva ljudi koji su tražili zaštitu Britanaca, a ovi su ih poslali u sigurnu smrt bez sudske presude. U tomu su sudjelovali i koruški partizani. Bez paušalnoga sumnjičenja, postoje i sudionici koji potječu iz partizanskih obitelji ili od onih koji se pojavljuju na popisima suradnika Udbe.
Može li se reći da zbog povijesne odgovornosti za izručenje civila i vojnika koji su se predali Saveznicima na bleiburškome polju te poslani u smrt nekima ne odgovara komemoracija na tom mjestu pa bi ju htjeli bi gurnuti u Hrvatsku?
Točno to tako vidim. Ali moramo biti svjesni da u Donjoj Koruškoj ima mnogo poprišta zločina i da su zaboravljene hrvatske žrtve našle svoje konačno počivalište na drugim grobljima. Treba i to zapamtiti!
Imate li dojam kako se jedan totalitarizam, onaj komunistički, pokušava opravdati, a njegove žrtve umanjiti?
Ima struja koje bi prepustile zaboravu poratnu povijest i zločine Titovih partizana. U južnoj Koruškoj to ne će uspjeti jer su žitelji sami bili žrtve, a počinitelji nikad nisu kažnjeni. Oni su živjeli među nama. Posve sigurno bilo je kod nas sudionika borbe otpora, ali nisu svi bili partizani, kako se službeno predstavlja. Iako se stalno pokušava ovaj tragični dio povijesti prepustiti zaboravu, to ne će nikad uspjeti, pogotovo stoga što na to podsjećamo komemoracijama. O tome ima dovoljno knjiga i na to podsjećaju nadgrobni spomenici.
Što je priječilo austrijsku policiju da sankcionira sve koji su i ranijih godina na bleiburškoj komemoraciji nosili neprimjerene simbole?
Mislim da su policija i službe na terenu zajedno s kotarskim namjesnikom dali sve od sebe i postupali doslovno prema zakonu. Veliki kontingent vjerojatno je bio potreban i zbog najavljenih provokacija i držanja kao i zbog sigurnosti svih sudionika komemoracije. Kada je masovno okupljanje ljudi, u Austriji postoje precizne smjernice.
Pod povećalom su najčešće fašistički simboli, što je s komunističkima, zar su manje zlo?
Zakon o zabrani, koji zabranjuje nacističke simbole, međutim, morao bi konačno biti proširen na radnje i prikazivanje simbola koji podsjećaju na komunističku Titovu diktaturu te ih staviti pod kaznenu odgovornost!
Kakvu komemoraciju na Bleiburgu očekujete sljedeće godine?
Očekujem komemoraciju s još više sudionika! Takvu na kojoj bi sudjelovale Katolička crkva iz Koruške, politika, udruge i organizacije poput KHD-a, suglasne skupine, Crni križ … kao i gosti iz inozemstva. Sve to bez miješanja u hrvatske poslove organizatora PBV. Jednu komemoraciju bez nečasnih popratnih pojava i provokacija. Onakvu gdje se sudionici više ne vrijeđaju kao ustaše, nacisti i fašisti, uz pomoć medija. Onakvu gdje se sudionici hrvatske komemoracije osjećaju dobro prihvaćenima, uspostavljajući prekogranične kontakte, iz koje grad Bleiburg izvlači ekonomsku korist! “Zajedno u molitvi, sjećanju, njegujući sjećanje.” Planirani Dani dijaloga u Bleiburgu mogli bi biti od pomoći!
Što možete reći o tim Danima?
Vidim iskreno zauzimanje od strane općine i vođe Projekta da se ne zaboravi taj tužni dio povijesti. Tu smo nakanu razumjeli tijekom razgovora s načelnikom Visotschnigom, skupa s dr. Josipom Stjepandićem. Bit će neophodno jače uključiti hrvatske predstavnike – Crkvu, Počasni bleiburški vod, HSK, HAZUDD, hrvatsku vlast, kako bi ih dovoljno čuli. Ne smijemo razgovarati samo “preko” sudionika komemoracije, nego i s njima. Vjerojatno će se dijalog nastaviti. U tome ćemo svakako sudjelovati zauzimajući se za spomen na žrtve. Roditelje bivšega načelnika Othmara Morya partizani su odvukli u Leše i ondje ubili. Samo iz Bleiburga i Bad Eisenkappela u šumi Leše pokopano je od pedesetak žrtava.
Bojite li se anarho-lijevih provokacija i ispada, kojima je znatan dio medija njemačkoga i hrvatskog govornog područja posebno sklon?
Ne bojim ih se, slabi su i malo ih je, jer ljudi u našoj zemlji nisu takvi. Međutim, neki mediji moraju shvatiti da platforma za provokaciju vrijeđa dostojanstvo žrtava i da mediji također formiraju mišljenje i stoga snose odgovornost! Hrvatski predstavnici također imaju pravo na svoje mišljenje i treba ga čuti!
Potpredsjednik ste KDS-a. Predstavite nam svoju udrugu.
KDS je 2020. proslavio osnivanje povijesne Koruške domovinske službe (Kärntner Heimatdienst), osnovane prije točno 100 godina. Tu su organizaciju 1920. godine osnovale političke stranke kako bi se pripremile za uspješan referendum o južnoj Koruškoj. Godine 1957. današnji je KDS obnovljen. Mi smo nestranački i neprofitni, podržava nas čak 10 000 ljudi i primaju naše novine – “Der Kärntner” i “KHD intern”.
Na kojim načelima djelujete?
Pomirba, sporazumijevanje i mir. To je ostavština koruškoga referenduma iz 1920. godine. Zagovaramo suvremeno održavanje koruškoga identiteta i zajedničke kulture! Zalažemo se za zajedničko suočavanje s prošlošću, živimo u dijalogu s etničkim skupinama i tako smo prepoznati kao uzor izvan Koruške te u inozemstvu! Raznolikost mišljenja, njegovanje nacionalne i kulturne svijesti bez agresivnosti i arogancije vrlo su nam važni. KDS se također suočava s izazovom doseljavanja i zahtijeva predanost austrijskoj vladavini prava! Zauzimamo se za ozračje uzajamnoga povjerenja i zajedno odajemo počast žrtvama rata, tiranije i poslijeratnih zločina. Ovo uključuje i žrtve partizanskoga nasilja kao i nacionalsocijalizam!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
