Rođen je u uglednoj obitelji hrvatskih Židova 1945. u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu, a zatim završio i Medicinski fakultet.
Predavao je kao profesor u Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar”, na Medicinskom fakultetu u Mostaru te kao gostujući profesor na Harvardu u SAD-u.
Pokrenuo je Prvi hrvatski kongres preventivne medicine. Osnovao je Hrvatski časopis za javno zdravstvo koji je i uređivao. Njegovim je radom grad Zagreb došao na čelno mjesto svjetskog pokreta Zdravih gradova. Inicirao je i osnivanje Medicinskog fakulteta u Mostaru. Objavio je više od 200 znanstvenih i stručnih radova.
Obnašao je mnoge visoke političke dužnosti. Bio je član Izvršnog vijeća grada Zagreba, sekretar Sekretarijata za zdravstvo, glavni nositelj skrbi za zdravlje svih sudionika Univerzijade u Zagrebu, posebni savjetnik predsjednika RH Franje Tuđmana za humanitarna pitanja, zastupnik u Županijskom domu Sabora RH, veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova RH.
Humanitarni je rad nezaobilazan dio njegova životopisa. Ističe se njegova pomoć kosovskim rudarima kad su 1989. štrajkali glađu (Stari Trg). Radio je u predraću na tome da se spriječe sukobi u Hrvatskoj i drugim jugoslavenskim republikama. Suorganizator je konvoja Libertasa kojim se u listopadu 1991. pomoglo odsječenom Dubrovniku, organizirao je zaštitu za prognanike i izbjeglice u Hrvatskoj, organizirao i predvodio (zajedno s Hermanom Vukušićem) humanitarni Bijeli put pomoći za bolnicu u Novoj Bili te brojne druge akcije.
