U srijedu, 26. 4., održana je tematska sjednica saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo na temu statusa radnika u Hrvatskoj. Predsjednik Odbora, Mirando Mrsić (SDP), nije dopustio predstavniku U ime obitelji da sudjeluje u raspravi, iako su u službenom pozivu svi sudionici bili pozvani upravo u svrhu rasprave: “Na sjednicu su pozvani svi relevantni predstavnici poslodavaca, sindikata, ministarstva, zavoda, instituta, ureda, komora, i dr., kako bi se navedena tema što kvalitetnije raspravila”.
> Mrsić (SDP) onemogućio U ime obitelji sudjelovanje u raspravi o položaju radnika u Hrvatskoj
Donosimo cjelokupan tekst svega što je predstavnik udruge U ime obitelji, Luka Mlinarić, želio reći na raspravi, ali mu to nije omogućeno:
Udruga U ime obitelji zalaže se za dostojanstvo svakog radnika kao osobe, za dostojanstven i pošteno plaćen rad te za društvo u kojemu se, u svrhu zaštite i brige o obitelji, posebna pozornost pridaje trudnicama, majkama i očevima (posebno onima s više djece) te ženama koje planiraju imati obitelj.
Udruga U ime obitelji podnijela je Hrvatskom saboru 27. ožujka o.g. prijedlog izmjena i dopuna Zakona o radu u kojemu je naglašena potreba za kvalitetnijim uređenjem dva instituta: institut tjednog odmora koji predstavlja ustavno pravo svakog radnika iz čl. 56. Ustava te institut prava na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom i blagdanom.
Naša inicijativa ide u smjeru da se rad nedjeljom zakonski regulira putem instituta tjednog odmora, na način da se radniku omogući odabir hoće li koristiti tjedni odmor nedjeljom ili nekim drugim danom. To znači da će se radnik pri sklapanju ugovora u radu moći izjasniti želi li raditi nedjeljom, što će poslodavac biti obavezan poštivati. Dakle, odluka u vezi rada nedjeljom, prema našem prijedlogu, bila bi u potpunosti u rukama radnika.
Također, predlažemo uvođenje promjene u institut prava na povećanu plaću. Naime, trenutna zakonska odredba (čl. 94. Zakona o radu) je nedefinirana zbog nepostojanja minimalnog iznosa povećanja plaće. Predlažemo da se postojeći čl. 94. Zakona dopuni odredbom o povećanju plaće po satu u minimalnom iznosu od 50% od osnovice plaće za sat rada za koji radnik nema pravo na povećanu plaću. Tako bi npr. radnik kojemu satnica iznosi 40 kn, nedjeljom primao minimalno 20 kn veću naknadu za sat rada. Cilj predloženih izmjena jest omogućivanje izbora radniku u vezi rada nedjeljom, ograničenje rada nedjeljom (posebno u trgovinama) te zakonsko jamstvo minimalnog 50%- tnog povećanja plaće za nedjeljni rad čime poslodavci ne bi mogli manipulirati radnicima koristeći se nedefiniranom odredbom Zakona.
Sadašnje zakonsko uređenje koje radniku ne nudi izbor te omogućuje da radnik de facto ne bude plaćen za svoj nedjeljni rad ide na ruku poslodavcima te grubo krši dostojanstvo osobe radnika, stoga ga je nužno mijenjati.
Nadalje, kako bi rad u Hrvatskoj zaista poštovao dostojanstvo i prava svih radnika, potrebno je posebnu pozornost usmjeriti na ranjive i diskriminirane skupine radnika: trudnice, majke i očeve (napose one s više djece) te žene koje planiraju imati obitelj. U tom pogledu, ističu se četiri temeljna problema s kojima se te skupine radnika suočavaju.
Prvo, pozdravljamo izmjene Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, koje imaju intenciju povećanja naknade plaće za 6-mjesečni roditeljski dopust do 1. godine djeteta na 120% proračunske osnovice, čime bi ona iznosila 3.991 kn. Međutim, što je s majkama koje zarađuju više od 4.000 kn neto te su time stavljene u poziciju u drugih 6 mjeseci roditeljskog dopusta birati između posla i veće plaće te ostanka kod kuće i brige o djetetu uz primanje manje naknade? Smatramo potrebnim u takvim slučajevima povećati naknadu do punog iznosa plaće.
Drugo, naknade plaće za drugih 6 mjeseci dopusta je potrebno delimitirati do punog iznosa jer trenutni iznos naknade od 2.660 kn odnosno 1.663 kn (80, odnosno 50% proračunske osnovice prema čl. 24. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama), ne omogućuje majkamae da pokriju troškove skrbi za dijete. U slučaju povratka roditelja (majke) na posao javlja se problem čuvanja djece u jaslicama i vrtićima, s obzirom da je malo dječjih vrtića koji uopće omogućuju upis 6. mjesečne bebe u jaslice, a da ne govorimo o tome da sve to predstavlja veliki šok za dijete i roditelje. Kako bi pomogle ovoj skupini radnika, potrebno je da država i lokalne samouprave surađuju u rješavanju problema manjka mjesta u jaslicama i vrtićima jer kapaciteti u jaslicama i vrtićima te njihova nedostatna rasprostranjenost ne odgovaraju potrebama.
Treće, potrebno je mijenjati sustav roditeljskih potpora ostvarivih nakon što dijete navrši godinu dana, na način da te potpore za roditelje s 3 ili više djece ne budu isključivo vezane uz ostajanje kod kuće. Prema trenutnom Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama kod korisnika potpore, najčešće majki, javlja se nedoumica hoće li se vraćati na tržište rada nakon navršene godine dana djeteta ili koristiti potporu (naknadu). Izmjenama toga Zakona treba omogućiti majkama s 3 ili više djece povratak na tržište rada, uz zadržavanje roditeljskih potpora (npr. uz zapošljavanje na pola radnog vremena) čime bi majke imale veću slobodu izbora. Četvrto, potrebno je osloboditi poslodavce od plaćanja doprinosa za trudnice i majke s malom djecom kako bi ih se potaknulo na zapošljavanje istih.
Također, ističemo kako je nedopustivo mlade koristiti kao privremenu, povremenu i jeftinu radnu snagu zapošljavanjem na određeno od strane poslodavaca te putem kratkotrajnih mjera stručnog osposobljavanja. Potrebno je različitim mjerama mladima pružiti mogućnosti stabilnog i sigurnog stalnog zaposlenja. Ovakve zakonske izmjene i mjere predstavljale bi veliki doprinos poboljšanju položaja radnika u Hrvatskoj, kao i obiteljskoj pronatalitetnoj politici te nužnoj demografskoj obnovi, a također i borbi protiv diskriminacije ranjivih skupina radnika: trudnica, majki i očeva, žena koje planiraju obitelj i mladih.
Zaključujemo kako biti radnik u Hrvatskoj predstavlja ‘‘kaznu’’ uvijek kada se na bilo koji način narušava dostojanstvo osobe radnika prisilnim i neplaćenim radom nedjeljom i blagdanom te kada se diskriminiraju posebno ranjive skupine radnika.
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
