Prof. Miliša: Od boljševičkih simbola do subliminalnih poruka

miliša komunizam
Foto: Snimka zaslona, depositphotos; fotomontaža:Narod.hr

Slavljenje boljševičkih simbola ima svoje (mnogobrojne) sljedbenike, i u neovisnoj Hrvatskoj, što može imati dalekosežne posljedice i to na dan kada slavimo simbol uspostave hrvatske države!, piše za Narod.hr dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naši doživljaji i percepcija stvarnosti nerijetko imaju racionalnu prosudbu. Kada zakaže naš analitičko-kritički um tada smo podloženi sugestivnom doživljavanju i različitim manipulacijama. Osobito je opasno stanje kada u ime umjetničkih sloboda sotoniziramo svetinje drugih ili kada se u ime (navodne) demokracije se slave simboli totalitarnih režima. Na žalost slavljenje boljševičkih simbola ima svoje (mnogobrojne) sljedbenike, što može imati dalekosežne posljedice i to na da kada slavimo simbol uspostave hrvatske države – Dan državnosti!

Kada zakaže analitičko-kritički um tada ljudi postaju podložni opasnom sugestibilnom doživljavanju simbola koji imaju snažnu moć. Osobito je opasna situacija kada se u ime demokracije slave simboli totalitarnih režima.

Ni u samostalnoj Hrvatskoj nismo raskrstili s boljševičkim simbolima. Iznosim samo dva primjera (od prije četiri godine), a koji se danas aktualiziraju kod izbora u Zagrebu. Crvene zastave sa srpom i čekićem su imali na majicama simpatizeri i članovi platforme Možemo!, koja danas ima većinu u Skupštini metropole. Trebam li napominjati da su crvena zastava, srp i čekić sa zvijezdom petokrakom poznate oznake socrealističke ikonografije. Crvena komunistička zastava te transparent sa stisnutom šakom uz parolu: „Proleteri svih zemalja ujedinite se“ osvanuli su (svojevremeno) i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prilikom proslave stote obljetnice Oktobarske revolucije! Taj povijesni događaj obilježio je početak krvoprolića u kojem je stradalo više ljudi nego od Hitlerovih zločina. Isti simboli i danas imaju svoje pristalice, a njihovo ponovno “aktiviranje” može imati dalekosežne posljedice. Siguran sam da bi se to dogodilo ako bi se u Zagrebu vratio (nekadašnji) Trg maršala Tita! Mladi, nadareni i elokventni novinar i publicist Matija Štahan je o pobornicima takve ideologije nedavno izjavio: “Iz njih izbija sklonost prema prethodnom režimu…, oni ne mogu odoljeti da simbole iz jugoslavensko – komunističkih vremena ne guraju u prvi plan”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U masi se pojedinac osjeća zaštićeno i potpada pod utjecaj jednoumlja i/ili indoktrinirane mase. Thomas Erikson u knjizi Okruženi idiotima konstatira da “samo mrtve ribe plivaju niz struju”.

Zašto su važni simboli i subliminalna percepcija?

Simbolima ljudi ostvaruju interakciju, njima grade i modificiraju odnose, mijenjaju ili bježe iz svijeta realnosti u svijet fikcije, prikazuju svoje identitete, ili pokazuju svoju privrženost određenom pokretu ili ideologiji. Simboli trebaju biti dekodirani kako bi kako bi se oduprli različitim negativnim utjecajima. Takvi simboli sa sobom potencijalno nose velike opasnosti, kako nekada tako i danas…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ako prihvatimo zamisao da podsvjesni perceptivni mehanizmi imaju veliki utjecaj na ljudsko funkcioniranje, onda shvaćamo da subliminalna percepcija ima dalekosežne posljedice. Većina ljudi živi u iluziji da imaju kontrolu nad svojom percepcijom. Subliminalna percepcija funkcionira tako da često ostaje neprimjetna.

Subliminalno, skriveno ili podsvjesno funkcionira kao “spremište” vjerovanja, ideologija, vrijednosti i stavova. Granica između informacija koje svjesno primamo i onih koje opažamo podsvjesno (subliminalno) se naziva perceptivno zapažanje. Subliminalna percepcija je ono što omogućuje da se utječe na ljudske misli, osjećaje i ponašanja kroz razne podražaje bez svjesnog znanja osobe na koju se utječe. Subliminalno uvjeravanje je najučinkovitije kod onih kod kojih ne postoji dobro strukturirani otpor pri konfrontaciji s manipulativnim sadržajima ili indoktrinirajućim porukama. Kao i u hipnozi nekim osobama je vrlo teško pružiti otpor, bez obzira na to koliko je sadržaj besmislen, opasan ili opskuran. (Vidjeti u: Key, W. B. The Age of Manipulation, The Con in confidence, The sin in sincere)

Umjetnička sloboda ne bi trebala implicirati slobodu izrugivanja svetinjama i simbolima drugih naroda ili kultura.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Francuska tiskovina Charlie Hebdo nije satirički tjednik nego anarhistički pamflet skupine agresivnih ateista okrenutih protiv vjernika.

Agresivni ateisti i anarhisti su nerijetko jedan od primjera kršćanofobije. Na sakralne objekte ispisuju natpise protiv Crkve, a groblja devastiraju čupanjem križeva. Preokrenute križeve obilježavaju natpisima Kill the Cristians (Ubij kršćane) ili Dark funeral (Crni pogreb). Postoje sekte koje propagiraju sotonističke rituale (Sotonski vitezovi, Crna Zora, Crna ruža, Crni škorpioni…).

Veliko slovo A unutar kružnice predstavlja znak prepoznavanja anarhista koji se bore protiv svih institucija i simboliziraju bezvlašće. Lingvisti etimološki označavaju boju “crno” s latinskim “sordidus”, a odnosi se (i) na zabranjeno, dok crvena boja označava krv kao oznaku boljševiče revolucije.

Veliki broj eksperimenata zaključuje da su psihička napetost, strah ili tjeskoba u korelaciji s većom mogućnošću manipuliranja. Tako se ljude lakše nadzire i drži u pokornosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kao aktualni paradigmatičan primjer ovome navodim činjenicu da su članovi britanskog vladinog znanstvenog savjeta nedavno priznali ciljano stvaranje straha radi kontrole ponašanja ljudi tijekom pandemije koronavirusa.

Kako napetost kod neke osobe raste, percepcija te osobe je sve manje na svjesnoj razini te postaje podložnija subliminalnim podražajima. Upravo to je izvrsno prikazano u filmu Die Welle (Val). Glavni je akter u filmu, J. Vogel, nastavnik u gimnaziji koji je manipulirao učenicima zahtijevajući od njih da jednoobrazno nose traperice i bijele košulje, a drugi znak prepoznavanja skupine je karakterističan pozdrav u znaku vala – “Die Welle”. Učenici koju su ušli u anarhističku zajednicu suprotstavljali su se svima koji nisu prihvaćali “projekt” i/ili vizualni identitet – “val-pozdrav”. Film je snimljen po istinitom događaju u Njemačkoj.

Međutim, postoje i druga potpuno drugačija upotreba simbola. Evo dva primjera….

Svojevremeno je norveški diplomat Charung Gollar simboličkim ilustracijama ukazao na glavne svjetske probleme koje je oslikao na primjeru zastava osam zemalja koje je nazvao “Snaga zvijezda”. Glavne probleme država sublimirao je u bojama zastave svake pojedine države, koristeći se podatcima Amnesty Internationala i UN-a. Poigrao se sa simbolima svake pojedine zemlje, što su prozvani shvatili kao nacionalnu uvredu ili marketinšku manipulaciju. Za svaku zastavu označio je u legendi količinu problema, aludirajući na (nekada) najaktualnije probleme kao što su socijalne nejednakosti u Brazilu, ekspanzija trgovine drogom u Kolumbiji, količina nasilja nad ženama u Africi, neupućenost američkih građana u ratove koje su oni inicirali, AIDS-a i malarije u Angoli…

Taj je uradak predložen za Nobelovu nagradu s područja političkog marketinga (The Community At Large Charung Gollar, http://www.slideshare.net/dai14/knowing–the–world–you

Druga sjajna ilustracija, čiji izvor sam zametnuo, uz zastavu pojedine zemlje prikazuje načine gledanja i/ili saniranja problema… Od SAD-a gdje probleme rješavaju otvaranjem novih ratnih zona, Rusije – zatvorima, Kine – negacijom problema, Irske pivskim zamračivanjem problema, Španjolske – spavanjem ili odmorom kao odmakom od problema, Švicarske – referendumima…

Skrivene poruke u reality show emisijama i reklamama

Manipulativna emisija Big Brother sublimira poruke i posljedice kulture eksponiranosti, dokoličarenja, nasilja, vulgarnosti, hedonizma, voajerstva, banalnosti, mržnje ili difamiranje protivnika. Pored toga u Big Brotheru ljudi dragovoljno pristaju da ih se nadzire, a ropstvo se “prodaje” za slobodu. To je projekt koji simbolizira suvremenu arenu moralnih gladijatora. Dok se (svojevremeno) u jednim dnevnim novinama u Hrvatskoj Hamdiju slavilo kao “nacionalnog heroja u Hrvata” zato što je kao Rom „pobjednik“ pridonio širenju interkulturalnosti (što je vrijeđanje zdrave pameti), dotle je rasizam uzbunio Veliku Britaniju jer se jedna “stanarka” (u Big Brotheru) izrugivala drugoj “stanarki” zbog njezina indijskog podrijetla. Tada je Velika Britanija percipirana kao rasistička zemlja. Te su emisije najvulgarniji i najzorniji primjer moralnog koloniziranja građana. Pored svega gore navedenog protagonisti tih emisija daju mladima način kako pobjeći iz anonimnosti. “Takozvane sitne duše hrane se, kao kokoši, na đubrištima tuđih života.” (Dušan Radović).

U većini dnevnih listova prednjače teme šoubiznisa, lifestylea, skandala i sličnog, pa su tiskovine postale “omot za oglašivače” (Stjepan Malović). Reklame i oglasi daju snažne sugestibilne poruke. To su poligoni manipuliranja masama.

Reklame nude iluzije i prijevare, osobito kada se pojedinac potvrđuje kupovanjem. U reklami za razna vozila sugerira se muškarcima da žene ne gledaju njih nego vozilo koje posjeduju. Reklame nude proizvode kao statusne simbole, primjerice, “veliki ljudi” imaju velika vozila.

U osnovi svega jest podvala kada i kako se ljudi depersonaliziraju a stvarima daje ljudski smisao! Kada proizvodi za nas postanu relevantni i kada im počnemo pridavati određeno značenje, znači da smo tim materijalnim stvarima pridali razmjensku vrijednost. Konzumerizam je odavno postao opijum za mase lakovjernih potrošača. Georg W. Bush, američki predsjednik u trenutcima najveće drame koja je potresla SAD – teroristički napad na New York i Washington 11. rujna 2001. godine, izjavljuje: “Ne smijemo dozvoliti teroristima da nas zaustave u kupovanju.” Thorstein Veblen u Teoriji dokoličarske klase iznosi ideju “upadljive potrošnje”, koju opisuje kao neumjereno trošenje (prvenstveno) radi pokazivanja višeg društvenog statusa.

Brojni su primjeri reklama poznatih modnih marki, kao što su Calvin Klein, Diesel, Dolce & Gabbana i dr., koje se koriste seksualnošću za reklamiranje proizvoda i pritom unajmljuju poznata lica koja mladi doživljavaju kao svoje idole. Oglašivači proizvoda slikama razgolićenih (najčešće) manekenki ciljaju na osjećaj poželjnosti te odašilju poruku da ćeš biti voljen ili seksualno privlačniji/a ako kupiš taj proizvod.

Djeca su najlakovjerniji „gutači“ reklama pa postaju ciljana skupina marketinških manipulatora. Računajući na sklonost djece da svim stvarima pridaju osobine živih bića, stručno nazvano animizam, marketinški manipulatori u reklamama igračkama “udahnjuju život”. U reklami Orangina, napitka za djecu i mlade, pojavljuju se seksualizirane čovjekolike životinje. U toj video animiranoj jednominutnoj reklami vidjeli smo seksualne aluzije ljubavnog odnosa medvjeda i srne. Njihov ljubavni ples završava pjenastom i obilnom količinom toga napitka. Tako se od ranog djetinjstva perfidno promiču seksualne aluzije.

Zaključno: Slavljenje boljševičkih simbola ima i danas u samostalnoj Hrvatskoj svoje sljedbenike, što može imati dalekosežne posljedice i vrlo skoro, kada bi trebali slaviti simbol uspostave hrvatske države – Dan državnosti!

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

** Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar.
Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV-emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.