Poštovana gospođo Bilač, posljednjih godina aktualno je pitanje reforme školstva, tj. tzv. kurikulne reforme. Vi ste učiteljica s velikim iskustvom, a prošle godine ste i doktorirali na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kako gledate na prijepore koji se oko reforme školstva vode posljednjih godina?
Nije problem što postoje prijepori. Demokratsko i pluralističko društvo temelji se na sučeljavanju stavova, argumenata, prijepora ili neslaganja. Oni su izazov za nova, bolja rješenja. U našem se društvu nažalost ne prihvaćaju i ne razvijaju demokratski standardi. A različita mišljenja postaju povod za difamaciju i isključivanje. Sve sam sigurnija kako se zavaravamo da je vrijeme jednoumlja iza nas? To se može jasno prepoznati analizirajući i aktualno stanje u hrvatskome odgoju i obrazovanju. Političko-prljavom trgovinom i prevarom građana, odgoj i obrazovanje predani su ljudima koji u njemu vide isključivo sebe i svoj interes.
Struka, stručnjaci i znanstvene institucije se ignoriraju i isključuju jer su opasne za jedno, nametnuto mišljenje. Neupućenima, tj. onima koji su samo površno upoznati s problematikom lako prodaju „proizvod“ koji se naziva reforma školstva. Ne problematiziraju se posljedice za pola milijuna djece iako su one argumentirane i vrlo dramatične. U području odgoja i obrazovanja razotkriva se platforma za još jednu pljačku Hrvatske.
Izvjesno je kako se skupini oko ministrice Divjak žuri utrošiti velike iznose proračunskog novca. Kreće se samovoljno u nabavku računala u svim školama. S druge strane, Njemačka suočena s negativnim posljedicama masovne uporabe digitalizacije, što je dokazano znanstvenim istraživanjima, intenzivira smanjivanje digitalnih sadržaja iz nastave. Mi pametni, a Nijemci glupi. Moglo bi se navoditi još bezbroj primjera ove manipulacije pod krinkom boljeg obrazovanja. I ta glupost, vrijeđanje inteligencije građana može se događati samo u zemlji jednoumlja u kojoj ona „Car je gol“ izaziva osudu.
Ulazimo u novo razdoblje nacionalne odgojno-obrazovne politike
Imate li dojam da je područje školstva (jednako kao i kullture) postalo bojnim poljem ideoloških ratova? Naime, pred nekoliko mjeseci Vjeran Zuppa je upravo ovo područje označio kao dobru polugu za „dubinske promjene društva“?
Naravno. Ali ne radi se samo o dojmu. Niti je Vjeran Zuppa otkrio toplu vodu. Predajom odgoja i obrazovanja u ruke klijentelističko-bizarnoj stranci HNS-a bilo je potpuno jasno kako ulazimo u novo razdoblje nacionalne odgojno-obrazovne politike. Ona je danas u službi isključivo jedne ideologije koju formalno provodi aktualna ministrica, a zapravo je osmišljena i vođena interesnim skupinama iz Hrvatske i inozemstva. To je ideologija čije je sjeme bačeno sa Željkom Jovanovićem uvođenjem rodne ideologije u zdravstveni odgoj u nedemokratskom ozračju i bez javne rasprave, ukidanjem Vijeća za za normu hrvatskoga jezika s jasnom namjerom da nam se uredi jezik prema normi novosadskoga pravopisa, problematiziranjem vjeronauka u školama, kurikulnom reformom prepuštenoj čovjeku koji je nije znao niti završiti, difamacijom recenzija najeminetnijih hrvatskih stručnjaka o štetnoj Jokićevoj reformi pa sve do današnjega dana, kada nakon 25 godina hrvatske neovisnosti sa žaljenjem konstatiramo kako se u povijesnoj čitanci djecu i mlade uči kako je Vukovar rezultat hrvatskoga ludila. Dugo traje ludilo ove ideologije, a aktualna hrvatska vlast na kraju je izdala svoj narod i formalno im predala hrvatski odgoj i obrazovanje na vođenje.
Kako gledate na imenovanje Blaženke Divjak ministricom znanosti i obrazovanja?
Blaženka Divjak je prijedlog klijentelističko-mizerne stranke, plod tihog državnog udara aktualne vlade HDZ-a i besraman primjer razine izdaje koju politička trgovina može dosegnuti. Niti njoj, a niti HNS-u narod nije dao povjerenje za sudjelovanje u obnašanju vlasti. I zato je iluzija očekivati bilo što drugo osim isključivog djelovanja za interesne skupine.
Što bi po Vama trebalo mijenjati u školsko-obrazovnom sustavu i kako pristupiti reformama?
Reformama treba pristupiti na način da nema reformi. One su se, ne samo kod nas, već i u svijetu pokazale neučinkovitima i nisu utjecale na stvarne promjene u praksi. Tako odgojno-obrazovni sustav nakon svakog pokušaja reforme ostaje trom, pretežak uteg za bilo kakve promjene. S druge strane, promjene u školi odvijaju se mnogo brže nego li tempo kojim ih uvodi obrazovna politika. Umjesto kontinuiranog bavljenja, povremeno fokusiranje na odgoj i obrazovanje potpuno je neučinkovito. Hrvatska je sada u situaciji u kojoj odgoj i obrazovanje mora maknuti od nametnute ideologije, vratiti ga struci i kadrovima koji imaju rješenja, potaknuti traženja odgovora na pitanja o tome s kakvim se izazovima naše društvo, obitelj, djeca i mladi suočavaju.Treba preuzeti odgovornost što baš tu, pod našim suncem nebeskim u hrvatskoj domovini, nije najbolje mjesto na zemaljskoj kugli za svaki mogući razvitak svakoga djeteta, obitelji, čovjeka? Kako ćemo to promijeniti?
Imate li dojam da se kod spominjanja reformi zanemaruje stručni kadar, tj. pitanje edukacije, motiviranosti, a konačno i plaća prosvjetnih djelatnika?
Razvijene zemlje koje razumiju važnost kvalitete odgoja i obrazovanja snažno ulažu u kvalitetu rada učitelja. Brojna recentna i relevantna istraživanja potvrdila su kako je ključ kvalitete obrazovanja i uvođenja promjena u praksu isključivo u rukama učitelja. I zato zemlje koje ulažu u ljudski resurs, učitelje, imaju iznimne rezultate kako u obrazovanju tako i u gospodarskom rastu. Dodatno, iskustva najboljih svjetskih praksi potvrđuju kako je važno promijeniti očekivanja od učitelja, odnosno potaknuti ih, podržati na preuzimanje aktivne uloge u procesu promjena, a ne (za)ostajanje u ulozi prenositelja znanja i pasivnog korisnika propisanih reformi.
Istanbulska konvencija – podvala za legalizaciju neznanstvene rodne ideologije
Nedavno ste u „Hrvatskom tjedniku“ pisali o tzv. Istanbulskoj konvenciji. Zašto se protivite njezinu uvođenju u hrvatski pravni sustav?
Istanbulska konvencija je nastavak oduzimanja suvereniteta i nametanje neprihvatljivih ideoloških stavova hrvatskom društvu. Predstavljena je kao konvencija o zaštiti žena i obitelji od nasilja. Taj dio je u načelu prihvatljiv, ali je upitno zašto derogiramo svoje vlastite zakone ako su dobri ili zašto ih ne mijenjamo i ne poboljšavamo ako su loši i neučinkoviti. Ne treba nam netko izvana nametati zakonska rješenja već trebamo osvijestiti i senzibilizirati društvo o tom problemu. Osobito o zaštiti žrtve i prevenciji nasilja.
No, Istanbulska konvencija je podvala da se u međunarodni pravni poredak legalizira štetna i neznanstvena rodna ideologija pod krinkom zaštite žena i obitelji od nasilja. U svojim temeljima koristi se marksističkom teorijom koja kaže da ženu ne čini spol već okruženje i da je žena u svojoj ulozi u obitelji zarobljena i potlačena od strane muškarca. Kako bi to promijenili rodna ideologija kaže kako spol nije konstanta, odstupa od ontološke datosti i kaže da je čovjek određen rodom kojeg u svakom trenutku može odabrati ovisno kako se osjeća. Nasilje definira kao rodno uvjetovano. Što nasilje nije. Tako bi ozakonili nešto što bi u svakom trenutku bez obzira na spolnu datost moglo biti i nešto drugo, bilo da se radi o muškarcu ili ženi, a jedino bi bilo važno kako se osjeća. Muškarac bi mogao reći da je žena i obrnuto. Pazite, u tome je cilj. Demontiranje institucije braka i u konačnici obitelji kao temeljne zajednice. Jer definicija braka kao zajednice muškarca i žene ovim putem gubi smisao. Znači u svakom trenutku brak bi mogao postati i zajednica recimo dvije žene. To je negacija braka i ponavljam brutalan napad na obitelj. Ratificiranjem postajemo dio projekta demontiranja kulture i tradicije zasnovane na civilizaciji kršćanske Europe s ciljem porobljavanja čovjeka i odbacivanja Boga iz života ljudi.
Vlada bez ocjene za popravni
Koju bi ocjenu dali sadašnjoj Vladi nakon jedne godine mandata?
Vlada je eksperiment koji ima zadatak sačuvati stabilnost političkih elita na vlasti. Aktualna Vlada protivna je volji naroda i koristi se političkom prisilom. Ako je aktualna vlast uvjerena kako su na vlasti po volji naroda, neka iziđu na izbore, kažu narodu kako će s HNS-om i Pupovcem voditi državu. Jasno je da to ne žele. Svjesni su da će izgubiti. Ali, brzo ne će moći pobjeći, a hrvatski narod ne zaboravlja kako se uporno ponavlja u javnosti. Aktualna Vlada ne može dobiti niti ocjenu kojom bi mogla na popravni.
Ocjena rada predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović?
Kada se komentira rad predsjednice treba imati na umu kako nije moguće imati sve informacije jer je riječ o unutarnjim i vanjskim pitanjima države koja ne mogu biti dostupna javnosti. Ipak, u kontekstu odgovornosti za razvoj hrvatskog odgoja i obrazovanja, aktualna predsjednicaje protivno struci i interesima hrvatskoga naroda podržala ministricu Blaženku Divjak. Ako se radi o neinformiranosti ili pak o stvarnoj podršci ovoj interesnoj skupini koja provodi anacionalnu i nestručnu reformu hrvatskoga odgoja i obrazovanja, onda je to nedopustivo i ne može dobiti pozitivnu ocjenu.
Problem je u vodstvu Hrvatske
Kako gledate ne fenomen sve snažnijeg iseljavanja iz Hrvatske? Koliko je taj problem uzrokovan ekonomskim parametrima, a koliko gubitkom vjere u današnju Hrvatsku?
Kod nas je ključna teza kako je u Hrvatskoj glavni problem ekonomija. Neprimjetno smo opet postali zarobljenici marksističke ideologije i obećanja o zemaljskom raju. Zanemarujemo čovjeka u svojoj punini, u ovisnosti o Bogu, o najdubljim ljudskim vrijednostima. Korupcija, dvostruka mjerila, kriminal su postali osnove djelovanja aktualnih politika. Ako ovome dodate kaos u pravosuđu jasno je što je osnovni uzrok nezadovoljstvu naroda te brojno iseljavanje osobito mladih koji se ne vide u ovakvom okruženju. Okruženje u kojem dominiraju korupcija i kriminal na svim razinama je posljedica djelovanja aktualnih političkih elita. Tu se krije uzrok. Pogledajte samo tko predstavlja narod u najvišem zakonodavnom tijelu, hrvatskome Saboru. Kad to vidite i usporedite njihove životopise, stručne reference, sposobnosti vjerujem kako malo tko želi živjeti s njima. Problem je isključivo u vodstvu Hrvatske.
Komentar političke i društvene situacije u Splitu?
Koalicija HDZ-a s čovjekom koji je pravosudnim malverzacijama oslobođen od ratnog profiterstva dovoljno govori o stanju u Splitu. Jedino što Split drži na površini je turizam. A turizam u Splitu postaje negacija naše tradicije i života kojeg poznajemo. Pretvorili smo grad koji je prvorazredni spomenik kulture u pizza cut fast food, vašar kioska i buke koja trešti na svakom koraku. Split kao grad zbog svog položaja i klime ima veliki potencijal, ali očito je zbog podkapacitiranog političko-ljudskog resursa ne može napraviti iskorak. Poražavajuće i destruktivno.
Bez lustracije ključnih institucija od fakulteta do pravosuđa ostat ćemo zarobljeni u mentalnom sklopu totalitarnog komunizma
Može li Hrvatska dalje bez temeljite dekomunizacije i dejugoslavizacije, što bi podrazumijevalo i kadrovske smjene u svim relevantnim državnim institucijama?
Taj mentalni sklop je jedan od osnovnih uzroka stanja u društvu. Sve ovo što danas živimo stane u dvije komunističke parole: Snađi se druže i Ne možeš me toliko malo platit, koliko ja malo mogu radit. Bez lustracije ključnih institucija od fakulteta do pravosuđa ostat ćemo zarobljeni u mentalnom sklopu totalitarnog komunizma. Tu je i politika koju provode EU birokrati, a crpi uzor iz marksističke doktrine. Pa nekadašnji komunisti postaju zagovornici Europe koja im je do jučer bila neprijatelj.
Vidite, zadnji komesar na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Neven Budak, kreator je hrvatske reforme u odgoju i obrazovanju. Dakle netko tko je sebe vidio u totalitarnom komunističkom sustavu, bio njegov dionik i danas je podoban za ovako zahtjevan i složen posao. Nažalost. Nismo se uspjeli otrgnuti iz komunističkog zagrljaja i ostajemo zarobljeni u prošlosti baš i isključivo zbog njih.
Imate li kakvu ideju kako ljude motivirati da se aktivnije uključe u rješavanje političkih i društvenih problema i ostanu se boriti u Hrvatskoj?
Situacija se ne će promijeniti dok ne dođe do korjenitih promjena u dvije najodgovornije političke stranke u zemlji: HDZ-u i SDP-u. One generiraju isključivanje demokracije i pluralizma. One hrvatskoga čovjeka čine nevidljivim. One budućnost čine nesigurnom. One se bave prodajom, a ne razvojem. U takvom se okruženju zaustavlja mogućnost stvaranja kritične mase koja može dovesti do promjena. I zato ljudi odlaze.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
