Komentar na članak:
Želimir Marić – 24. lipnja 2015.
Lijepo je i simbolički vrijedno da je Predsjednica u prvi plan na stolu stavila Meštrovićev kip Povijest hrvata. Meštrović domovinu prikazuje kao smjernu, dostojanstvenu i čvrstu ženu kojoj povjerava na čuvanje našu baštinu, tradiciju i identitet, nije tog čuvara prikazao konjaničkom skulpturom dobro naoružanog kralja s visoko podignutim mačem, već uzvišenim likom majke. I to je dobro, jer u tom liku majke je prikazana prije svega – čuvarica vjere, nade i ljubavi i života.
Što je predsjednica prepoznala, a što je još mogla reći
Dobro je što je u čestitki Predsjednica spomenuli i bitne teme: demografsku krizu, problem iseljavanja mladih, problem nezaposlenosti, problem totalitarnih ideologija i njihovih simbola, potrebu inovativnog načina pristupa rješavanju ekonomske krize.
Šteta je što nije prepoznala, ili možda nije htjela, ili nije imala hrabrosti, ne znam što je po srijedi, ali dakle što nije prepoznala pogodan povijesni trenutak i spomenula onog pravog, istinskog, hrabrog borca protiv svih totalitarizama, i protiv onog nacističkog i protiv onog komunističkog, našeg i svjetskog uzora i diva ljudskosti i ljubavi prema čovjeku- kardinala Stepinca. Njegov primjer i njegov zagovor su upravo onaj melem koji nam treba za naše rane!
Inovativnost ne može bez potrebnog mira
Što se tiče problema inovacija, dobro je to tematizirati i na to podsjećati. Potrebno je međutim i da političari stvore uvjete našem, inače prirodno inovativnom čovjeku, da se u njemu ne uguši taj instikt. Na što mislim? Pa npr. na problem rada trgovina i trgovačkih centara nedjeljom. Najnoviji trendovi pokazuju da su hiperaktivnost, stalna online-dostupnost i stres upravo oni kileri inovativnosti od kojih se treba ograditi. Sve više je firmi koje uvode jedan dan u tjednu kad je zabranjeno interno komunicirati e-mailom, sve je više mladih koji nemaju tisuće pjesama na svojim mobilnim uređajima, nego na miru žele saslušati longplejke od početka do kraja, sve više se cura u podzemnim željeznicama velikih gradova može vidjeti kako – pletu; ljudska duša izgleda ipak ne može bez – mira. I ta Njemačka u koju će mnogi naši mladi na žalost ubrzo otići – ne dopušta rad trgovina nedjeljom.
Porast nataliteta ne može bez slobodne nedjelje
S tim u vezi je i problem nataliteta. Pa tko radi većinom u tim trgovačkim centrima i petkom i svetkom? Pa žene u fertilnoj dobi koje iscrpljene i iscijeđene, u borbi za goli opstanak, ne mogu imati ono što bi najviše htjele – djecu. Predsjednica ima instrumente da taj veliki problem rada nedjeljom dovede i održi na dnevnom redu, sve dok se konačno ne riješi.
Nama uzor boraca za “slobodu i socijalnu pravdu”, kako se nekidan izrazila Predsjednica u šumi Brezovica, nisu tamo neki šumnjaci koji su patera Maksimilijana Nestora skinuli s vlaka sa njegovim župljanima kad se vraćao sa hodoćašća sv. Ani iz Knina, te likvidirali, te “stvar dovršili” u jednoj drugoj šumi, onoj Maceljskoj, već mi imamo ispravne i prave uzore, tolike i tolike, npr. naše Dubrovčane sa svojom zastavom na kojoj piše LIBERTAS i našeg dragog, hrabrog i svetog muža, kardinala Alojzija Stepinca! Mi želimo biti oštri prema svakom kukastom križu, ali jednako tako i prema svakoj zvijezdi petokraci – bez iznimke i izgovora!
Neka nas prati zagovor blaženog Alojzija Stepinca, čije će ime, nadam se, uskoro krasiti najljepši trga naše Domovine, onog na kojem se nalazi zgrada Hrvatskog narodnog kazališta!
Uvijek iznova posvješćujmo si istinu Evanđelja koja zahvaljujući hrabrom svjedočenju naših starih živi duboko u nama, isitnu koja će nas odvesti u pravu slobodu: “Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi.”
