Svjedočenjem bivšeg zatočenika logora Manjača Franje M., koji je izjavio kako ga optuženik tijekom ispitivanja nije tukao te Božidara Kneževića iz Instituta za nestale osobe iz BiH, u ponedjeljak je na Županijskom sudu nastavljeno suđenje Dani Lukaiću, bivšem visokorangiranom dužnosniku Kontraobavještajne službe JNA (KOS-a) kojeg optužnica tereti za zlostavljanje zarobljenika.
Franjo M. Ispričao je kako je kao zarobljeni pripadnik HVO-a u logoru Manjača proveo šest mjeseci do njenog zatvaranja te da je prije i poslije Manjače bio zatočenikom još šest srpskih logora.
“Lukaića sam prvi put vidio u prostoriji za ispitivanje u Manjači. Kod njega sam bio na ispitivanje četiri puta te me za razliku od svojih podređenih nije tukao niti maltretirao. Tijekom ispitivanja kod Lukaića njegovi zaštitari su me dvaput udarili penderekom”, kazao je Franjo M. dodajući da je čitavo vrijeme ispitivanja morao držati glavu uperenu u pod.
Svjedok je kazao kako je za Lukaićevo ime čuo po izlasku iz Manjače te da se ne može sjetiti je li mu se Lukaić predstavio prije ispitivanja.
‘Bili smo primorani jesti travu pokraj zahoda’
Govoreći o premlaćivanjima u Manjači, svjedok je izjavio da su ga jednom prilikom s kabelom premlatili čuvari koje je znao pod nadimcima Špaga i Zoka te da su to maltretiranje s udaljenosti od desetak metara promatrali i ispitivači. Opisujući uvjete u logoru svjedok je kazao da je tijekom boravka u Manjači izgubio 48 kilograma te kako su zbog manjka hrane bili primorani jesti travu pored zahoda.
Božidar Knežević iz sarajevskog Instituta za nestale osobe svjedočio je na okolnost svojeg susreta s D. V., nekadašnjim zatočenikom Manjače koji je tijekom postupka svjedočio o torturama u Manjači i koji je kasnije istraživao sudbinu svojih suboraca.
>Manjača – instrument genocida, a ne nusproizvod rata
Knežević je kazao da je s D. V. stupio u kontakt preko svoje poznanice Dušanke Đurić iz Bosanskog Broda s kojom je ranije radio, a za koju je bivši logoraš naveo da ga je prepoznala kada se on raspitivao za događaje u Manjači.
“Nazvao sam ga te mi je rekao kako traži lokalitete pogibije svojih četvorice suboraca iz HOS-a te da je zaštićeni svjedok i kako ga je njemačko veleposlanstvo pozvalo na razgovor radi informacija o njemačkim državljanima koji su ratovali u BiH. Rekao mi je kako traga za zajedničkom grobnicom u koju su navodno zakopani 32 pripadnika HVO-a, što mi je bilo sumnjivo jer prema dokumentaciji takav lokalitet ne postoji. Kada samu mu rekao da taj lokalitet nije zaveden u dokumentaciji, kazao mi je da se radilo o vikend ratnicima koji su dolazili iz Hrvatske i Mađarske”.
Lukaić je optužen da je od sredine lipnja do 16. rujna 1992. tijekom oružanog sukoba na području Bosne i Hercegovine, u logoru ratnih zarobljenika Manjača prilikom ispitivanja dvojice zarobljenih pripadnika HVO-a i trojice zarobljenih pripadnika HOS-a, u više navrata unaprijed zapovjedio podređenim pripadnicima vojske Republike Srpske da za vrijeme ispitivanja ili nakon njega tjelesno zlostavljaju, tuku i ozljeđuju zarobljenike.
Njemu podređeni pripadnici vojske Republike Srpske su, po okrivljenikovim prethodno izdanim zapovijedima, od sredine lipnja pa do kraja srpnja 1992. prilikom ispitivanja u njegovoj prisutnosti, u više navrata palicama pretukli dvojicu pripadnika HVO-a te u razdoblju od 8. do 16. rujna 1992. rukama, nogama i palicama pretukli dvojicu pripadnika HOS-a.
Čupao zatvorenicima nokte
Trećeg pripadnika HOS-a su okrivljeniku podređeni pripadnici vojske Republike Srpske po njegovim zapovijedima u više navrata udarali rukama, nogama, palicama i drugim predmetima po čitavom tijelu i spolovilu te mu gurali palicu u anus.
Lukaića se tereti i da je osobno, prilikom ispitivanja trećeg pripadnika HOS-a, udarao drškom pištolja po glavi, metalnom stolicom po leđima te mu čupao nokte, a jednom prilikom udarao čekićem po šaci desne ruke dok su mu pripadnici vojske Republike Srpske držali ruku govoreći da to radi kako ovaj više nikad ne bi mogao na nekoga pucati.
Uhićen je 30. lipnja prilikom ulaska u Hrvatsku s grupom koja je išla na komemoraciju fašističkim žrtvama u Jadovnom. Nakon policijskog kriminalističkog istraživanja ispitalo ga je i državno odvjetništvo, nakon čega mu je određen istražni zatvor.
Zbog Lukaićevog uhićenja, početkom srpnja ove godine reagirao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je zaprijetio kako bi Hrvati u Bosni i Hercegovini mogli snositi posljedice zbog činjenice da je hrvatska policija uhitila bivšeg časnika vojske bosanskih Srba.
Lukaić – visokorangirani KOS-ovac
Višnja Starešina istaknula je 2018. godine važnost uhićenja Lukaića napominjući kako je riječ o visokorangiranom dužnosniku Kontraobavještajne službe JNA (KOS-a):
„On je karika na kojoj se može rastvoriti cijeli sustav zločina ugrađen u projekt velike Srbije i ključna uloga KOS-a u njihovu planiranju, organizaciji, provedbi i prikrivanju zločina.“
Također se osvrnula na činjenicu da do uhićenja dolazi tek sada.
“Otada do danas, pukovnik Lukaić služi istom sustavu, na istome zadatku, predan istome cilju. Kada sam, pripremajući knjigu “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda” pročitala članak kolegice Cvrtile i ispovijed logoraša N.N., tražila sam neki eho: u medijima, u aktivnostima civilnih udruga, iz DORH-a… Nisam ga našla, sve do vijesti o uhićenju Dane Lukaića.
I koliko vidim, na slučaju je policija počela raditi tek ove godine. Kao da četiri godine DORH nije stigao pročitati članak.” – istaknula je Višnja Starešina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
