U travnju je ove godine Matica hrvatska Vladi Republike Hrvatske uručila Nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku koji je izradila matičina radna skupina predvođena prof. dr. Mariom Grčevićem. Početkom kolovoza Vlada je predstavila konačan prijedlog Zakona izrađen prema matičinu Nacrtu, a pokrenuto je i javno savjetovanje u koje su se uključila brojna hrvatska kulturna i stručna udruženja te znanstvena zajednica. Prijedlog Zakona definira da hrvatski jezik: „obuhvaća suvremeni nadregionalni hrvatski standardni jezik (koji se tradicionalno zove i hrvatskim književnim jezikom i hrvatskim jezikom) u svim svojim funkcionalnim stilovima, jezik cjelokupne književne baštine na hrvatskom jeziku (na glagoljici, bosančici i latinici)“.
Najznačajnije novine koje zakonski prijedlog donosi odnose se na obvezu javne komunikacije na hrvatskom standardnom jeziku i u tom svojstvu upošljavanje lektora u svim tijelima javne vlasti i državne uprave. Zakonskim prijedlogom Vlada se obvezuje na donošenje Nacionalne jezične politike u roku od dvije godine po donošenju Zakona. Također, ako Hrvatski sabor izglasa novi Zakon o hrvatskom jeziku, Vlada će imenovati Vijeće za hrvatski jezik koje će imati zadaću skrbiti o hrvatskom jeziku, promicati kulturu hrvatskoga jezika u službenoj i javnoj uporabi i koje će se baviti pitanjima zaštite bogatstva hrvatskoga jezika, kao i raznolikosti narječnih idioma te njihovih specifičnih funkcionalnih uporaba.
Je li Hrvatskoj potreban Zakon o hrvatskom jeziku?
Iako predlagatelji ističu kako Zakon ne će biti niti restriktivan niti normativan, da se njime ne krše odredbe Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina ni Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, da Zakon ne će uređivati privatnu komunikaciju te da Zakon ne će predstavljati novi izdatak za državni proračun, u javnosti su se pojavile brojne kritike ovoga prijedloga. Dio stručnih udruženja i znanstvene zajednice ističe kako je donošenje zakona nepotrebno jer je sve što Zakon uređuje već uređeno drugim zakonima te kako će buduće Vijeće za hrvatski jezik imati ulogu svojevrsne jezične policije. U javnosti se također propitivala i opravdanost odredbi o nužnosti upošljavanja lektora u svim tijelima javne vlasti i državne uprave.
Je li Hrvatskoj potreban Zakon o hrvatskom jeziku? Što donošenje Zakona znači za hrvastki jezik, što za jezičnu, kulturnu i općenacionalnu politiku Hrvatske te kako će teći primjena Zakona? Hoće li Vijeće za hrvatski jezik moći ispuniti zadaće koje mu se daju u Zakonu? Kakva je bila dosadašnja i kakava bi trebala biti buduća hrvatska jezična politika? Što donošenje ovoga zakona znači u širem nacionalnom i europskom kontekstu?
Na ova i brojna druga pitanja u četvrtak, 26. listopada 2023. u 20 sati na tribini odgovaraju Hrvoje Hitrec, Mate Kovačević i Davor Dijanović.
O sudionicima
Hrvoje Hitrec rodio se 1943. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1967. godine diplomirao je komparativnu književnost. 1974. godine postao je glavnim urednikom humorističnog lista Kerempuh, a 1985. ravnateljem kazališta Trešnja. Prvim glavnim ravnateljem Hrvatske radiotelevizije postao je 1990. godine, a nakon toga bio je Ministar informiranja u Vladi Republike Hrvatske. Od 2005. predsjednik je Hrvatskog kulturnog vijeća, član je Društva hrvatskih književnika i povjerenstva nagrade dr. Ivan Šreter za izbor najbolje riječi. Kao književnik, romanopisac, dramski pisac, filmski i televizijski scenarist može se pohvaliti velikim brojem autorskih knjiga, među kojima se posebice ističu njegove brojne poznate, nagrađivane i ekranizirane knjige za djecu i mladež.
Njegova saga od pet romana o odrastanju zagrebačkih djevojčica i dječaka – Smogovci doživjela je ekranizaciju u obliku najdulje serije u hrvatskoj televizijskoj povijesti. Kao predstavnik Hrvatske demokratske zajednice 1990. je izabran u prvi demokratski saziv Hrvatskog sabora, a bio je zastupnik i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Dobitnik je književnih nagrada Ksaver Šandor Gjalski, Ivana Brlić Mažuranić i Grigor Vitez.
Mate Kovačević rodio se 1962. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zadru 1988. godine stekao je naslov profesora hrvatskog jezika i književnosti. Predavao je hrvatski jezik u osnovnim i srednjim školama. Bio je član uredništva Glasnika Hrvatske demokratske zajednice, glavni urednik političkog tjednika Glasnik, izvršni urednik novina Hrvatski vojnik pri Ministarstvu obrane Republike Hrvatske te član uredništva Hrvatskog obzora. Bio je urednik pregleda stranog tiska, pomoćnik glavnog urednika i danas je novinar redakcije kulture u Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji.
> Dijanović: Srbija – Ludilo i mržnja prema Hrvatskoj kulminiraju
Piše za Hrvatsko slovo te kroz predavanja, objavljivanje članaka i kolumna surađuje s Društvom hrvatskih književnika, Maticom hrvatskom, Hrvatskim kulturnim vijećem, Udrugom za hrvatski identitet i prosperitet te s portalom Identitet.hr, Večernjim listom te časopisom Zadarska smotra. Autor je i suator 13 književnih, povijesno-politološko- publicističkih i drugih knjiga. Odlikovan je Redom Stjepana Radića i Spomenicom domovinske zahvalnosti.
Davor Dijanović rodio se 1987. godine. Na Međunarodnom sveučilištu Libertas u Zagrebu magistrirao je međunarodne odnose i diplomaciju. Završio je Londonsku školu za odnose s javnošću, smjer Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom, a na Učilištu Petar Zrinski edukaciju za specijalista digitalnog marketinga. Od 2008. do danas objavio više od 1500 novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova.
Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, političke ideologije, geopolitika, odnosi velikih sila i međunarodna sigurnost, a objavio je i velik broj priloga o društvenim i kulturnim temama. Član je uredništva i novinar Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća i kolumnist portala Direktno. Član je uredništva časopisa za kulturu, društvo i politiku „Obnova“ te autor knjige „Hrvatska u žrvnju Jugosfere“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
