Hrvatske tragedije se nastavljaju. Igor Gilja sin je hrvatskog policajca koji je dao život za Hrvatsku 1991. Kao otac četvero djece. Igor Gilja imao je tri godina kada mu je oca ubila JNA. Kao policajac nije mogao otrpjeti nepravdu da se Vukovarom šeću u policijskim odajama oni koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, te da se u gradu patniku postavljaju ćirilićne ploče. Zbog toga je jednu skinuo, a tadašnji ministar Ranko Ostojić mu je udijelio otkaz.
Prije par dana zapalio je svoju kuću i završio na psihijatrijskom lječenju. Tragičan je to epilog priče koja je otpočela nakon što se mladi granični policajac Policijske postaje Ilok, 2013. godine po zapovijedi, prvi put u svojoj karijeri s petoricom kolega uputio u Vukovar.
Tada je Igor Gilja, hrvatski policajac, skinuo dvojezičnu ploču sa Centra za socijalnu skrb u Vukovaru. To je učinio gotovo nagonski prisjetivši se svog oca, hrvatskog policajca i dragovoljca Domovinskog rata koji je poginuo 1991. u obrani Hrvatske.
Otkaz mu je uručen u vrijeme ministra iz SDP-a Ranka Ostojića, a veliku bol mu je zadavalo što su u policijskim postrojbama RH ostali oni ljudi koji su sudjelovali u agresiji na našu domovinu.
Sam se prijavio da je skinuo dvojezičnu ploču.
„Razbolio se nakon otkaza koji mu je priuštio Ranko Ostojić. Teško mu je bilo kad su ga stavili u izolaciju, ispitivali ga. Ostao je ubrzo bez sredstava za život, pod kreditima, pa su mu u prvo vrijeme dobri ljudi slali novac koji je Igor, međutim, podijelio policajcima koji su zbog njegova postupka također suspendirani“, riječi su saborskog zastpunika i hrvatskog dragovoljca Stiva Culeja.
Obitelj Gilja dala je golemi doprinos Hrvatskoj od prvih dana: upravo u njihovoj kući početkom 90-ih budući hrvatski predsjednik Franjo Tuđman često se sastajao sa suradnicima radeći na stvaranju temelja hrvatske države. Sva trojica braće Gilja – Ante, Ivica i Franjo – dragovoljci su Domovinskog rata.
Ovaj potonji, Igorov otac, kod kuće je ostavio suprugu i četvero malodobne djece, prijavio se u vinkovačku policijsku postaju pa odande u kolovozu 1990. godine otišao u Zagreb na Policijsku akademiju na Svetošimunskoj cesti.
Obuku je prošao u bazi Rakitje, sa suborcima sudjelovao u akciji na Plitvicama, pa se vratio u Slavoniju. Na žalost, u šumi pokraj Vinkovaca, tijekom policijske vježbe gađanja, paljba iz neprijateljskog MiG-a donijela je smrt. Mnogi su ranjeni, Franjo Gilja je poginuo. Bile su mu 32 godine. Sinu Igoru bile su tek tri.
Tako je još jedna hrvatska priča dobila tužan epilog, dok oni koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku i dalje mirno obavljaju posao u odorama hrvatskih policajaca. A hrvatski političari niti ne pomišljaju ispraviti nepravde prethodnika prema onima koji su sami ili njihovi očevi zadužili Hrvatsku za vječnost.
Hoće li ova vlada ispraviti nepravde?
