“Umjesto prava na adekvatno plaćen posao, zaštitu radnog mjesta i pravo na mirnu i sigurnu trudnoću i majčinstvo, u ovom izvješću čitam kako je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova cijeli jedan odlomak na str. 269 naslovila ovim riječima: ‘Preporuke za ostvarivanje prava na prekid trudnoće’. Ne postoji ni ljudsko ni ustavno pravo na prekid trudnoće. Ali postoji ljudsko i ustavno pravo na život“, upozorila je u Saboru zastupnica Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto analizirajući izvješće o radu u 2019. Višnje Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
“Založite se za to debelim slovima u svim, pa i u hrvatskom Ustavu, ispisano pravo, i bit ćete na pravom putu”, poručila je Vidović Krišto dodajući da mnoge žene koje žele roditi svoje dijete, često strahuju da ne će moći skrbiti o njemu, često bivaju obeshrabrene od svoje okoline, često i od oca djeteta.
“Borite se za ravnopravnost i prava tih žena, jer, kako kažu, tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet“, zaključno je istaknula Vidović Krišto.
Govor Karoline Vidović Krišto u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta pročitajte u cijelosti:
Pred nama je Izvješće o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2019. godinu.
U dokumentu od 333 stranice većina sadržaja se ne odnosi na rad pravobraniteljice, nego na statističke podatke, stavove i preporuke pravobraniteljice u pojedinim područjima (npr. rad i zapošljavanje, zdravstvo, itd.).
Godišnje izvješće nije seminarski rad s pravobraniteljici zanimljivim podatcima i preporukama koje želi uvezati u atraktivno priređen dokument. Zašto ovo govorim? Zato što je među 333 stranice statističkih podataka, stavova i preporuka pravobraniteljice tek 6 stranica posvećeno aktivnostima iste za 2019. godinu. I to tek taksativno nabrojene na stranicama 5. i 9.-13.
Postavlja se pitanje – kako bismo mogli 365 dana rada jedne institucije, a Pravobranitelj jest institucija, u ovom slučaju Ured koji zapošljava 11 ljudi i ima proračun od 6.802.505,00kn – kako bismo mogli jednogodišnji rad jedne takve institucije mogli ocijeniti na temelju 6 stranica?
To je, složit ćemo se, premalo podataka za ozbiljnu analizu rada i djelovanja ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Zato bi pravobraniteljica trebala ponoviti izvješće i detaljnije prikazati kako, kada, što je i zašto radila, te kako je potrošen novac hrvatskih poreznih obveznika.
U suprotnome se može stječi dojam da prikaz ogromne količine kojekakvih statističkih podataka služi za popunjavanje stranica i eventualno prikrivanje nedovoljnog djelovanja.
U Izvješću pravobraniteljica govori o 1142 “predmeta otvorena na inicijativu Pravobraniteljice radi praćenja primjene Zakona o ravnopravnosti spolova”. Međutim, iz popisa predmeta je vidljivo da to nisu predmeti ili slučajevi kršenja ravnopravnosti spolova koje je pravobraniteljica rješavala, već aktivnosti njenog ureda po područjima – od prikupljanja statističkih podataka, suradnje s udrugama i tijelima, i drugo.
Ovi, krivo nazvani, “predmeti”, stavljeni su na istu razinu kao i predmeti pritužbi građana, pa u Izvješću stoji: “Tijekom 2019. radilo se na ukupno 1.719 predmeta”, što je zapravo manipulativan podatak koji ne odgovara činjenicama.
Osim toga, nije jasno i strukturirano navedeno što su pravobraniteljica i njezin ured radili u tih 1142 “predmeta” – neki podaci o aktivnostima se nalaze raštrkani u moru statističkih podataka u daljnjih 300 stranica, pa ih je teško naći i procijeniti.
Žalosno je što su u svijetu u kojem živimo, u velikome broju potplaćene, obespravljene, mobbingu izložene žene koje imaju djecu i obitelj – upravo zato što imaju djecu i obitelj.
Žalosno je što od strane Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, tema zaštite na radnom mjestu trudnica, majki, žena u mnogočlanim obiteljima, nije prepoznata kao jedno od ključnih bojnih polja u borbi za ravnopravnost spolova.
Umjesto prava na adekvatno plaćen posao, zaštitu radnog mjesta i pravo na mirnu i sigurnu trudnoću i majčinstvo, u ovom izvješću čitam kako je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova cijeli jedan odlomak na str. 269 naslovila ovim riječima:
„Preporuke za ostvarivanje prava na prekid trudnoće“.
Ne postoji ni ljudsko ni ustavno pravo na prekid trudnoće. Ali postoji ljudsko i ustavno pravo na život.
Založite se za to debelim slovima u svim, pa i u hrvatskom Ustavu, ispisano pravo, i bit ćete na pravom putu.
Jer, mnoge žene koje žele roditi svoje dijete, često strahuju da ne će moći skrbiti o njemu, često bivaju obeshrabrene od svoje okoline, često i od oca djeteta.
Postoje ljudi i organizacije koje pomažu tim ženama, primjerice inicijativa 40 dana za život, koju i vi u svom izvješću spominjete.
Borite se za ravnopravnost i prava tih žena, jer, kako kažu, tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
