Nakon što je čelnik Mosta Božo Petrov jasno kazao da Most, kao i svi medicinski fakulteti u Hrvatskoj, prihvaća stav da život počinje začećem te da će se zalagati da se život zaštiti, njegova stranačka kolegica Ines Strenja u intervjuu za Novi list iznijela je suprotno stajalište. Uz to, Strenja je i potpisnica zahtjeva da se ograniči rad pro-life udruga, odnosno zahtjeva za osnivanjem saborskog povjerenstva o djelovanju navodnih centara za trudnoću u kojima se, također navodno, trudnicama daju dezinformacije o pobačaju, a čiji je inicijator zastupnik Bojan Glavašević.
> SDP-ov prijedlog zakona o pobačaju: Evo što predlažu!
Također, u intervjuu je iznijela i stav u prilog zahtjeva da se homoseksualnim parovima omogući udomljavanje djece.
U nastavku prenosimo dijelove intervjua.
U Imotskom su za Pust spaljene lutke istospolnog para s djetetom. Je li dopustivo da dio hrvatske politike to podržava?
– Meni je to apsolutno nedopustivo. Čin hrabrosti i domoljublja nije spaljivanje onih koji su drukčiji. Udomitelj sam već 10-ak godina, nakon osam godina i usvojila sam tu djevojčicu.
Sva ta djeca koja odrastaju u udomiteljskim obiteljima su izdvojena zbog teškog zanemarivanja ili zlostavljanja iz heteroveza. Na taj način spaljivati nekog tko skrbi za djecu pobuđuje strah da ćemo stigmatizirati različite od nas.
Je li hrvatsko društvo zrelo za udomljavanje od strane istospolnih partnera, bojim se da ne. Ali moramo omogućiti da se različiti ne osjećaju neugodno u našem društvu, bilo da je riječ o osobama s invaliditetom, druge vjeroispovijesti, nacije ili seksualne orijentacije.
Meni je taj čin bio strašan, najviše zato što netko to čak i opravdava. Dozvoljavam da mene spale kao nekog tko je u politici, ali to je sasvim druga priča. Ova poruka, pogotovo zbog odluke Ustavnog suda, je duboko poražavajuća za naše društvo.
Ponosna sam što sam član udruge koja okuplja pripadnike urbanog udomiteljstva, neki su baptisti, neki katolici, neki ateisti, mnogi su bili učesnici Domovinskog rata, Riječani, Primorci, doseljenici iz Bosne, sve nas okuplja želja pružiti djetetu ono što ne mogu dobiti u instituciji.
Djeca moraju osjetiti što je obitelj. Istospolne obitelji, ako su spremne pružiti skrb, su itekako kvalitetne obitelji u odnosu na obitelji koje su djecu zlostavljale i iz kojih su izdvojena.
Nisam sigurna da će biti puno takvih obitelji, ali sam protiv tajnosti, to je loša i lažna poruka koju su čak i neki centri socijalne skrbi preporučivali. Nisam za gay parade, seksualnost je osobna stvar.
Ne volim krajnosti, ali stigmatizirati nekog zbog seksualnosti, neprihvatljivo je. Oni koji govore o potencijalnom zlostavljanju od strane istospolnih partnera, trebaju čuti stravične priče iz centara socijalne skrbi. Seksualna, fizička zlostavljanja,….
Prejudicirati da će udomljeno dijete biti zlostavljano, uvreda je za mene kao udomitelja. Udomitelji nisu zlostavljači, oni su spasioci malih duša koji su učinili dobro djelo i tom djetetu dali dom. Nažalost, više se razmišlja o roditeljima nego o djeci, ne oduzima se dovoljno brzo roditeljska skrb.
Hrvatska je katoličko društvo, ali i društvo puno stigme. Vidite li povezanost?
– I u Katoličkoj crkvi ima različitih razina i različitih razmišljanja. Ima ekstremnih katolika koji su a priori protiv migranata, praktički žele žilet žicu na granicu, ali imate i jednog Tvrtka Baruna koji nas stalno potiče da treba biti brat i pomoći onome u potrebi.
Uostalom, to je nauk Crkve, zašto to sad zaboravljamo kad se radi o ljudima koji bježe? Smatram da su moguće i sigurne migracije i kontrola granica odnosno osiguranje nacionalne sigurnosti.
Ali humanost iznad svega. Isto tako, imat ćete u crkvi primjere kao što je Dom za zlostavljanu djecu Sv. Ana gdje se posve drukčije gleda na zlostavljane žene i drukčije razmišlja o tome je li stigma otići iz braka gdje si zlostavljana ili trpjeti zlostavljanje.
S druge strane, imate one koji će kritizirati na bilo koji način, ali svojim činom niti čine dobro, niti su spremni učiniti nešto za zajednicu i za tu najranjiviju djecu. Čak će i »pokriti« zlostavljača, osobito ako je na nekom istaknutijem položaju.
Potpisnica ste zahtjeva za osnivanje istražnog povjerenstva za utvrđivanje činjenica u vezi organizacija i udruga koje pružaju »savjetovanje« trudnicama, a zapravo ih odgovaraju od pobačaja. Treba li žene u 21. stoljeću plašiti da će im muž postati gay ako pobace ili im osigurati edukaciju i besplatnu kontracepciju i pobačaj?
– Nitko tko nije zdravstveni djelatnik nema pravo davati savjete u vezi zdravlja ako nisu zasnovani na dokazanim znanstvenim činjenicama.
Ako je netko spreman davati takve informacije, a osnivaju se takve udruge, financirane iz SAD-a, kod nas u Daruvaru i nekim drugim gradovima, u Poljskoj, Španjolskoj, Italiji, gdje se govori da će imati teške psihičke posljedice, da će mrziti svoju djecu, da će im muževi postati homoseksualci, zbilja su upitne i zbog toga netko treba odgovarati.
To je namjerno davanje krivih medicinskih informacija. To su organizacije koje nastoje odvratiti žene koje razmišljaju o pobačaju, pružanjem pogrešnih ili netočnih informacija i savjeta o reproduktivnom zdravlju i zdravstvenim uslugama.
Ženama se, dakle, uskraćuje pristup zdravstvenim uslugama kao i pristup točnim informacijama koje su temeljene na znanstvenim dokazima, a na koje imaju zakonsko pravo. Kao liječnici to mi je neprihvatljivo i spada u domenu nadriliječništva.
Bi li te internetske stranice trebalo zabraniti?
– I o tome treba razmišljati. Ima puno stranica koje daju jako loše i netočne informacije, imate grupaciju antivaksera koji su toliko naštetili krivim informacijama, ali ih ne možete zaustaviti.
Možete se jedino boriti znanstveno utemeljenim činjenicama. U situaciji kad je Živi zid predlagao zakon o prestanku obaveznog cijepljenja dobivala sam čak i prijetnje smrću, nakon što sam u Saboru bila protiv tog zakona i nakon što sam organizirala tematsku sjednicu na tu temu, pa se čovjek pita je li obnašanje javne dužnosti vrijedno svega toga.
Smatram da sam otvarala mnoge teme, sazivala povjerenstva, tematske sjednice i održala na desetine rasprava vezane uz zdravstvo i socijalnu skrb u saboru, bezbrojnih sastanaka s ranjivim skupinama, udrugama i grupacijama građana.
Mislim da sam ostavila traga, i zato je moj odgovor negdje na kraju mandata saborske zastupnice – mislim da sam ostavila traga, i vrijedilo je.
Kakav bi trebao biti budući zakon o pobačaju?
– Pobačaj je po mom sudu duboko osobna stvar svake žene. Ni u jednom društvu u povijesti se nije dogodilo da pobačaja nema, radi se samo o tome hoćemo li ga gurnuti u sferu ilegalnog ili će ostati siguran i dostupan.
Apsolutno sam za život, to sam dokazala time što sam s 19 godina kao mlada studentica rodila dijete, ali sam apsolutno protiv zabrane pobačaja. Treba omogućiti sve što je dostupno da mladima damo dostupnu, znanstveno utemeljenu informaciju o tome kako se štiti od neželjene trudnoće.
Rigidni zakonski okvir koji bi onemogućio pobačaj, može dovesti do toga da crne statistike žena koje su preminule zbog nemedicinski učinjenog pobačaja postanu realnost.
Trebamo zdravstvenu edukaciju koja sada nije dostatna, informaciju koju nećemo skrivati, pobačaj ne smije biti metoda kontracepcije, ali se ne smije poduzimati ni zbog neizvjesne budućnosti ili neslaganja obitelji.
Loše je što uski krug ekstremnih konzervativnih grupacija želi utjecati na nešto što imamo već 40 godina. Samo edukacija i kontracepcija smanjuju broj neželjenih trudnoća. Nikakve zabrane.
Što je poručio Petrov?
Podsjetimo, Božo Petrov je kao, kako je naveo, čelnik Mosta te kao otac, liječnik i vjernik, poslao jasnu poruku o nužnosti zaštite nerođenog života.
„Most se želi jasno odrediti po aktualnom pitanju pobačaja. Naš je stav baš kao i stav svih medicinskih fakulteta u RH da ljudski život počinje od začeća. I stoga ćemo se zalagati da se poduzmu sve potrebne mjere za zaštitu života. Također naglašavamo kako ćemo se i nadalje zalagati da svi djelatnici u zdravstvu imaju pravo na priziv savjesti koji je civilizacijska vrednota i ljudsko pravo i koje kao takvo mora ostati zaštićeno i u našoj domovini. Sve ovo govorim kao predsjednik Mosta, ali jednako tako i kao otac, liječnik i vjernik.“ – poručio je Božo Petrov.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
