Je li Hrvatska spremna za imigrantsku krizu?

Najnovija događanja u Makedoniji, gdje je proglašeno izvanredno stanje te je došlo je do sukoba između vojno policijskih snaga i imigranata, pokazuje kako eskaliraju događaji vezani uz “najveći egzodus stanovnika od Drugog svjetskog rata”, kako je to izjavio dužnosnik EU za migracije Dimitris Avramopulos. Prema različitim procjenama na turskoj granici nalazi se do tri milijuna izbjeglica koje nastoje doći do neke od država EU-a.

Zar je doista sve pod kontrolom?

Usprkos izjavama ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića kako je sve pod kontrolom, te kako smo i do sada uspješno rješavali problem izbjeglica, Hrvatska još nije izradila niti strateški plan i program kako bi povukla sredstva iz EU za migrante, dok je Slovenija to već učinila i dobiti će sredstva. Zašto planovi još nisu napravljeni, odgovorne u Vladi nitko ne pita.

U Mađarsku je prošle i tijekom ove godine ušlo 96 000 izbjeglica, dok ih u Srbiju ulazi 2000 dnevno. I izjava srpskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, kako će izbjeglice preusmjeriti prema Hrvatskoj, čim Mađarska podigne zid na svojih 175 kilometra granice sa Srbijom ne bi se smjela uzimati olako.

S čime ćemo se morati suočiti?

U ovakvoj situaciji postavljaju se neizbježna pitanja. Kolike su strateške rezerve energenata nafte i plina u Hrvatskoj? Što je s državnim zalihama hrane, i ovo ne samo u kontekstu izbjegličke krize. Hrvatska je u situaciji potpune ovisnosti o stranim izvorima hrane, jer gotovo ničega ne proizvodi dovoljno niti za vlastite potrebe. Što ukoliko se tijekom daljnjeg razvoja krize poremete opskrbni pravci?

Hoćemo li i kako prehraniti naše stanovnike, te kako ćemo s tim problemom izaći na kraj, ukoliko nas preplave imigranti? Sada se vidi koliko je bila proročanska izjava H. Kissingera, “Tko kontrolira hranu kontrolira ljude…” Kada već spominjemo geostrategiju rijetko tko spominje kako se izbjeglička kriza zapravo jedino može riješiti. Međunarodnom vojnom intervencijom i uklanjanjem glavnog uzroka egzodusa, ISIL-a. A nakon toga ponovnim uspostavljanjem mira i održivih državnih zajednica na području Iraka, Sirije, i Libije. Za to je nakon stotina tisuća izgubljenih života, i milijuna izbjeglica, krajnje vrijeme. Ako svjetske sile u tome ne motivira humanost, morala bi realna opasnost od širenja sukoba izvan Bliskog istoka, jer posve je izvjesno da je ISIL u redove očajnih ljudi infiltrirao i određen broj svojih simpatizera. Uostalom izbjeglički val je oblik ratne strategije ISIL-a, usmjeren prvenstveno protiv EU. Kako god bilo sigurno je da će ova tragedija, zbog koje već tisuće ljudi, od kojih su mnogi žene i djeca, počivaju na dnu Jadranskog mora, u svjetskoj povijesti biti upisana kao jedna od sramotnijih.

Vlada treba biti spremna za najgore

Do sada smo bili svjedoci posve egoistične politike glavnih članica EU, koja niti je pokazala jedinstvo, niti solidarnost sa zemljama najviše pogođenima izbjegličkim valom. U tom smislu je više nego jasno kako ćemo u slučaju krize uglavnom biti prepušteni sami sebi. Tim više začuđuje jeftina politizacija od strane kolumnista jednog tiskanog dnevnog lista, kako su Katolička crkva i Caritas zapravo posve nespremni i zatečeni nastalom situacijom, i nemaju nikakve pripremljene planove. Navedene institucije teško mogu biti zatečene situacijom, jer već desecima godina kroz mrežu karitativnih ustanova, pučkih kuhinja i prihvatilišta pomažu našim najpotrebitijim građanima. Svoju aktivnost će stoga vrlo brzo preusmjeriti i na ostale kojima u datom trenutku pomoć bude bila potrebna.

Kritike bi stoga valjalo uputiti na prave adrese, a Vladu poticati da bude spremna na najgore scenarije.