Erik Fabijanić Predsjednik je Županijske skupštine Primorsko-goranske županije i dugogodišnji član SDP-a. Pretpostavka je da bi osoba na takvoj poziciji trebala poznavati bitne činjenice iz povijesti svoga kraja pa bi tako gospodin Fabijanić trebao znati da su u masakru u selu Lipa sudjelovali četnici, a ne ustaše.
Naime, iz njegova govora na komemoraciji stradanja stanovnika sela Lipa stječe se dojam da su u zločinu sudjelovali ustaše. Svoj govor g. Fabijanić zaključio je ovako; “Ne možemo prešućivati činjenicu da u Hrvatskoj ima puno ljudi na javnim funkcijama koji pred televizijskim kamerama, iz oportunizma osuđuju sve totalitarne režime. Nakon toga, međutim, odlaze na ustaške derneke. Dakle, derneke istih onih ustaša koji su bili saveznici nacista koji su počinili pokolj u Lipi. Da, Lipa pamti, a mi pamtimo Lipu“, poručio je Fabijanić uz poklič – smrt fašizmu, sloboda narodu.
Ne znam da li se u slučaju ovakvog nastupa radi tek o neznanju ili se iza svega krije još jedna u nizu novinarskih manipulacija kako bi se nova Vlada optužila za ustaštvo.
Treba spomenuti da je Lipa jedno od svega tri sela koja su bila potpuno spaljena i uništena u Drugom svjetskom ratu. Uz Lipu isto se dogodilo s francuskim selom Oradur sur Glane i češkim selom Lidice. Sva tri se vode u OUN kao potpuno stradala sela. Prema sudskom postupku nad kasnije zarobljenim talijanskim fašistom, Umbertom Scallom, masakr u Lipi 30. travnja 1944.g. izvršilo je 150 vojnika: 80 njemačkih, 40 talijanskih fašista i 30 srpskih četnika. Tijekom dva sata mučeno je, ubijeno i spaljeno 280 Hrvata, od kojih čak 72 djece. Najmlađa žrtva Bosiljka Iskra, imala tek šest mjeseci, a najstarija žrtva bio je Anton Juričić, ubijen u 83. godini.
Znači, činjenica jest da su ustaše bili saveznici njemačkih nacista, ali nisu sudjelovali u u masakru stanovnika u selu Lipa.
Operativna situacija
Kada je 8. rujna 1943. g. Italija službeno kapitulirala, Nijemci su zaključili da je situacija u Italiji postala prijeteća. Za taj su se događaj na vrijeme pripremili organiziravši grupu armija „B“, pod zapovjedništvom feldmaršala Erwina Rommela, koja je djelovala na području sjeverne Italije, Slovenije i Istre sa zadaćom vojne intervencije u Italiji i na prostoru koji se nalazio pod talijanskom okupacijom.
Međutim, nagli gubitak teritorija u Istri, zatekao je njemačko zapovjedništvo. Time je bila ugrožena pozadina njihovih trupa u Italiji, a ujedno je prema pretpostavkama ABWHER-a (njemačke vojnoobavještajne službe) postojala mogućnost iskrcavanja saveznika na istočnoj obali Jadrana. Zbog toga vrhovno zapovjedništvo njemačke vojske odlučuje razbiti snage pokreta otpora u Istri i Primorju i zauzeti izgubljeni teritoriji. Ofenziva nazvana „Wolkenbruch“ (Provala oblaka) započela je 2. listopada 1943. g. Njemačke snage postigle su potpuni vojni uspjeh i ponovo okupirale sva prethodno izgubljena područja. Ipak, nisu uspjeli onemogućiti stvaranje novih jedinica pokreta otpora.
Strategija odmazde
Zbog toga se njemačke vojne snage, pomognute talijanskim fašistima, odlučuju za represiju nad civilnim stanovništvom te primjenjuju strategiju odmazde i uništenja pojedinačnim strijeljanjima i spaljivanjima kuća.
U ožujku 1944.g. opkolili su i opljačkali selo Zvoneća, uhapsili i odveli 50 muškaraca, a dvojicu strijeljali. Četiri dana kasnije upali su u sela Vele i Male Mune stanovništvo okupili u crkvenom dvorištu tražeći informacije o pokretu otpora. Prilikom napuštanja sela, odveli su sa sobom petoricu ljudi.
Dana, 25. travnja 1944. g. napadnuta je njemačka kolona kod mjesta Rupe. Zbog toga su nacisti 27. travnja 1944.g. ušli u mjesto Žejane te strijeljali petoricu stanovnika, a kasnije i u selo Veli Brgud kojom prilikom su odveli 21 osobu.
Budući da ni to nije bilo dovoljno za ostvarenje njihova cilja, upali su u selo Lipu i izvršili masakr nad stanovništvom koje su zatekli ne štedeći pritom nikoga.
U Lipi su zločin 30. travnja 1944. godine organizirali pripadnici SS Polizai regimente Bozen, potpognuti talijanskim fašistima i srpskim četnicima, no nikada nije utvrđeno o kojem se dijelu regimente radilo. Bozen je njemački naziv za grad Bolzano. Grad Bolzano je do 1918. godine bio u sastavu Austro Ugarske monarhije, pa do 1943. godine u Kraljevini Italiji. Od 1943. do 1945. g. Bolzano spada u Operativnu zonu Alpenland pod njemačkom upravom.
Već u listopadu 1943.g. osnovana je u Italiji SS-Policijska regimenta Südtirol pod zapovjedništvom Oberst der Schutzpolizeia Aloisa Menschika – u čijem se sastavu nalazila i SS regimenta Bozen. Operativni raspored SS regimente Bozen: 1. bataljun – Udine, 2. bataljun – Gorica, 3. bataljun – Trst, 4. bataljun – Rijeka, 5. bataljun – Pula. U dijelovima regimente smještene u Trstu, Rijeci i Puli sudjelovao je znatan broj pripadnika domicilnog talijanskog stanovništva, a ponegdje čak i Slovenaca.
To znači da su pripadnici ove postrojbe govorili i talijanski i njemački jezik, te da su bili, a poslije 1945. godine i ostali, talijanski državljani i shodno tome nisu nakon rata nikada izručeni radi počinjenih ratnih zločina.
Pa kada g. Erik Fabijanić bude učio skijati buduće olimpijske pobjednike na nekome od popularnih skijališta u Južnom Tirolu, jer je međunarodni instruktor skijanja, bilo bi dobro da se za komemoraciju slijedeće godine bolje informira o povijesnim činjenicama, što mu, s obzirom da je novinski izvjestitelj postao učeći na talijanskom jeziku, ne bi trebao biti problem.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
