Što trebate znati o Adventu ili Došašću?

Došašće ili advent je predbožićno vrijeme u kojem kršćanski puk pohađanjem zornica, molitvom i djelima milosrđa iščekuje i priprema se za blagdan Božića. Božić je, uz Uskrs, središnji blagdan kršćana, jer poziva vjernika da se podsjeti i uroni u jedno od dva velika otajstva: utjelovljene i rođenje Sina Božjega u majčinskoj utrobi čovjeka – blažene djevice Marije. Drugo otajstvo vezano je uz blagdan Uskrsa i smrt, ukop i uskrsnuće istog Sina Božjega, Isusa Krista.

Mali rječnik adventa približit će nas duhu i običajima ovo posebnog vremena:

Mise zornice – rane jutarnje Svete mise koje počinju obično u 6 sati (ili malo kasnije). Simboliziraju budnost kršćana kao odgovor na Isusov poziv iz Evanđelja: “Bdijte“. Odricanje od sna oblik je pokore kojom se kršćanin želi približiti Bogu u želji da odgovori na Isusove riječi.

Bdijte – „Bdijte i pazite jer ne znate kad će se domaćin vratiti“ su Isusove riječi koje se čitaju na početku došašća. Kršćanin shvaća ove riječi na doslovan i simboličan način. Odricanjem od sna i dolaskom na zornice on doslovno bdije u želji da se približi Bogu. Na duhovan način kršćanin bdije u svojoj nutrini. Adventskim pobožnostima i duhovnim bdijenjem želi se približiti Bogu na intenzivniji, dublji način sjedinjujući se sa Onim koji dolazi, Isusom Kristom.

Izaija – najznačajniji starozavjetni prorok koji je živio oko 800 godina prije Krista. Na čudesan proročki način navijestio je rođenje Mesije od djevice, njegovu muku i smrt, kao i slavno kraljevstvo Mesije koje će nastati na kraju ovog svijeta. Proročki stihovi na osobito impresivan način opisuju sud Božji i Mesijino Kraljevstvo koje dolazi. Zato se i čita u vrijeme kada se iščekuje dolazak Mesije – rođenje Kristovo – posebno u prvom tjednu adventa.

Advent – latinski naziv (lat. adventus) za staru hrvatsku riječ došašće ili dolazak. Crkveno vrijeme u liturgijskoj godini koje je priprema za blagdan Božića.

Andrija – sveti Andrija je prvi pozvani apostol Isusov. Rođeni Petrov brat na čiji je poziv Petar otišao k Isusu. Zaštitnik je Istočne pravoslavne crkve, i na jedan simboličan način s bratom Petrom simbolizira jedinstvo zapadne i istočne Crkve. Mučenik vjere, raspet na tzv. „Andrijinom Križu“, koji se nalazi na mnogim državnim zastavama. Njegov blagdan označuje početak vremena došašća.

Božić – drugi najveći crkveni blagdan koji je sjećanje i spomen na rođenje Boga i Spasitelja ljudi – Isusa Krista.

Badnjak – dan prije Božića, 24. prosinca, kojim se završava vrijeme došašća. Dolazi od staroslavenske riječi bad što znači bdjeti budući da se taj dan bdjelo čekajući rođenje Mesije Kralja – Isusa. U hrvatskom narodu, od kraja do kraja, postoje brojni običaji Badnjaka sa svrhom i željom za što dostojniju i duhovniju pripremu Božića.

Ivan Krstitelj – drugi i treći tjedan došašća posebno je posvećen osobi Ivana Krstitelja. On je bio Isusov rođak, sin Elizabete i Zaharije, začet na čudesan način direktnom objavom njegovom ocu. Od Boga predodređeni prorok, Ivan Krstitelj je pokorničkim životom naviještao Mesiju koji dolazi, a prepoznavši ga na rijeci Jordan osobno i krstio. Umro je mučeničkom smrću odsijecanjem glave. Ivanove riječi sa Jordana: „Evo Jaganjca Božjeg“ jedan su od središnjih dijelova Svete Mise kao trajni spomen na ovog velikog mesijanskog proroka koji je najjasnije prepoznao Isusa i njegovo poslanje.

Ljubičasta boja – liturgijska boja u došašću pokorničkog karaktera. Podsjeća na muku i boli (modrice) koje je Krist morao podnijeti dok je boravio u smrtnom tijelu među ljudima

Adventski vijenac – vijenac koji se plete u vremenu došašća od zimzelenih grančica. Nastao relativno kasno sredinom 19 st. u sirotištu Hambuga. Krug je simbol vječnosti. Borove grančice simboliziraju besmrtnost, lovor pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i lijek. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat. Ukrašen je sa četiri adventne svijeće.

Adventska svijeća – izvorno su bile crvene i bijele boje kao simbol Isusove žrtve i pobjede. Danas adventske svijeće se pale u vremenu došašća na početku svakog novog tjedna. Ljubičaste su boje kao znak pokore i obraćenja. Ponegdje se u trećem tjednu pali ružičasta svijeća kao izraz radosti bliskog Isusovog rođenja. Obično se pale prije zajedničke obiteljske večere.

Pokorničko vrijeme – vrijeme došašća je, uz korizmeno vrijeme, najpoznatije je pokorničko vrijeme u godini. Traje četiri tjedna i izraz su čovjekove želje za obraćenjem i posvećenjem Bogu. Adventsko pokorničko vrijeme sadrži mnogo elementa radosti i slavljenja zbog iščekivanja središnjeg događaja koji je na jedinstven način promijenio sudbinu ljudskog roda – utjelovljenje i rođenje Boga kao znak spasa i ljubavi prema smrtnom čovjeku.

„Slava“ – crkveni himan koji je izostavljen u Svetoj Misi u vrijeme došašća da bi snažno odjeknuo na sam blagdan Božića kao podsjećanje na riječi anđela koji su u ime svih stvorenja Božjih zapjevali slavu rođenom malom djetetu Isusu i to riječima: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!“.

Marija – uz Gospodina Isusa središnja osoba vremena došašća i vjere uopće. Po Božjoj providnosti i želji, zbog ljepote vlastitog karaktera i silne poniznosti, čistoće i ljubavi, odabrana da rodi utjelovljenog Boga. Tu vijest je primila od arkanđela Gabriela.

Arkanđeo Gabriel – silni, svijetli i čisti anđeo iz kora arkanđela. U Svetom Pismu prepoznat je kao navjestitelj i objavitelj Božje volje. Navjestitelj riječi Božje i same Riječi – Isusa Krista.

Pšenica – sijanje adventske pšenice simbolizira plodnost, novi život koji klija i obnovu čovjeka. Priziva obraćenje čovjeka na promjenu i na unutrašnju obnovu i stvaranje novog čovjeka ‘po mjeri Krista’, prema riječima svetog apostola Pavla u poslanici Efežanima. Pšenica raste do Božića, a često se ukrašava hrvatskom trobojnicom crven-bijeli-plavi kao znak pripadnosti hrvatskog naroda kršćanskoj vjeri.

Adventski blagdani – nekoliko je adventskih blagdana koji se posebno slave u hrvatskom narodu.

Sveti Nikola – pada 6. prosinca. Po uzoru na svetog Nikolu, biskupa širokog srca punog ljubavi, na taj dan se darivaju djeca. Među Hrvatima postoje brojni običaji vezani uz taj blagdan. Za vrijeme komunističkog režima nastojao se istisnuti taj blagdan darivanja, pa je darove djeci umjesto ‘zabranjenog svetog Nikole’ donosio Djed Mraz. Danas se taj novo izmišljeni recidiv provlači pod imenom Djed Božićnjak.

Bezgrešno začeće blažene Djevice Marije – središnji crkveni blagdan adventnog vremena, a slavi se 8. prosinca. Njime se obilježava vjerovanje kršćana da je Marija, zbog svojeg posebnog mjesta u povijesti čovjeka, bila izuzeta od svake mrlje istočnog grijeha. Ona je tako živjela kao „milosti puna“, a njezina majčinska utroba je bila posebno mjesto u koje je poželio doći Božji Sin. Tako je kroz osobu Marije ostvaren ideal majčinstva i djevičanstva.

Sveta Lucija, mučenica i zaštitnica očiju, slavi se 13. prosinca i toga dana se sije adventska pšenica. Od brojnih i bogatih običaja u hrvatskim krajevima, spomenut ćemo da se u okolici Zagreba na dan zaštitnice očiju ne rade nikakve ručni radovi. Taj običaj postoji kod Hrvata u Bosni i Bačkoj u Srbiji.

Sveti Toma – pada 21. prosinca. Uz blagdan velikog apostola hrvatski narod razvio je brojne običaje, posebno vezane uz pripremu božićnih kruhova i pečenki. Taj dan je vjernički puk radio velike pripreme za Božić.