Konceptualna kirurgija: Veliki Cenzor Anonymus Prisavski

Foto: Željka Pongračić

Tales (grč. Θαλς) je bio prvi filozof. Nitko živ ne zna zašto, a najčudniji razlog je taj što tako kažu npr. Aristotel i Berty Russell. S druge strane, neki među najvećim filozofima u povijesti hvalili su se kako nikad nisu čitali Aristotela, među njima i Russellov učenik Ludwig Wittgenstein, tako da je cijela stvar sumnjiva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, Tales je između ostalog bio i zvjezdoznanac i kao takav je noću promatrao zvijezde kako nas izvješćuje Platon. Jednom prilikom je čineći upravo to pao u neki bunar. Stvar ne bi bila posebno zanimljiva da se u blizini nije našla neka Tračanka, prema jednima mlada i lijepa, prema drugima stara i ružna, iako sam duboko uvjeren u prvi slučaj.

I tako je Tračanka ko iz topa bacila bistar komentar, dakle, bila je i inteligentna, a koji je glasio otprilike ovako: „E rista, dašgle tu zvezde po nebu, a ne žišku de hodaš!“ Na neki način ta je XXXXXXXXXXXXX Tračanka recenzirala dotadašnje Talesovo životno djelo, nakon čega je on poduzeo određene korake kako bi sebi i svijetu dokazao da je uspješan i u prizemnim, zemaljskim i nadasve zemljanim poslovima (radilo se o maslinama, prešama za masline, nekom zakupu istih i profitu) i da je filozofija korisna u praktičnoj svakodnevici.

Ovdje nije moguće dostatno istaknuti ključnu ulogu spomenute Tračanke. Kako god bilo, sljedeći se pojavljuje tzv. Rimski cenzor, kojeg je utemeljio Servije Tulije, a koji je između ostalog bio zadužen i za čuvanje javnog morala (lat. Regimen Morum) i to je začetak cenzure sve do današnjih dana što je ovdje i tema samo zato što je HRT kao posljednji medijski bastion omraženog nam komunizma cenzurirao četvrtu epizodu serijala „Zločini komunizma“ (vidi ovdje: http://narod.hr/hrvatska/cenzura-na-hrt-u-sto-je-govorio-budisa-u-4-epizodi-zlocina-komunizma/).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne gledam XXXXXXX TV, barem ne informativne programe, ne slušam XXXXXXXXXX radio, ne čitam XXXXXXX novine. Nemam vremena informirati se o bilo čemu. Dobro, potrošim 15 minuta svakog jutra od 07:00 do 07:15 i niti sekunde više kako bih „odskrolao“ vijesti na Internetu, barem one središnjih nacionalnih i lokalnih dnevnih novina i portala. Usprkos hrpama XXXXXXXXX smeća i XXXXXXX gluposti čini mi se da više smiješnih stvari, zanimljivosti i točnih informacija doznam putem društvenih mreža nego na „klasične načine informiranja“ i u tom svjetlu citirat ću internetski izvor Wikipediju koja ima manje pogrešaka od poznate Encyclopaedia Britannica što je navodno nagnalo ovu da prijeđe u format online izdanja. XXXXXXXXXXXXXXXXXXX XX XX XXXXX XXXXXX.

Dakle, Wikipedia navodi sljedeću definiciju. „Cenzura je potiskivanje govora ili druge javne komunikacije koji se može držati upitnim, štetnim, osjetljivim, politički nekorektnim ili nezgodnim što određuje vlada, mediji ili druga nadzorna tijela.

Cenzurom se mogu baviti vlade, privatne organizacije i privatne osobe. Kad se autor ili drugi stvaratelj bavi cenzurom vlastita djela to se naziva auto-cenzurom.“ (http://en.wikipedia.org/wiki/Censorship) Umjesto praćenja vijesti o cenzuri ovdje upućujem na nevjerojatno zabavno djelo A. Stipčevića „O savršenom cenzoru“ (NZMH, 1994.). Ovdje je vrijedno navesti njegov navod Paola Sarpija iz njegove knjige Sopra l’Officio dell’inquisizione (1613.) „Naizgled knjiga i nije bogznašto, jer se sastoji od samih riječi, ali iz tih se riječi formiraju mišljenja koja izazivaju pristranost, pobune i na kraju ratove. Da, to su samo riječi, ali one, posljedično, dižu naoružane vojske.“ (nav. dj. str 204). To vrijedi i za TV ceteris paribus. XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako se to danas običava vrlo nepristojno govoriti u poslovnom žargonu totalno mi je seksi to da 25 godina nakon pada komunizma, koji je pao doslovno s Berlinskim zidom 1989. godine kad realno i završava 20. stoljeće, jedna javna televizija kao nasljednica jedne totalitarno-državne televizije koja se diči svojom demokratičnošću cenzurira emisiju serijala o komunizmu kojeg je i sama propagirala.

Pokušavam si zamisliti što bi to mogao biti raison d’État ili nacionalni interes sprječavanja prikazivanja te epizode? Što je to rečeno u toj epizodi, a što bi uzdrmalo same temelje voljene nam nacije?XXXXXXXXXXX XXXX XXXXXX XX X X  XXXXXX XXXX. Kakav se to čušpajz kuha u glavi čovjeka koji je o tome odlučio i potpisao taj dokument? Još gore, kakav to povjesničarsko-ideološki zloum kuje svoje planove? XXXXX XXX XXXXXXXX XXXXXXXXXXXX!

Kako kaže The Guild Navigator u filmu Dina, pješčani planet: „You are transparent, I see many things. I see plans within plans.” (Dune, D. Lynch, 1984.). No, nisam se previše uzbuđivao samim događajem, ali zabrinjavaju me posljedice. Koje su posljedice? U stvari nikakve.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vrlo lako se može utvrditi koliko ljudi radi na javnoj televiziji od doba Radiotelevizije Zagreb kontinuirano do današnjih dana HTV-a i tko je što kad učinio (producirao, uredio, napisao, izjavio, itd.). No, to neće biti učinjeno. Kamo bismo s tim stotinama otpuštenih novinara, urednika, producenata, itd.?

Na koncu, a možda i prije svega, cenzuriranje navedene epizode i navodnih izjava koje su tamo izrečene svjedoči o tome da se još uvijek treba zbiti promjena, promjena iz jednog u drugi Weltanschauung, iz jednog u drugi način života, Lebensform. I tome se može aktivno pripomagati, ali sama promjena se ne može Bog zna kako ubrzati, jer, kako je to lijepo kazao jedan poznati fizičar, da bi se nova paradigma nametnula stara mora odstupiti, a to se ne postiže konkluzivnim argumentima nego se svodi na to da zastupnici stare naprosto odu u mirovinu i preminu.

Za takve pak stvari treba barem 50-ak godina i još ćemo morati strepiti neko vrijeme, a to monotono čekanje samo će ponekad uljepšati ovakvi pitoreskni detaljčići poput spomenute cenzure i gdjekoje rotkvice i repice, koji će nas radosno podsjećati da stvar još nije svršena što si olako možemo početi utvarati uživajući u blagodatima liberalne demokracije.

Tako si pokušavam zamisliti da se cijela HTV cenzurira. Ili još bolje, da se auto-cenzurira i da recimo ne emitira program jedno tjedan-dva. Što bi se tad dogodilo? U stvari ništa. XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX. U državi u kojoj se ne može organizirati pošteni generalni štrajk, u kojoj se ne može izvršiti elegantni političko-poslovni atentat, u kojoj se televizije namjesto da simpatično i brižno vladaju služenjem ponašaju poput maloljetnog XXXXXXXXX tiranina nad našim ionako polu-razvijenim i zakržljalim osjećajem za demokraciju, red i odgovornost svakom Hrvatu, pripadniku autohtone nacionalne manjine i građaninu ne preostaje drugo nego da se čvrsto uhvati za zdrav razum i osudi ovakve zlouporabe inače korisnog instituta cenzure, jer to je u stvari jako dobra stvar samo što kao i sve ostalo može biti zlouporabljena i tako ni kriva ni dužna dospijeva na zao glas.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kod nas u stvari nema cenzure niti auto-cenzure, nema nikakvih mjerila recenzije jer nema mjerila u prvom redu profesionalnosti. Postoje doduše formalna mjerila i to je dobro, ali iza njih ili oko njih ne stoji nikakva supstancija, nema prirodnog mjesta.

I tako nije niti čudo da se slučuju ovakvi bitno nedemokratski slučajevi à la Harms. I stoga preporučam sljedeću reakciju: Tko može neka snima svoj ugašeni TV prijemnik 24 sata na dan cijeli mjesec i tu snimku pušta na Internetu i tako pokaže da ne gleda HTV i tad ako bi se HTV usudio naplatiti pretplatu tu kuću treba dati na sud, pa na koncu ako treba i otjerati u bankrot, XXXXX XX XX XXXXXXXX XXXXXXXXXXXX! XXXX X XXXXXX XX XXXXXXX X XXXXX X XX XXX XXXX XXXXXX XX XXXXXX  XXXXXXXXX  XXXXX XXXXXXXXX XXXXXXXX.

Ali, što bi se zaista zbilo? Vjerojatno se još jednom baš ništa ne bi dogodilo ako ne uračunamo osobni bankrot, ovrhu, upad interventne policije, sudske troškove i vjerojatni zatvor u kojem bi hrabri građanin mogao na miru Božjem čitati Talesa i maštati o mladoj lijepoj Tračanki.

*Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij IntroductiontoEthicsandCSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2. Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, devet autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike. Kontakt: kristian.krkac@gmail.com

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.