Konceptualna kirurgija: Zašto svi rektori zaobilaze ključne teme?

Dvojbena izjava rektora Borasa

Senat Sveučilišta u Zagrebu izabrao je novog rektora Damira Borasa. Izbori su protekli napeto, a rezultat je tijesna pobjeda Borasa. Nakon objave rezultata rektor, inače rođen 1951. godine, prvo se rasplakao, zatim je rekao da nije svakome dano da bude rektor i na koncu dodao nešto o osnovnim biblijskim vrijednostima, tj. kako će „promicati osnovne biblijske vrijednosti“ jer bez njih nema dobre znanosti, pa slijedom toga niti dobrog sveučilišta.

Pod „osnovnim biblijskim vrijednostima“ rektor je mislio na, kako je odmah pojasnio, „vrijednosti koje su nam svima zajedničke i koje stoje u temelju Europe, iako ne i u europskome Ustavu“. Prvo, ako su nam „biblijske vrijednosti“ svima zajedničke, onda ih dijele i oni kojima temeljna religijska literatura nije Biblija, nego možda Kur’an, pa čak i oni kojima je temeljna religijska literatura ona ateistička, praznovjerna, krivovjerna i ina, a ako je tako, onda te vrijednosti uopće nisu biblijske nego općeljudske, iako imamo neko pravo biti sumnjičavi prema pojmu „općeljudsko“, „humano“ i sl.

Drugo, u skladu s finim i istovremeno prekičastim i suvišnim razlikovanjem „vrijednosti“ i „vrednota“, koje je nalik onom isto takvom između „filozofsko“ i „filozofijsko“, rektor je vjerojatno mislio na vrednote, a ne na vrijednosti, ukoliko su prve kulturne, duhovne, umjetničke, pravne, moralne itd., dok su druge fizičke, tehničke, društvene, ekonomske itd.

Treće, rektor, koliko znam, nije izabran za rektora kakvog vjerskog sveučilišta, primjerice katoličkog, nego svjetovnog i javnog. Ljudi uglavnom nemaju pregledne predodžbe i reprezentacije odnosa vjere i znanja, religije i znanosti, crkve i države/sveučilišta. Nepreglednost je vrlo izražena u RH u kojoj je naciji teško u logičku konjunkciju pomiriti dvije istine, onu da je RH svjetovna i demokratska država koja ima jasne međunarodne sporazume i ugovore sa Svetom stolicom koji pak imaju određene praktične učinke i onu da je u RH visok postotak deklariranih rimokatolika.

Nepregledne predodžbe (Vorstellung) i reprezentacije (Darstellung) o tim pitanjima, odnosima i spomenutoj konjunkciji pri čemu nacija vidi samo logičku inkonzistentnost i proturječje kojeg u stvari nema, vode do dvojbenih odluka, a ove do još dvojbenijih postupaka. Primjerice, kako će biblijski rektor postupati s deklariranim ateistima na sveučilištu? Hoće li kao pravi rektor tražiti da ih se otpusti zbog neznaboštva ili krivovjerja, ili će kao pravi kršćanin tražiti da ih se pokrsti? Ništa od navedenog nije jasno. Ovo je sasvim dostatno da rektorovu izjavu i tumačenje odbacimo kao u najmanju ruku dvojbene i na tome treba stati. Zaključke izvedite sami.

Dvojbena kritika doktora Močilca

No, kako to kod nas biva, nije se na tome stalo. Borasu je pismom odgovorio Dr. sc. Pavle Močilac koji potpuno promašuje temu. Prvo bez posebnog ključa probire biblijske citate za koje veselo znanstveno nagađa da su biblijske vrijednosti na koje Boras nije mislio, ali ga je eto pedantni Močilac podsjetio.

Zatim postavlja vrlo dosadno i nezanimljivo provokativno pitanje o odnosu kemije i biblijskih vrijednosti. Na koncu ističe znanstvene doprinose rektora implicitno tvrdeći kako nisu dostatni vjerojatno niti za kandidaturu za službu rektora, a kamoli za izbor istog. Navođenje Biblije toliko je smiješno da ga uopće ne želim komentirati.

Pitanje o odnosu kemije i religije toliko je djetinjasto postavljeno da nije vrijedno spomena. Na koncu, promašaj oko isticanja znanstvenih rezultata pri izboru za tipično menadžersko-političku funkciju toliko je precizan da bi bio tragičan da nije komičan.

Naime, kakve veze ti rezultati imaju sa znanjima, vještinama i vrijednostima kojima kandidat za takvu menadžersko-političku službu treba obilovati? Možda zaista nije svakome dano biti rektorom. Ima li rektor kao čovjek pravo na pitanje o vlastitoj osobnoj religioznosti ne odgovoriti ili pak odgovoriti u smislu „Da, religiozan sam i vjernik sam“. Svakako ima, a možda čak i treba. No, ima li čovjek kao novoizabrani rektor sveučilišta koje nije religijsko, primjerice katoličko, nego svjetovno i javno, legitimitet bez da ga bilo tko pita tvrditi kako će promicati biblijske vrijednosti.

Mislim da nema i da je izjava ne samo besmislena, nego i suvišna čak i kao besmislena. U stvari izjava je čisti retro-kič. Nasuprot jednog kiča stoji drugi, onaj ateistički rektorovog samoproglašenog kritičara.

Dakle, valja izabrati između dva kiča. Izabrati manji kič. Iako je deklarirani, javni i agresivni ateizam démode, krajnji kič i krajnje nepristojan proizvodeći u mnogima osjećaj nalik onome koji imaju kad im na vrata pokucaju Jehovini svjedoci s Kulom stražara, ipak ovdje se postavljam na stranu ateista jer i ti ljudi, koliko god ih malo bilo, imaju svako pravo podići svoj glas, po mogućnosti jasno, argumentirano i pregledno, bez pretjeranog cirkusa, prenemaganja, cmoljenja i buke na pragu samoproglašenog mučeništva čemu su skloni nalikujući tad više zagriženim shizofrenim vjernicima nego hladnim racionalnim neznabošcima.

Naime, i ti ljudi pružaju legitimitet rektoru, htio on to ili ne, i on njima, htjeli to oni ili ne. O legalitetu ovdje neću govoriti. No, zaključke izvedite sami.

Zašto svi rektori zaobilaze ključne teme?

I tako smo besmislenom izjavom i provokativnom i promašenom kritikom iste odvedeni na pogrešni trag. Zavedeni smo i podvedeni pod temu koja je sve samo ne važna. A koje su to teme važne? U duhu nastavka kritike početne rektorove izjave postavio bih niz pitanja koja sva započinju na sljedeći način i glase ovako.

Hoće li ili neće biblijske vrijednosti pomoći novom rektoru da restrukturira sveučilište, da ga kao očito preveliko, tromo i neučinkovito raskomada na mala djelotvorna sveučilišta, da novostvorena zagrebačka sveučilišta (nazovimo ih I, II, III i IV) s jedne strane približi potrebama tržišta i biznisa i da s druge strane istovremeno očuva fundamentalna istraživanja, da podigne kakvoću zapošljavanja, rada i rezultata znanstvenika i umjetnika na sveučilištima i učini ih kvalitetnijima nego što su to danas, da potiče akreditiranje sveučilišta pri renomiranim udrugama i agencijama, da približi nova sveučilišta naciji i naciju sveučilištima? Duboko sam uvjeren da neće.

S jedne strane, pa čak i u svjetlu agresivnog ateističkog i komunističko-socijalističko-totalitarnog sveučilišnog ateizma koji je predugo bio na vlasti, a možda je zaslugom neprovedene lustracije još uvijek djelomično na vlasti, to je li rektor kao čovjek religiozan njemu osobno i privatno može, a možda i treba biti važno, no za službu ne samo da je nevažno, nego je i suvišno.

Štoviše, možda je i neprimjereno tako što javno isticati ako je u pitanju čovjek kao rektor. S druge strane i u svjetlu predivnih pragmatističkih argumenata o volji za vjerom (will to believe) à la William James, u svjetlu kaznenog progona dekana raznih hrvatskih fakulteta, u svjetlu niza novootkrivenih plagiranih diplomskih radova, falsificiranih diploma, korumpiranih profesora u konstantnom sukobu interesa, mobinga, itd., možda ne bi bilo loše da se svi religiozni pristojno i u sebi kratko pomole prije početka radnog vremena, pa čak da se i ateistički profesori pomole svom ateističkom bogu, nekom mitskom šefu nebeskog laboratorija za SNUPI (super – napredna – ultra – perennialna – istraživanja), za i na dobrobit sveučilišta, fakulteta, znanstvene istine i studenata.

Naime, to zasigurno ne škodi i nije na odmet, a moguće da je i na dobrobit u trenutnoj situaciji u kojoj je to isto Sveučilište u Zagrebu tako nisko na ljestvici svjetskih sveučilišta da nema dovoljno niske pozicije na toj istoj ljestvici na koju bi se to isto sveučilište realno postavilo u skladu s rezultatima u skladu s mjerenjima i mjernim instrumentima kakvoće sveučilišta. No, zaključke izvedite sami.

Sve u svemu, kaj da čovek veli? Možda – vrag ti zemi, imamo novog biblijskog rektora Zagrebačkog sveučilišta! Ili da ponovi općepoznatu izjavu – Dreimal 100 Professoren, Vaterland, du bist verloren! Sve u svemu, Jezušmaria! Ili pak kak bi rekel Marlon Brando: The horror, the horror!

*Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij IntroductiontoEthicsandCSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2. Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, devet autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike. Kontakt: kristian.krkac@gmail.com