S internetskom revolucijom došli smo do verbalnog terorizma. Internet je sve samo ne “društvena mreža”, a komunikacijske tehnologije nas izoliraju, “sve dok ta izolacija ne postane nešto normalno”. (J. Leider)
Od pojave interneta tehnološka revolucija postaje sve moćnija za zlostavljanje i zlostavljače. Internet je ljude odmaknuo iz stvarnog života u virtualni svijet. Paradoks je današnjega vremena da se “utapamo u informacijama, a umiremo od žeđi za znanjem” (američki književnik Roger D. Rutherford).
O pozitivnim stranama interneta (koja nisu predmet ovog teksta) pisao sam (sa suradnicima) u knjizi Tamna strana ekrana.
Nicholas Carr u knjizi The Shallows: How the Internet is changing the way we think, read and remember upozorava da internet “mijenja dubinu naših emocija kao i naših misli”.
Psihijatrica Judith Orloff preopterećenost informacijama veže uz pojavu “poremećaja privrženosti” (osjećaj ovisnosti o tehnologiji i osjećaj panike kada ne možemo pristupiti e-pošti). Tada se, tvrdi Orloff, osjećamo “odsječenima”, a tu pojavu naziva tehnoočaj (techno despair). Drugi psihijatar Manferd Spitzer, u knjizi Usamljenost konstatira da neselektivno korištenje digitalnih medija utječe na usamljenost, nezainteresiranost za neposredne kontakte, izostanak povjerenja te smanjenu empatičnost. “U internetskoj komunikaciji ljudi nisu bolje povezani jedni s drugima, nego su usamljeniji.” (Spitzer).
Kada smo otvorili Facebook-profil, potpisali smo faustovski ugovor s “digitalnim vragom”. To tvrdi web-kritičar Andrew Keen u knjizi Kult amaterizma.
Richard J. Leider u knjizi Moć svrhe otkriva da nas “komunikacijske tehnologije sve više izoliraju, sve dok ta izolacija ne postane nešto normalno”.
Glavne teze koje ovdje branim su: internet je udaljio ljude jedne od drugih, dao im privid blizine i bolje komunikacije, čija posljedica je da smo dobili najnoviji oblik otuđenja – umrežene usamljenike, novu ovisnost i poremećaj privrženosti. S internetom umire briga za druge. Razgovor in vivo zamjenjuje virtualno komuniciranje, čime se gubi suosjećanje prema drugima. U omalovažavanju drugoga internet postaje javni WC. Tjeskoba se povećava uz bullying, pornografiju, sexting… Glagol “unfriend” označava radnju kada se nekoga uklanja s liste prijatelja na internetu. To su glavne teze u prilog konstataciji zašto trebamo upozoravati o antidruštvenosti tzv. “društvenih mreža”. U nastavku ću razraditi neke od iznesenih teza…
Cyberullying, hejteri i verbalni terorizam
Dijete od “običnog” nasilja može pobjeći, ali od cyberbullyinga ne može. Od ekspanzije interneta sve popularniji je pojam hejteri. Ta riječ dolazi od engleske riječi hate (mržnja). I onda se čudimo zašto su nam djeca i mladi na “virtualnom igralištu” zatrovani mržnjom! Sve brojniji su oblici elektroničkog zlostavljanja; od blokiranja, prijetnji, ponižavanja do lažnog predstavljanja. Kod elektroničkog zlostavljanja nitko nije pošteđen, od učitelja, roditelja do učenika.
Popularnost na internetu stječe se provokacijama i internetskim zlostavljanjem. S internetskom revolucijom došli smo do verbalnog terorizma. I grafiti upozoravaju na snagu tzv. društvenih mreža: “Popularan sam samo na internetu” te “Nekada sam imao prijatelje, a sad imam internet”.
Druge negativne strane interneta (postoje naravno i brojne pozitivne strane, ali one nisu ovdje tema) jesu to što nema gotovo nikakve kontrole, odgovornosti ni zaštite privatnosti, neselektivno korištenje internetskih sadržaja, nepouzdanost informacija, mogućnost plagiranja, krađe osobnih podataka…, socijalna izoliranost, smetnje u obiteljskom životu, digitalni narcizam, neempatičnost, lažni statusi, zapostavljanje ranijih poznanstava i prijateljstava, a kod djece i školskih obveza, opasnosti od cyberbullyinga, pedofilije, ucjena, nasilja, jednostavni pristup dobivanju informacija o raznim opijatima, pornografskim stranicama, smetnje vida i sna, odustajanje od zdravih navika- šetnji, boravka u prirodi…
Istraživanja upozoravaju na internetsku ovisnost i opasnosti
Istraživačka skupina Statistical Cybermetrics u svojim je istraživanjima došla do zaključka da korisnike interneta u komentarima privlači sve ono što je negativno. Otkrivaju da oni koji obožavaju dugo chatanje i komentiranje dovoljno je da objave samo jedan provokativan komentar i sigurno će dobiti puno komentara.
Posljednje američke studije pokazuju da djeca i mladi u SAD-u i Europi provedu više od sedam sati dnevno ispred triju ekrana. Istraživanje Ipsos Pulsa u Hrvatskoj pokazuje da su televizor i internet najbolji prijatelji svakom drugom djetetu.
Istraživanje u organizaciji Sveučilišta u Berlinu (autori Andre Hanh i Matthias Jerusalem) na uzorku od više od osam tisuća mladih od petnaest do dvadeset devet godina pokazalo je da 34% ispitanika provede više od 48 sati tjedno uz internet, a najugroženije je 6,6 % onih koji na internetu provedu od devet do deset sati dnevno (www.onlinesucht.de/internetsucht_preprint.pdf).
Uspoređujući podatke istraživanja u Njemačkoj, Nizozemskoj, Kini, Austriji, Švicarskoj i SAD-u, G. Farke zaključuje da oko 6% mladih možemo nazvati “internetskim ovisnicima i da im treba pomoć stručnjaka jer provode dnevno od osam do deset sati uz zaslon računala. Patološka ovisnost nije samo razmjerna vremenu provedenom uz internet nego je i povezana s činjenicom da se slobodno vrijeme opsesivno troši online, dok se ostale aktivnosti odbija” (G. Farke, OnlineSucht − Wenn Mailen und Chatten zum Zwang werde).
Internetski ovisnici izbjegavaju neposrednu komunikaciju “oči u oči”, a preferiraju mrežnu komunikaciju. Ovo potvrđuje istraživanje u SAD-a iz 2017. godine objavljeno u časopisu American Journal of Preventive Medicine na uzorku od 1787 ispitanika je ukazalo ne značajnu povezanost između percepcije usamljenosti s količinom korištenja “društvenih mreža.”
Javnosti je malo poznata činjenica da se predsjednik SAD-a 2009. godine obratio javnosti, poglavito roditeljima, da pripaze koje sve i kakve podatke i slike djeca ostavljaju na Facebooku, jer je tada 42% poslodavaca prilikom primanja uposlenika priznalo da koriste te podatke, često kompromitirajućeg sadržaja. Posljednja istraživanja u SAD-u pokazuju da danas čak 70 posto poslodavaca provjerava profile svojih potencijalnih zaposlenika na tzv. društvenim mrežama prije no što ih pozovu na razgovor za posao. Nije rješenje u brisanju profila, jer veći dio poslodavaca ne uzima kandidate koji nemaju svoj profil.
U psihijatrijskom časopisu American Journal of Psychiatry navode se podatci jednog opsežnog južnokorejskog istraživanja, gdje se za čak 20% djece – internetskih ovisnika preporučuje hospitalizacija.
Otvaranje profila na Facebooku u Hrvatskoj je zakonom ograničeno na 13 godina života. Podatci Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabrog telefona otkrivaju da je tada dvije trećine djece imalo svoj Facebook-profil prije nego što su navršili 13 godina života, dakle suprotno zakonskoj odredbi. Većina ispitane djece je imala između 300 i 500 „prijatelja“ na svome profilu. U njihovom istraživanju iz 2019. godine već 35 posto djece je otišlo na susret s nepoznatom osobom koju su upoznali preko interneta. Isto istraživanje otkriva da 60 posto djece seksta, dakle prima, šalje ili prosljeđuje seksualno eksplicitne sadržaje.
Jeste li vi ili vaše dijete ovisnik o internetu?
Prošlog tjedana sam na ovu temu imao izlaganje za učiteljice razredne nastave iz triju osnovnih škola iz Rijeke pa sam im obećao da ću im dati dva upitnika za ispitivanje za odrasle i djecu jesu li ovisnici o internetu, što sada i činim, ali i za sve čitatelje portala narod. hr.
Internet je opasan alat kada se djeca njime neadekvatno koriste, kada ne znaju njegove opasnosti ili kako se zaštititi od brojnih negativnih posljedica. Zato ovdje dajem dva korisna primjera iz kojih se može vidjeti imamo li problem s internetom, te za roditelje upitnik za procjenu njihove djece glede prekomjernog korištenja interneta…
1. S. Young je u članku “Internet addiction: The emergence of a new clinical disorder” razradila osam pitanja kao kriterije procjene ovisnosti o internetu. 1. Jeste li pretjerano zaokupljeni internetom? 2. Osjećate li potrebu da sve više vremena provodite na internetu kako biste postigli zadovoljstvo? 3. Osjećate li da ne možete prekinuti, smanjiti ni kontrolirati vrijeme provedeno na internetu? 4. Osjećate li nemir, nervozu, depresiju ili razdražljivost ako pokušate smanjiti ili prekinuti korištenje interneta? 5. Ostajete li na internetu duže nego što ste planirali? 6. Jeste li zbog interneta riskirali gubitak važnih veza, poslova, mogućnosti školovanja ili napredovanja u karijeri? 7. Jeste li lagali članovima obitelji, bliskim osobama, ili nekome drugom o svojoj vezanosti za internet? 8. Koristite li se internetom kao bijegom od problema ili zbog osjećaja bespomoćnosti, krivnje, tjeskobe i depresije? Youngova upozorava da pet pozitivnih odgovora na navedena pitanja pouzdano indicira postojanje ovisnosti o internetu.
Da biste vidjeli je li (vaše) dijete ovisnik o internetu, odgovorite na dolje ponuđena anketna pitanja…
Anketa za roditelje: Je li vaše dijete ovisno o internetu?
Uputa: odaberite učestalost pojedinih odgovora i na kraju zbrojite bodove: NIKADA donosi 1 BOD, PONEKAD 2, ČESTO 3, VRLO ČESTO 4 i UVIJEK 5 BODOVA *Napomena: Nakon svakog pitanja zaokružite ili označite s X samo jedan odgovor za svako pitanje i to za pet kategorija: nikada, ponekad, često, vrlo često i uvijek!
Koliko vaše dijete koristi online u slobodno vrijeme?
nikada, ponekad, često, vrlo često, uvijek
Koliko često, prema vašemu sudu, vaše dijete zapostavlja kućne zadatke zbog vremena provedenog online?
Koliko vaše dijete radije provodi slobodno vrijeme online nego s članovima obitelji?
Stječe li vaše dijete na internetu nova poznanstva?
Ljutite li se što vaše dijete provodi slobodno vrijeme online?
Koliko loše utječe korištenje interneta na školski uspjeh djeteta?
Koliko često vaše dijete otvara i pregledava e-poštu prije negoli napravi neku drugu važniju radnju ili obvezu?
Opažate li da je vaše dijete zamišljeno i “zatvoreno u svoj svijet” otkako je “osvojilo” svijet interneta?
Odgovara li dijete na vaša pitanja o razlozima korištenja interneta i vremenu koje koristi online?
Nalazite li svoje dijete uz internet, a vi ste mu to zabranili?
Zatvara li se vaše dijete u sobu i tako provodi slobodno vrijeme uz internet?
Koliko često vaše dijete zovu na (mobilni) telefon osobe koje je upoznao/la preko interneta?
Reagira li vaše dijete drukčije kada je uz internet?
Izgleda li vaše dijete umornije nakon korištenja interneta?
Opažate li da Vaše dijete izgleda zamišljeno ili je vidno drukčijeg raspoloženja poslije korištenja interneta ?
Jeste li u sukobu s djetetom zato što je koristio internet i/ili računalo unatoč vašoj zabrani?
Koliko vaše dijete provede slobodnog vremena uz internet i/ili računalo, zanemarujući ostale aktivnosti ili hobije?
Mijenja li vaše dijete raspoloženje ili ponašanje kada mu govorite o opasnostima od interneta, o uputama za korištenja ili zabranama?
Koliko često vaše dijete radije provodi slobodno vrijeme uz internet negoli s vršnjacima?
Promijeni li se djetetovo raspoloženje nabolje kada se priključi na internet?
Rezultat/ukupno bodova ______
Vaše dijete nema problema s korištenjem interneta. Ponekad provodi slobodno vrijeme na internetu, ali ima samokontrolu kod korištenja (20 – 49 bodova).
Vaše dijete katkad mijenja raspoloženje i ima nekih problema koristeći internet. Porazgovarajte s djetetom o korištenju interneta, dajte mu upute ili korisne savjete (od 50 – 79 bodova).
Vaše je dijete u fazi ovisnosti o internetu (više od 80 bodova). Zatražite pomoć stručnjaka!
Izvor: G. Farke, “Online Sucht − Wenn Mailen und Chatten zum Zeang werden”
Zaključno
Internet je sve samo ne “društvena mreža”! Hoćemo li i mi slijediti primjer Kine koje je prva na svijetu počela otvarati klinike za odvikavanje od interneta, otvarati kampove za internetske ovisnike kao u SAD-u, terapijske zajednice…, ili ćemo konačno započeti s preventivnim programima stjecanja medijskih kompetencija?!
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
