Plenkovićev savjetnik Kopal: ‘Za one koji ne žele nadzor mobitelom, alternativa bi bila karantena’

Zagreb, 6.2.2020 - Otvoren 7. Bug Future Show, u organizaciji ICT magazina Bug i u partnerstvu s Hrvatskim telekomom, održava se u novom prostoru, glavnoj dvorani Studentskog centra, gdje se tijekom cijelog dana očekuje oko tri tisuće posjetitelja. Na slici Robert Kopal. Foto HINA/ Dario GRZELJ/ dag

Posebni savjetnik premijera Plenkovića za nacionalnu sigurnost Robert Kopal za N1 otkrio je u kojem smjeru vladajući razmišljaju kad je riječ o nadzoru geolokacije putem mobitela zbog aktualne krize s koronavirusom.

Očekujete li da će Ustavni sud dozvoliti primjenu mjere praćenja geolokacije mobitela građana i u kojem to roku može stupiti na snagu (ako odobri)?

Ukoliko prijedlog dopuna Zakona o telekomunikacijama u konačnici stupi na snagu, tek onda predstoji moguće postupanje Ustavnog suda u navedenom slučaju. Ustavni sud RH ima tri moguća načina djelovanja u tom slučaju: može djelovati samostalno, na temelju prijedloga svake fizičke i pravne osobe i na temelju zahtijeva ovlaštenih predlagatelja. Dodatno, Ustavni sud može do donošenja konačne odluke o ustavnosti zakona izreći i privremenu mjeru kojom obustavlja od izvršenja sve pojedinačne akte i radnje koje se poduzimaju na osnovu nekog zakona kojeg se procjenjuje ako bi njihovim izvršenjem nastale teške i nepopravljive posljedice.

No, svakako ostaje nedvojbena činjenica da je Vlada u obrazloženju dopuna Zakona jasno navela potrebu donošenja istog u ovim iznimnim i izvanrednim okolnostima te je ukazala na razmjernost ograničenja (uz ostale uvjete) radi zaštite zdravlja ljudi, a što je temeljni ustavni zahtjev.

Na koga bi se odnosila ta mjera, na sve ili samo na one u oboljele i u samoizolaciji?

Istog U prijedlogu je Zakona jasno je navedeno da se u točno određenim slučajevima ovakva mjera iznimno primjenjuje. Dakle primjerice kada ministar nadležan za zdravstvo je proglasio epidemiju zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti sve u skladu s posebnim propisima a pri čemu se zdravlje i životi građana bez obrade tih podataka ne bi mogli učinkovito zaštiti. Dakle, predviđena iznimka od opće zaštite podataka o lokaciji bez prometnih podataka, naglašavam bez prometnih podataka, ograničena je na usko, jasno i precizno definirane situacije. I to samo kada se zdravlje i životi građana ne bi mogli učinkovito zaštiti na neki drugi način. To ujedno zadovoljava zahtjevu da takva ograničenja moraju biti propisana normom zakonske razine i mogu se propisati samo iznimno ako su one nužne radi zaštite slobode u prava drugih ljudi te radi zaštite javnog zdravlja.

Ovaj prijedlog svakako udovoljava i kriteriju razmjernosti. Naime, ocjenjuje se da je obrada podataka koje uključuju samo zemljopisni položaj terminalne opreme korisnika bez prometnih podataka razmjerna potrebi zaštite zdravlja i života građana. Naravno, isključivo u situacijama kad je primjerice ministar nadležan za zdravstvo proglasio epidemiju zarazne bolesti ili opasnosti od epidemije. Nadalje prijedlog je u skladu s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka gdje se navodi da se obrada osobnih podataka smatra zakonitom ako je potrebna odnosno neophodna za očuvanje života. Da naglasim, pritom se u općoj uredbi navode i primjeri ako je obrada potrebna u humanitarne svrhe odnosno za praćenje epidemija i njihovog širenja.

Dakle, da odgovorim sada na Vaše pitanje na koga bi se odnosila mjera. U slučaju proglašene epidemije kao što je sada slučaj mjera bi se odnosila samo na one osobe kojima je izrečena mjera samoizolacije. Te osobe nisu nužno oboljele, ali predstavljaju potencijalni rizik za širenje zaraze čime bi moglo biti ugroženo šire pučanstvo Hrvatske. To uključuje svakako i osobe na koje bi se odnosila obavezna karantena. U Hrvatskoj smo imali situaciju dolaska osobe s izrečenom zaštitnom mjerom u bolnicu, imali smo višekratne slučajeve dolaska osoba sa zaštitnom mjerom samoizolacije u ljekarne, i poznat je nažalost i podatak da je u Italiji u jednom trenutku 40 posto građana kršilo zaštitne mjere. Dakle sve države imaju slične izazove u smislu pridržavanja mjera samoizolacije od strane građana.

Kako bi se to tehnički provelo, zahtijeva li taj nadzor angažman velikog broja policijskih službenika?

Evo nekih mogućih primjera po redoslijedu razmjernosti. Npr. slanje SMS-ova osobama koje su bile u rizičnim državama. Da pojasnim, podatak da ste bili na skijanju u Italiji ili Austriji je geolokacijski podatak. Tada bi bilo nužno u slučajevima epidemije, govorim o ovim iznimnim slučajevima, poslati zahtjev prema teleoperaterima da dostave podatke o osobama koje su bile u rizičnim državama. Vidjeli ste da postoje i takvi slučajevi da su ljudi bili na skijanju a zatajili su i time se zapravo ponijeli neodgovorno. Nakon što se dostave ti podaci, osim izricanja mjere samoizolacije, nadležne službe, a u ovom slučaju Stožer, bi mogao poslati i SMS-ove tim osobama kojima ih obavješćuju da ugrožavaju svoje i tuđe zdravlje. Putem SMS-a bi se nadalje mogle slati i upute što im je činiti. Recimo, to je jedan način primjene.

Druga moguća primjena mogla bi biti sljedeća. Nakon što je izrečena mjera samoizolacije, tada bi bilo moguće, i to nakon što su osobe zaprimile SMS obavijest o tome (dakle, za osobe koje imaju izrečenu mjeru samoizolacije), i to samo ako osoba napusti određenu lokaciju (perimetar), mogao bi blinkati signal. Nema nikakvog praćenja lokacije niti kretanja, nego samo za osobe koje su u samoizolaciji, ukoliko napuste perimetar, to se vidi, ništa drugo.

lternativno, dodatno postoji i sljedeća mogućnost. Potrebno bi bilo instalirati prvo aplikaciju i isto tako omogućiti odnosno prihvatiti lokaciju. Ako osoba to ne želi, niti instalirati aplikaciju niti omogućiti odnosno prihvatiti lokaciju ili jedno od tog dvoje, tada bi alternativa mogla bila karantena odnosno smještaj i boravak u nadziranim prostorima. Ako osoba nad kojom je izrečena mjera samoizolacije instalira aplikaciju i omogući odnosno prihvati lokaciju, apsolutno se ništa neće – kako se to neki u medijskom prostoru spominju – “trekati” nego će onda i samo onda ako osoba napusti perimetar samoizolacije koji je putem aplikacije sama prijavila, samo će tada “blinkati” signal. Najbolja priprema da se ne dogodi crni scenarij, jest razmišljanje o crnom scenariju jer tada činite sve da se on ne dogodi. Nadležne službe čine apsolutno sve da situacija ostane pod kontrolom i to rade odlično. No, ukoliko bi se situacija pogoršala tada bi i sljedeće bilo jako važno. U slučaju primjene aplikacije moglo bi se dogoditi da osoba koja bi morala biti u samoizolaciji niti instalira aplikaciju (ne želi ili to tehnički nije moguće) niti je smještena u karantenu bilo iz logističkih razloga ili nekih drugih razloga (pa i zato jer trenutno ne želi biti dostupna). Tada treba postojati mogućnost navedenog. I to isključivo zbog zaštite života i zdravlja ljudi, uz sva vremenska i druga ograničenja primjene same mjere.

Ova mjera dodatno ima i preventivni karakter jer bi se u slučaju kršenja samoizolacije protiv osobe mogao pokrenuti kazneni postupak po članku 180 kaznenog zakona. I stoga je jasno da nije cilj imati policijsku državu nego preventivno reagirati, a ne samo represivno.

Neki navode scenarije da osoba ostavi mobitel kod kuće i naprosto izađe iz kuće. Da, to je moguće. No, postoji mogućnost nazivanja osobe u nekim intervalima, postoje i neke druge mogućnosti. No ovdje treba jasno reći da nije cilj, niti će ikada biti cilj raditi policijsku državu nego samo u iznimnim okolnostima, i samo dok one traju to će se primijeniti samo na one osobe koje krše zaštitne mjere i to samo s ciljem zaštite građana Republike Hrvatske.

Je li to uvođenje policijske države i bi li policija mogla tako pratiti i komunikaciju građana putem mobitela?

Apsolutno ne, nedvosmisleno ne. Ovdje se govori samo o lokaciji, i samo o lokaciji bez prometnih podataka. Niti s kim pričate, niti što pričate, niti bilo koji drugi podatak niti što SMS-ate apsolutno – ništa! I ovdje govorimo o iznimnim i jasno definiranim situacijama i samo za vrijeme trajanja tih situacija. Još nešto, u stavku 3.prijedloga Zakona navodi se: „Tijelo državne uprave nadležno za poslove civilne zaštite ovlašteno je za obradu podataka iz stavka 2. i to u opsegu i na način koji je nužan za ostvarenje cilja i svrhe iz stavka 1.” A tamo se spominje epidemija i zaštita zdravlja i na tu obradu podataka odgovarajuće se primjenjuju propisi o zaštiti podataka. Naglašavam tu jer ako gledate propise o sustavu civilne zaštite tamo se jasno navodi što je civilna zaštita i koji su joj zadaci.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/N1