Prof. Vrček: Neučinkovitost cjepiva u sprječavanju širenja virusa postala je mjerljiva činjenica

U »Lancetu«, jednom od najstarijih medicinskih časopisa na svijetu, objavljena je studija koja preispituje vrijednost cjepiva u sprječavanju širenja zaraze virusom SARS-CoV-2 (Lancet, 29. 10. 2021.), piše hrvatski kemičar i sveučilišni profesor, prof. dr. sc. Valerije Vrček s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta za Glas Koncila.

Mediji širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, prenijeli su vijest o najnovijem znanstvenom upozorenju i objavili detalje istraživanja. Stoga je dovoljno ponoviti glavni zaključak studije: cijepljenje nema, ili ima (pre)mali, učinak na sprječavanje širenja zaraze.

Odnosno, kako to doslovno piše u znanstvenom radu: »Naše otkriće objašnjava kako i zašto se delta-varijanta koronavirusa tako uspješno širi u populacijama s visokom stopom cijepljenosti.«

»Professor Lockdown«

Znanstveni dokazi o nedovoljnoj učinkovitosti cjepiva posebno su uvjerljivi jer dolaze iz institucije koja je od početka pandemije bila stožerna potpora službenim javnozdravstvenim politikama. Autori studije, većinom zaposleni na londonskom sveučilištu »Imperial College«, već se dvije godine zauzimaju za nametanje strogih epidemioloških mjera.

Među njima se posebno ističe Neil Ferguson, profesor epidemiologije, pobornik zatvaranja, suradnik Svjetske zdravstvene organizacije i konzultant mnogih farmaceutskih kompanija. Prema objavljenom iskazu u studiji za svoje je aktivnosti primao donacije iz zaklade »Bill & Melinda Gates«, Svjetske banke i medicinske zaklade »Wellcome Trust«.

Usprkos vodećim pozicijama, iskazanu povjerenju političara i statusu upravitelja pandemijom, znanstvena je elita priznala i objavila da cjepiva slabo štite od zaraze. S druge strane mnogi su (skeptici) mjesecima upozoravali da cijepljenje ne prekida lanac zaraze, neki drugi to su naslutili ili primijetili na razini iskustva, a sada je neučinkovitost cjepiva u sprječavanju širenja virusa postala mjerljiva činjenica.

Eksperiment koji traje

Porazni rezultat studije o slaboj redukciji transmisije koronavirusa doduše nije iznenađenje jer, zapravo, takva ispitivanja nikada nisu ni provedena. Ili, kako govori Peter Doshi, profesor medicine i jedan od urednika glasovitoga časopisa »British Medical Journal«: »Provedena klinička ispitivanja cjepiva nisu osmišljena da otkrivaju smanjenje broja hospitalizacija, teških slučajeva oboljenja ili smrti. Također, ispitivanja nisu osmišljena da se procijeni učinkovitost cijepljenja u sprječavanju širenja zaraze.«

Objavljena studija pokazuje krhkost sadašnjega znanja o pandemiji koja traje, otkriva koliko su poruke javnozdravstvenih politika kratkotrajne, opravdava (pri)govore mnogih o eksperimentalnom statusu cjepiva, a COVID-potvrde pretvara u beskoristan, pa i štetan komad papira. Ako, prema najnovijoj studiji, cijepljeni mogu biti odgovorni za proboje zaraza jer nose sličan viralan teret kao i zaražene osobe koje se nisu cijepile, COVID-putovnica dokument je lažne sigurnosti.

Zbog loših vijesti o efikasnosti cjepiva postaje upitan slogan »Misli na druge, cijepi se«, koji se rabi već mjesecima. Objavljeni rezultati mogu ozbiljno poremetiti motivaciju solidarnosti jer briga o drugome, upakirana u paroli cijepljenja, gubi svoju znanstvenu utemeljenost. To nikako ne znači da treba prestati misliti na druge, naprotiv; no očito treba potražiti nove mehanizme za zaštitu starijih i ljudi s komorbiditetima. Čini se da je prošlogodišnji zahtjev za »ciljanom zaštitom« ugroženih, kako je opisan u Barringtonskoj deklaraciji, ponovno postao aktualan i ispravan.

Znanstveni salto mortale

Objava najnovije studije pažljivim čitateljima može vratiti povjerenje u znanost jer slučaj pokazuje da dobri znanstvenici imaju kapacitet i hrabrost promijeniti svoje početne pozicije i razmišljanja.

Autori londonske studije poznati su zagovornici oštrih mjera, žestoki su kritičari alternativnih pristupa i vrlo hitri u osudama drukčijih stajališta. Sada su, eto, isti ljudi odlučili objaviti rezultate koji proturječe njihovim početnim stajalištima.

Baš poput ljudi iz »Imperial Collegea«, i u Hrvatskoj su neki znanstvenici napustili svoje ukopane rovove, komociju dvorskih znanstvenika zamijenili su rizikom etiketiranja i ekskomunikacije. Sve dok postoje suprotstavljene strane, moguć je napredak u razumijevanju pandemijske stvarnosti, kako znanstvene tako i one političke.

* Dr. Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.