Hrvati dobro pamte strašne dane u kolovozu 1991., a u kolektivnu memoriju osobito su im urezane slike žene, djece, staraca i civila kako prenakrcanim dunavskim „šlepovima“ bježe spašavajući živu glavu pred srbijanskim hordama koje su tih dana ubijale po istočnoslavonskim mjestima Dalj, Erdut i Aljmaš.
Jedno ime pamti se iz tih tjeskobnih, ali i slavnih dana – 20- godišnji Darko Kralj, pripadnik 1. brigade „Tigrovi“ i poznati hrvatski paraolimpijac.
Posebno je zapamćena slika evakuacije mladog pripadnika 1. brigade „Tigrovi“ Darka Kralja iz Garešnice, koji je bio teško ranjen i tako prebačen dizalicom na šlep sa ljudima koji su tražili slamku spasa. Darko Kralj, mladić koji je izgubio nogu u borbama za Dalj, kasnije je postao poznati paraolimpijac o kojem je Dejan Aćimović snimio dokumentarni film.
Njega je zapovjednik Policijske postaje Dalj Ivan Kovčalija osobno ugurao u prtljažnik i spasio život. Kovčalijino viđenje događaja daje nove detalje na surovu istinu o masakru koji su srpski teroristi počinili tih dana.
“Šlep koji je spasio brojne civile i prevezao ih do sigurnosti Osijeka bio je namijenjen za prijevoz žita. Nismo ni razmišljali da bi mi mogli biti napadnuti jer smo obavljali redovite policijske poslove, nastojali smo normalno živjeti i baviti se poslovima za koje smo zaduženi. Da je tako dokaz je i taj šlep, što je na kraju bila sretna situacija jer je spasio desetine civila i vojnika. Ničim, ali doista ničim, nikoga nismo izazivali da bi nas tako žestoko napali i počinili neviđen zločine. U mojoj zoni odgovornosti, uključujući gardiste, policiju i civilnu zaštitu, bilo je oko 200 ljudi. U samo tjedan dana, od 25. srpnja do 2. kolovoza 1991. imali smo 50 poginulih. Strašno da strašnije ne može biti.”
“Kasnije kad smo se Darko i ja sreli pitao me kako je onako velik uopće mogao stati u prtljažnik. A znate kako se kaže ‘sila Boga ne moli’. To je bio jedini način da ga izvedem na sigurno”, kaže Kovčalija i dodaje da bi „masakru u Dalju trebalo dati dostojno mjesto u povijesti Domovinskog rata“.
Darko Kralj – hrvatski ratnik i prvi zlatni paraolimpijac
Darko se atletikom počeo baviti na nagovor Josipa Slivara 2004. kao član bjelovarskog “Sokola”. Ubrzo je postao državni prvak i rekorder. Od tada je svake godine pobjeđivao na Otvorenom prvenstvu Hrvatske. Dvije godine kasnije počinje trenirati s Ivanom Ivančićem, najboljim hrvatskim trenerom za bacačke discipline. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Švedskoj osvojio je srebrnu medalju. Potom je na atletskom natjecanju u Rijeci postigao svjetski rekord (14,04 m) u bacanju kugle za paraolimpijce.
Na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. opravdao je status favorita i pobijedio s novim svjetskim rekordom 14,43 m. Kući se vratio sa zlatnom medaljom i postao prvi Hrvat koji je osvojio zlatnu medalju na Paraolimpijskim igrama.
Darko Kralj je kao tek stasali mladić dragovoljno u 20 godini života odlučio ostaviti miran život u Garešnici i otići na samom početku rata u elitnu hrvatsku postrojbu „Tigrovi“.
Po zadatku otišao je na tada najgori teren – istočnu Slavoniju. Preživio je pakao Dalja, ali mu je morala biti amputirana lijeva noga. Nije se predavao već je napornim radom i velikom voljom nastavio živjeti i proslavio svoju domovinu na drugačiji, ali u suštini sličan način: nije odustajao već je postao prvi zlatni hrvatski paraolimpijac!
Niti ne znajući, niti htijući postao je uzor, nadahnuće i simbol budućim generacijama Hrvata i ljudi koji dolaze na ovo ‘krvavo, ali i blagoslovljeno“ hrvatsko tlo.
