Dinko Šimunović rođen je 1. rujna 1873. u Kninu u obitelji učitelja. Zbog posla oca koji je radio kao učitelj, Dinko je odrastao u malim mjestima Dalmatinske zagore Kijevo i Koljani pored Vrlike.
Poput svog oca završio je školu za učitelja u mjestu Arbanasi u blizini Zadra.
Taj cijenjeni hrvatski književnik je iza sebe ostavio brojna djela od kojih se mnoga smatraju vrhuncem hrvatske književnosti i zahvaljujući kojima se smatra utemeljiteljem moderne novele s naglaskom života na selu.
Nakon godina školovanja i sam je na kraju postao učitelj te je radio u selima Dalmatinske zagore. Bio je poznat po tome što je uvijek živio skromno. Svjedočeći životu u siromaštvu čega se nagledao tijekom učenja druge djece, odabrao je smjer kojim će ići njegova djela i zahvaljujući kojima će postati poznat.
Brojna djela o mjestima i ljudima Dalmatinske zagore bila su sredstvo uz pomoć kojeg je želio čitateljima prenijeti svu ljepotu tog kraja.
Njegovo književno stvaralaštvo obuhvaća oko sedamdeset pripovijetki, dvije autobiografske proze te tri romana.
Duh moderne realističke poetike spajao je s narodnom tradicijom, povezujući staro i novo – vjeru u prošlost i nevjeru u budućnost. Varira i teme nepremostivog jaza između sela i grada, a uz pomoć mita oblikuje društvenu strukturu svijeta o kojemu pripovijeda.
Novelističke radove objavio je u nekoliko zbirki kao što su: “Sa Krke i sa Cetine”, “Mrkodol” i “Đerdan”. Nakon smrti objavljene su i “Posmrtne novele”. Neke od njegovih novela smatraju se vrhuncem hrvatske književnosti. Tu su još djela: “Roman “Tuđinac”, “Mladi dani”, “Mladost”, “Dvije pripovijetke” i “Alkar”, “Porodica Vinčić”, “Kukavica”, “Duga”.
Umro je 3. kolovoza 1933. u Zagrebu.
