Na današnji dan 1. rujna 1939. napadom nacističke Njemačke na Poljsku počeo je Drugi svjetski rat. Tako je svega nakon devet dana od sramotnog sporazuma komunista i nacista (Molotov-Ribbentrop) provedena dogovorena podjela Poljske. Dva tjedna kasnije u Poljsku ulazi i komunistička vojska SSSR-a, te Poljska postaje dogovornim plijenom dviju totalitarnih ideologija, najstrašnijih u povijesti svijeta.
Praktički, podzemnim dogovorom nacista i komunista, te njihovim zajedničkim napadom na Poljsku počeo je II. svjetski rat. No, detalji napada otkrivaju gotovo sinkronu suradnju komunista i nacista u podjeli plijena.
Važno je napomenuti da u to vrijeme situacija još nije izgledala ni blizu kao veliki ili svjetski rat, nego tek podjela dogovorenih interesnih sfera dva totalitarna režima. Tek kasnije osvajanja su prerasla u globalni sukob.
Kao izgovor za napad trebala je poslužiti Operacija Himmler, koju su vodili Reichsführer SS-a Heinrich Himmler i šef Gestapa Reinhard Heydrich. Njihovi su ljudi, obučeni u uniforme poljske vojske, izveli napade na njemačka mjesta uz granicu s Poljskom, te zauzeli jedan njemački radio-odašiljač i odaslali antinjemačke poruke u eter. Na kraju, da bi se pružio dokaz da su to napravili Poljaci, ostavili su trupla obučena u poljske uniforme, a koja su zapravo pripadala ubijenim njemačkim zarobljenicima iz koncentracijskih logora (slično su radili Srbi u bitci za Kupres 1992. godine).
Hitler je, pod opravdanjem da štiti sigurnost Reicha, počeo napad na Poljsku pod kodnim imenom “Fall Weiss”.
Na istočnog susjeda Hitler je poslao 56 divizija, 4 brigade, 2500 tenkova i 2315 zrakoplova, a pomagale su im i tri slovačke divizije. No, Slovaci nisu bili jedini koji su pomagali nacistima da osvoje Poljsku. Potporu njemačkom napadu pružali su i Sovjeti koji su iz Minska (Bjelorusija) navodili njemačke ratne zrakoplove pri bombardiranju poljskih gradova. Ova uspješna suradnja komunista i nacista nastaviti će se i pri njemačkoj invaziji na Norvešku. Sovjeti će tada svoju pomorsku bazu u Murmansku ustupiti njemačkoj mornarici.
Kada se Staljin uvjerio da njemačke postrojbe napreduju, te da su šanse za pobjedu Poljaka male 17. rujna 1939. pokrenuo je sovjetski ratni stroj. Htio je biti siguran jer su se Rusi još uvijek sjećali katastrofalnog vojnog poraza od Poljaka 1920. Kada su Poljaci spasili na „Čudom na Visli“ Europu, ovog puta ne od Turaka već od Crvene Armije i komunista. Na zapadnog susjeda iz Rusije je krenulo 33 divizije, 11 brigada, 4736 tenkova i 3300 zrakoplova. Nijemcima su pomogle u napadu na Poljsku 3 slovačke divizije iz države Slovačke koja je bila uspostavljena pod njemačkim protektoratom raspadom Čehoslovačke nastalog agresijom Hitlera. Začudo, zbog te svoje “epizode” iz prošlosti Slovaci danas nemaju nikakvih političkih i drugih pritisaka, koje je hrvatski narod imao i ima zbog NDH i ustaša koje se često koriste kao malj za “pacificiranje” Hrvata. Premda su nacizam izmislili Nijemci, fašizam Talijani, a komunizam Rusi, a Hrvati bili ustvari kao – Slovaci.
Bio je to udarac sa leđa koji je potpuno iznenadio Poljsku. Usporedo s napredovanjem sovjetskih snaga iz zrakoplova su bacani letci u kojima se Poljake poziva da ne pružaju otpor Nijemcima već da dignu oružje protiv svojih (poljskih) časnika i predaju se Crvenoj armiji koja će im donijeti slobodu, sreću i mir. No, to je bila laž jer je već od samog početka invazije Crvena armija započela s masovnim uhićenjima, deportacijama i likvidacijama.
Za mjesta pogubljena komunisti su predvidjeli pet mjesta najvećih mjesta za masovne likvidacije zarobljenih poljskih časnika, vojnika, civila, svećenika i intelektualaca: Katyn, Harkiv, Tver, Kijev i Minsk. Po istom obrascu, jugoslavenski komunisti na čelu s Titom su vršili masovne likvidacije od 1945. nadalje kao tada najvjerniji saveznici Staljina i zločinačkog SSSR-a.
Ništa manje nemilosrdni prema Poljacima nisu bili ni njemački nacisti. Već u prvim danima invazije njemačke su snage počinile masovna silovanja žena i djevojaka. S tom razlikom što bi Židovke ubijali, Poljakinje su postajale prostitutke u njemačkim vojnim bordelima. Iza vojnika Wehrmachta (redovna njemačka vojska) išle su postrobje Einsatzgruppena kojima su dane slobodne ruke da ubiju koga i kako žele. A sve kako bi njemački nacisti dobili “životni prostor” kojim je Hitler bio gotovo opsjednut. Okupacijske vlasti mjesnom su stanovništvu oduzimale i tvrke, od najmanjih do najvećih, bez iznimke. Na tvrtke je potom često stavljen natpis: “Zabranjen ulaz Poljacima, Židovima i psima”.
Ali najgore je tek dolazilo jer su okupacijske njemačke vlasti počele ustrojavati logore u kojima počinju nova mučenja i ubojstva.
Stanovništvo je ubijano sustavno i masovno. Procijenjuje se da je samo u logoru Mauthausen-Gusen 30.000 Poljaka. U najozloglašenijem stratištu Auschwitzu stradalo ih je 150.000, a isto toliko u Sachsenhausenu i Gross-Rosenu. U konc-logoru Neuengamme ubijeno je 17.000 Poljaka, 20.000 u Stutthofu te 10.000 u Dachau. U ženskom konc-logoru u Ravensbrücku ubijeno je 17.000 Poljakinja. A tu su još Brzezinka, Chełmno, Belzec, Majdanek Treblinka te Potulice. U ovom posljednjem posebna se radilo na zlostavljanju djece.
Tako je poljski narod doživio strašnu sudbinu od dva susjedna velika naroda koji su mu stoljećima radili o glavi – Nijemaca i Rusa. Ti narodi su bili nositelji ideologije dva strašna sistema – nacizma i komunizma. Porazom nacista, Poljska je ostala okupirana od komunista, te je 45 godina bila pod sustavnim terorom Komunističke partije i Rusa.
Dokumentarni film koji se svakako isplati pogledati: “Nacističko-sovjetski kolaboracionizam i zločini komunizma”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
