Sveta Marija Egipatska, pokornica i pustinjakinja, rodila se oko 344. u sjevernom Egiptu. Razmažena i lijepa kći bogatih roditelja sa 12 godina pobjegla je iz očinske kuće u lučki grad Aleksandriju. Tamo se prepustila raskalašenom životu i narednih 17 godina živjela kao plesačica, pjevačica, glumica i kurtizana. Jednog dana ugledala je skupinu hodočasnika kako se ukrcavaju u lađu za Jeruzalem pa se vođena znatiželjom i sama ukrcala na brod. Nadala se da će svojim tijelom platiti troškove putovanja. U Jeruzalemu je Marija na blagdan svetog Križa htjela s ostalim hodočasnicima ući u glasovitu baziliku. Kad god je pokušala prekoračiti prag crkve, neka ju je tajanstvena sila neprestano zaustavljala. Opazila je izvan crkve sliku Bogorodice, pala na koljena i zamolila Gospu za pomoć. Bio je to za Mariju trenutak milosti i obraćenja. Mogla je ući u crkvu i počastiti relikviju svetog Križa. Zamolila je tada Bogorodicu da joj pokaže put pokore. Osjetila je unutarnji poziv i uputila se prema rijeci Jordanu. Na izlazu iz grada neki joj je nepoznati čovjek pružio tri srebrnika da si kupi nešto hrane. Kad je stigla na obalu Jordana, ušla je u crkvu svetog Ivana Krstitelja i preporučila se njegovom zagovoru. Očistila je tijelo u rijeci, u crkvi primila svetu pričest i uputila se preko rijeke u pustinju. Tamo je započela svoj pokornički život koji je potrajao pedesetak godina. Hranila se uglavnom travama i raznoraznim bobama.
Monah Zosim iz nekog palestinskog samostana pošao je jednog dana da po pustinjačkom običaju provede dio korizme u pustinji. Tamo je susreo neobičnu pokornicu koja mu je ispričala svoj život i zadivila ga svojom mudrošću i duhovnom zrelošću. Zatim ga je zamolila da je na istom mjestu pronađe sljedeće godine na Veliki četvrtak i da joj donese svetu pričest. Zosim je to obećao i sljedeće godine ispunio svoje obećanje. Opet su se dogovorili da će se sastati za godinu dana. Kad je Zosim ponovno došao u jordansku pustinju, našao je Mariju mrtvu, a njezino tijelo bilo je neraspadnuto. Prije smrti pokornica je na tlu napisala poruku: „Oče Zosime, pokopaj tijelo ponizne Marije! Vrati zemlji što je njeno, pridruži prah prahu i u ime Božje moli za mene! Umrla sam u noći muke našega Spasitelja, okrijepljena duhovnom hranom.“ Zosim je tada shvatio da je Marija umrla još prošle godine na isti dan kad joj je podijelio svetu pričest, 1. travnja 421. Pokopao je Mariju, vratio se u samostan te svojem poglavaru Ivanu i svojoj subraći ispripovjedio njezin čudesni život. Kasnije su brojni pisci opisali život Marije Egipatske i postala je junakinja mnogih životopisa, legendi i književnih djela (na pr. Goetheov „Faust“, „Volpone“ Bena Jonsona), a njezin život nadahnuo je brojne velike slikare i skladatelje (Gustav Mahler, Ottorino Respighi).
Kao svetica Marija Egipatska bila je najprije štovana na Istoku, a potom i na Zapadu. Njezine relikvije nalaze se u talijanskim gradovima Rimu, Napulju i Cremoni te u belgijskom gradu Antwerpenu. Marijin primjer govori da slabi ljudi mogu duboko pasti, ali se uz milost Božju mogu obratiti i spasiti. Zazivaju je kod groznice, kožnih bolesti, opsjednutosti, duševnih i tjelesnih napasti, a zaštitnica je pokajnica i nekadašnjih prostitutki. Posvećene su joj mnoge crkve i kapele diljem svijeta.
