Dana 10. travnja 1994. godine UN je naredio NATO snagama prvo bombardiranje srpskih položaja oko Goražda. Gađana je iz zraka je skupina srpskih oklopnih vozila od kojih su tri uništena. Avioni NATO-a bombardirali su položaje koje je UN proglasila “sigurnosnom zonom”. To je bila prva vojna akcija NATO snaga od osnivanja te vojne alijanse.
Goražde je bilo mjesto genocida i velikosrpskih zločina u II. svjetskom i posljednjem ratu, o čemu je pisao i Goraždanin pokojni don Anto Baković.
Podaci Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva o broju žrtava u ovom gradu, ukazuju da ni u ovom slučaju odluka UN-a nije poštovana. Na osnovu istraživanja, IDC je došao do podataka, koji nisu konačni, da je u ratu 1.637 ljudi u Goraždu ubijeno i nestalo, a gotovo trećina ih je stradala nakon što je Goražde proglašeno zaštićenom zonom. Prema istom izvoru, za vrijeme rata u Goraždu ubijeno je 88 djece.
Ponavljanje zločina – srpski genocid na Hrvatima i muslimanina u Goraždu 1941.
Podsjećamo, Goražde je i u II. svjetskom ratu kao dio NDH bilo mjesto velikosrpskih zločina, konkretno Vojske Jugoslavije poznatije kao četnici. Krajem studenog 1941. godine domobranske jedinice Nezavisne države Hrvatske i talijanska vojska napuštaju Goražde, a samo dan kasnije u Goražde ulaze četnički koljači.
Četnike je na mostu dočekao Mitar Traparić sa srpskom zastavom, nakon čega je otpočeo proces odvajanja stanovništva. Na desnu stranu su postrojavani Srbi, a na lijevu Muslimani i Hrvati (kojih je tada bilo nekoliko stotina Goraždu, nestali u pokoljima II. svjetskog rata op.). Nakon što je četnički vojvoda Dangić održao govor u kome je, između ostalog, rekao: “Mi smo se digli Srbi sa motikom i vilama u ruci, šta je ko imao protiv Hrvata i Muslimana”, Traparić je odgovorio: “Hvala Vam braćo četnici što ste nas oslobodili Hrvatske i turskog zuluma… Pod ovo malo vladavine Hrvatske, a nama sto godina pod njihovim terorom smo živjeli, ipak smo svi radili koji se osjećamo Srbi i pomagali četničku organizaciju”.
Dangić se tada okrenuo zarobljenim i okupljenim Hrvatima i Muslimanima i rekao: “Nema više Hrvata nema više Turaka, sada je velika Srbija. Nećemo više zajedno mi i balije”.
Bilo je jasno da se sprema strašan zločin nad nesrpskim stanovništvom. U pokoljima koji su uslijedili i trajali danima na tri mosta u Goraždu poklano je oko 5 000 ljudi, a na potezu od Foče do Ustiprače Drina je progutala oko 20 000 ljudi poklanih od četnika . U to vrijeme u Goraždu je živjelo i nekoliko stotina Hrvata katolika koji su doživjeli istu sudbinu kao muslimani. O tome je često svjedočio najpoznatiji Hrvat iz Goražda pokojni don Anto Baković.
O pokoljima u Goraždu don Anto Baković, kako je kao dječak navukao četničku šubaru da spasi život i pobjegne u šumu ispričao je za Glas Koncila
Goražde je i mjesto pokolja časnih sestara blaženih Drinskih mučenica.
*U posljednjem ratu od 1992-1995 godine u Goraždu, koje je bilo pod opsadom velikosrpskih i četničkih snaga i jedini grad na Drini koji četnici nisu osvojili, poginulo je i ubijeno gotovo 4000 osoba, od toga 148 djece . Oko 400 djece ranjeno je u srpskim napadima na Goražde. Potresne priče o stradanjima djece Goražda od četničkih zločinaca možete, objavljeni u knjizi “Zločini nad djecom u Goraždu tijekom opsade 1992.-1995.”, možete pročitati ovdje
