Dana 4. 12. 2024. g., sarajevski portal „Slobodna Bosna“ objavio je članak „Novi NON-PAPER za Zapadni Balkan, zeleno svjetlo iz Washingtona za konačni rasplet…“!
S obzirom na tu „ekskluzivu“ u ovoj ćemo analizi nastojati domisliti, odnosno pretpostaviti, tko bi mogao biti njegov autor(i), s kojom je namjerom napisan, te razmotriti i druge okolnosti – koje se odnose na sigurnost Zapadnog Balkana (ZB)…, piše Tonči Mirić.
Uvod
Non-paper je neslužbeni diplomatski dokument kojim se iznosi neki prijedlog, formulacija, nacrt, amandman ili sl., s kojim se autor ne želi formalno identificirati.
U pravilu se koristi za neslužbeno iznošenje diplomatskih stajališta kako bi se uvidjelo – hoće li ta „ponuđena“ stajališta biti prihvaćena, te za utvrđivanje maksimalne zajedničke pozicije involviranih strana – u određenom političkom sporu.
Dakle, upravo zato što je riječ o delikatnim političkim pitanjima, ne navode se imena autora non-papera, te se on u diplomatskom rječniku može prevesti i kao ‘radni dokument’…
Hipoteze
„Prvi non-paper“ za Zapadni Balkan
Podsjećamo, „prvi non-paper“, plasiran je u javnost početkom 2021. godine. Zagovarao je promjenu granica na ZB u „cilju rješavanja sukoba“ (!?), odnosno sugerirao je uspostavu velike Srbije i velike Albanije – na prostoru jugoistočne Europe. Znakovito je da je njegovo objavljivanje „tempirano“ u vrijeme početka mandata američkog predsjednika Joa Bidena.
No, ta je inicijativa, čini se, bila odbačena utjecajem njemačke kancelarke Angele Merkel. Glavni joj je argument bio da taj non-paper podrazumijeva promjenu međunarodno priznatih granica, a što bi neminovno vodilo u nove ratne sukobe u jugoistočnoj Europi.
>Geopolitička analiza: Srpsko-ruska ‘navlakuša’ za Amerikance na Zapadnom Balkanu
Ipak, autori ovog „neuspjelog“ non-papera su preko njega u širu javnost „unijeli“ pojam i narativ o velikoj Albaniji, u namjeri – kako bi se međunarodnim faktorima učinila prihvatljivijom ideja o velikoj Srbiji, a što je zapravo i otkrilo autore te inicijative…
„Drugi non-paper“
Dakle, kao što smo u početku naveli „Slobodna Bosna“ je objavila novi non-paper koji se odnosi na Zapadni Balkan, te koji, navodno, stiže iz Washingtona. (https://www.slobodna- bosna.ba/vijest/388593/ekskluzivno_novi_non_paper_za_zapadni_balkan_zeleno_svjetlo_iz_washingtona_za_konachmi_rasplet.html)
Prema izvoru spomenutog portala, potvrđeno je da je dokument već bio na radnom stolu republikanskog senatora Marca Rubija s Floride, a koga je novoizabrani američki predsjednik Donald Trump imenovao za novog američkog državnog tajnika.
Iščitavanjem predmetne inicijative – vidljivo je da je njen cilj okončanje teritorijalnih pretenzija i sukoba na ZB, ali i da je koncipirana na dijametralno suprotan način od inicijative iz 2021. godine. Naime, ključ ove inicijative je distanciranje država ZB-a od ruskog utjecaja, čime bi se anulirale mogućnosti za potencijalne sukobe, a koji „svako malo“, preko Srbije, prijete destabilizaciji regije (Banjska, kanala na Ibru i sl.).
Odnosno konkretnije: “Cilj inicijative je da sve države ZB-a budu u NATO-u, da se Srbija i Kosovo međusobno priznaju, da se ukine primjena Deklaracije svesrpskog sabora u BiH, te mogućnost uvođenja Zakona o dvojnom državljanstvu u CG. I konačno, Srbiji ostaje zajednica srpskih općina na sjeveru Kosova i daytonski podijeljena BiH.“
Što je radila Bidenova administracija?
Ovaj non-paper je, između ostalih visokih adresata npr. NATO, EU i dr., upućen i administraciji Donalda Trumpa, od strane neimenovanih autora.
Ovdje treba istaknuti da je način djelovanja apostrofiranog predsjednika SAD-a (Trumpa) doslovno nepredvidiv, ali i prilično efikasan i to od trenutka kada donese odluku, pa ako bi zaista i prihvatio ponuđeni prijedlog, događaji bi se bi se mogli početi ubrzano i pozitivno odvijati…
Dakle, predsjednik Trump bi mogao pokušati ostvariti značajan i brz uspjeh na međunarodnom planu upravo preko „pacifikacije“ (velikosrba) na ZB-a. Naime, to bi mu bilo „lako postići“ – ako bi iskoristio makar dio rješenja predloženih u non-paperu.
Podsjećamo, prethodna – Bidenova američka administracija nije donijela relevantna / očekivana rješenja koja bi podrazumijevala ozbiljniji napredak u državama ZB-a. Naime, već četiri godine svjedočimo zabrinjavajućim tendencijama i to – bilo da je riječ o odnosima među državama, zatim i kada je riječ o odnosima pojedinih zapadnih država ili aktera – prema politikama i liderima na području ZB-a.
>Geopolitička analiza: Vučić se nada da bi uz Trumpa mogao intenzivirati svoje aspiracije na zapadnom Balkanu?
Konkretnije, preko primjera Crne Gore a koja je „alfa i omega projekta velike Srbije“, čak je vidljivo da administracija predsjednika Bidena „drži prozapadne snage u Crnoj Gori u ‘zadnjoj / magarećoj klupi’”, čime, manje ili više, prešutno podržava srpsko-rusku agenturu u tamošnjoj vlasti!
(Ovdje ostaje kao neodgovoreno pitanje – zašto se to čini, osim ako nije riječ o „uvaljivanju kadrova“, odnosno o velikom uspjehu srpsko-ruskih službi !?)
I konačno, ako se usporedi učinak dvije zadnje američke administracije – uočit će se i da je tijekom Bidenove uprave značajno ojačana velikosrpska ideja. U tom je smislu, administracija predsjednika Joea Bidena – veliko razočaranje za prozapadne faktore u jugoistočnoj Europi.
S druge strane, najznačajniji koraci u pravcu članstva u NATO-u, pa i samo učlanjenje CG u spomenuti Savez, napravljeni su u vrijeme predsjednika Trumpa. Naime, u javnim medijima se često prikazuje „manir“ – kada je predsjednik Donald Trump grubo odgurnuo tadašnjeg premijera Duška Markovića, ali se zanemaruje činjenica da je upravo on, dva mjeseca prije toga ‘incidenta’, ugurao Crnu Goru u NATO“.
Drugim riječima, iz svega toga proizlazi da su administracija predsjednika Trumpa, pa i sam Trump, imali više razumijevanja za strateško ojačavanje pozicije CG – od sadašnjeg američkog predsjednika.
Sadržaj i provedba „drugog non-papera“
Iduće 2025. godine – tj. u razdoblju od travnja do listopada, prema predmetnoj inicijativi, predviđeno je održavanje velike međunarodne konferencija tj. „Inicijative država ZB-a“ (Srbija, Kosovo, CG i BiH) u organizaciji i pod pokroviteljstvom EU-a, NATO-a i SAD-a. Na njoj bi se potpisao niz sporazuma i memoranduma – u kojima bi se države sudionice konferencije, međusobno obvezale na sljedeće:
1. Potpisivanje Sporazuma između Srbije i Kosova o punoj normalizaciji odnosa prema francusko-njemačkom – EU planu, koji podrazumijeva faktičko priznanje Kosova od strane Srbije i formiranje Zajednice općina s većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru Kosova, od strane Kosova.
2. Sporazum između Srbije i BiH o stavljanju van snage „Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“, uz puno poštovanje Daytonskog sporazuma i političkog suvereniteta BiH.
Navedena Deklaracija je u svojoj biti program političkih poteza s krajnjim ciljem uspostave velike Srbije. Odnosno ona je logičan nastavak Miloševićeve politike „svih Srba u jednoj državi“, koju je on svojevremeno artikulirao – sukladno smjernicama iz Memoranduma SANU.
3. Sporazum između Srbije i Crne Gore predviđa trajnu suspenziju Zakona o dvojnom državljanstvu Crne Gore.
Naime, preko njega bi više od 200.000 srbijanskih državljana moglo dobiti i crnogorsko državljanstvo, a čime bi u konačnici mogao biti „na demokratski način ugušen“ crnogorski identitet i država Crna Gora, s obzirom na to da ona ukupno broji samo oko 633.000 stanovnika.
4. Zajednički Sporazum o čuvanju i poštovanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta (Srbija, BiH, Kosovo i Crna Gora)
5. Sporazum o podnošenju zajedničke kandidature za članstvo u NATO (Srbija, BiH i Kosovo) uz poduzimanje svih neophodnih koraka i mjera ka ubrzanom procesu prijema u EU.
No, ipak nešto se tu pitaju i A. Vučić te V. Putin
U tom kontekstu odgovor Aleksandra Vučića na ponude iz predmetnog non-papera je bio – brz, jasan i nedvosmislen. Naime, kazao je:
„Dok sam ja predsjednik Srbije nema bjelosvjetskih konferencija, ni priznanja Kosova i ni članstva u NATO-u“! Naglasivši potom: „Neće biti nikakvih konferencija dok sam ja predsjednik a predsjednik Srbije sam – najmanje još dvije godine i nekoliko mjeseci.“!
UMJESTO ZAKLJUČKA
Jasno je da je rješenje svih ovih višedecenijskih ratova i sporova između država na ZB – njihovo članstvo u NATO-u i EU. Naime, navedeno podrazumijeva punu primjenu demokratskih izbora, slobodnih medija, nezavisnog sudstva i policije, kao i potpuno usuglašavanje vanjske i sigurnosne politike EU a što po definiciji implicira mirno rješenje svih sporova među državama regije…
No, što ako Srbija i Rusija odbiju non-paper, kao što se Vučić već i očitovao – svjestan da bi njegovim prihvaćanjem bio srušen (njegov) velikosrpski projekt!
U tom slučaju u non-paperu piše: „Obijanje učešća zemalja ZB na Konferenciji za mir i suradnju na ZB i pristupanja svim navedenim inicijativama, memorandumima i sporazumima, jasno bi ukazivalo na nedobronamjernost prema susjednim državama, europskom mirovnom poretku i sigurnosti, te (prema) široj europskoj zajednici država. …Vodilo bi i ka prekidu pregovora o članstvu u EU, nepristupanju Schengenskom sporazumu, povlačenju stranih investicija, ekonomskim sankcijama i političkoj i ekonomskoj izolaciji!“
>Geopolitička analiza: Poraz SAD-a u Crnoj Gori ili ‘hibridni’ pad tamošnjeg ‘crnog jastreba’
Dakle, da rezimiramo, moguće je da je „prvi (prosrpski) non-paper“ bio sačinjen u „Vučićevom ili u nekom od moskovskih kabineta“, te da je u javnost bio plasiran preko tadašnjeg slovenskog premijera Janeza Janše.
„Drugi (prozapadni) non-paper“ je sudeći po njegovom smislu i duhu, moguće uradak izvjesne „anti-velikosrpske koalicije“, predvođene bošnjačkom političko-vjerskom elitom, potpomognute nekim krugovima sa Zapada!
Konačno, za pretpostaviti je da je Vučić naslutio ili saznao gdje je ishodište predmetnog non-papera, odnosno da je on zapravo odgovor na „njegov uradak“ od prije četiri godine i to od strane nekih „lažnih ljudi, lažne vjere“, kako, to velikosrbi pogrdno / fašistoidno nazivaju Bošnjake.
Sukladno tome – dao je tako brz, jasan i isključiv komentar na predmetnu inicijativu, odlučivši se za čekanje pobjednika u rata u Ukrajini, uz paralelno ucjenjivanje Zapada – novim ratom u Europi!
Dakle, diplomatske, i druge, igre se nastavljaju …
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
