12. kolovoza 1995. Vaganj 95 – kako je General nadmudrio generala Ratka Mladića?

Foto: snimka zaslona

Svoj protunapad general Mladić pokrenuo je tek 12. kolovoza,  ali ga je pobijedio General. Jugoslavenski oficir i general JNA nije bio ni do nogu slavnom Generalu stasalom u blistavom Domovinskom ratu.

Nakon početnih uspjeha generala Mladića (prekidanje prometnice Knin – Grahovo), povratkom Generala na bojište, morao se početi povlačiti. U idućim mjesecima, sve do Banje Luke koju ju je General imao na dlanu. No, da je general Mladić svoj Vaganj uspio pokrenuti prije Oluje, kako je htio, unio bi dosta nereda. No, zakasnio je 25 sati i bio pobijeđen od junaka i – Generala.

 

Vrijeme je da se objavi i “Direktiva br. 8”, zapovijed generala Ratka Mladića od 3. kolovoza 1995., kojom se srpskim snagama nalaže ofenziva na snage HV-a, HVO-a i Armije BiH, u cilju ostvarivanja ratnog preokreta.

Krajem srpnja 1995. odlučivao se ishod ratova u Hrvatskoj i u BiH. To su znali i vojni i politički vrhovi, kako u Hrvatskoj i Srbiji, tako i oni u Republici Srpskoj, u “Republici Srpskoj Krajini” te oni u Sarajevu. Svi su već znali za učinke masakra koji su Mladićeve snage počinile u Srebrenici, a pred padom je bila bihaćka enklava, koja je bila četiri-pet puta brojnija od srebreničke. Svijet nije mogao dopustiti nekoliko puta veći masakr Bošnjaka, a Hrvatska nije mogla dopustiti potpuno spajanje srpskih vojski. Oslobađanje okupiranih krajeva postalo bi tada gotovo nemoguća misija, piše vecernji.hr

 

Spasiti Bihać – plan za probijanje koridora preko Slunja i Ogulina

General Ante Gotovina, u završnim borbama za pripremu operacije oslobađanja Knina, 28. srpnja ulazi u Grahovo, dan poslije u Glamoč. Otprije već drži dominantne kote na Dinari. U tom trenutku međunarodna politika još nije sklona dati RH zeleno svjetlo za završne operacije oslobođenja, pa hrvatski politički i vojni vrh planira i ograničenu akciju uspostave mostobrana prema Bihaću. Napad je trebao početi 1. kolovoza 1995., preko Slunja i s područja Ogulina, a cilj mu je bio uspostava 20-ak kilometara širokog koridora spasa do Bihaća.

General Mladić shvaća da je idući korak napad hrvatskih snaga na Knin.

 

General Ratko Mladić prije Oluje dolazi u Knin

Stoga se odmah nakon pada Grahova pojavio u Kninu i hrabrio srpske suborce tvrdnjom da slijedi njegov protunapad. Već je bila osmišljena operacija koju je Mladić nazvao Vaganj – 95. Na sastanku u Bosanskom Petrovcu, gdje su se 30. srpnja ‘95. okupili vojni zapovjednici dviju srpskih vojski, koje su predvodili Mladić i general Dušan Lončar iz Knina, Mladić otkriva namjere.

Prema izvješću obavještajca vojske RSK, koje je završilo u hrvatskim rukama, Mladić je vojnom vrhu objasnio potrebu protunapada na hrvatske i snage HVO-a i Armije BiH, a cilj je bio vraćanje Grahova i Glamoča. Osim objašnjenja operacije Vaganj, naveo je da akcije istodobno moraju početi i na istoku i jugu.

“Jedinice Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa odmah će krenuti u napad dolinom Neretve, ka Metkoviću i moru… da se na više mesta razvuku ustaške snage, nanese udarac na naosetljivijim mestima, tako da se zauvek ustašetine nateraju da razmisle kad će da se odluče za rat sa Srbima…”. Udarite na Livno Nakon to strategijskog sastanka, vojni zapovjednici srpskih snaga dogovoreno provode u djelo.

 

Naredba – Zaustavite snage Ante Gotovine!

General Mrkšić je 31. srpnja izdao “zapovest” o pregrupiranju svojih snaga u cilju zaustavljanja prodora Gotovininih snaga. U naredbi kaže: “Razvoj situacije na glamočko-grahovskom pravcu doveo je snage vojske krajine u nepovoljan operativno strategijski položaj… zbog toga je iz operacije ‘Mač’ izvučen deo jedinica SVK i doveden za dejstva na ugroženim pravcima.” Mrkšić, dakle, izvlači svoje snage s bihaćkog područja i priprema se za operaciju Vaganj. R. Mladić radi isto, navlači snage prema Drvaru, Jajcu, Bugojnu i 3. kolovoza 1995. izdaje Direktivu br. 8. Kaže da zajednički neprijatelj (Hrvati i Bošnjaci) imaju vojsku snage od 28 do 32 brigade te da pokreće srpske vojske kako bi u nekoliko etapa, u ukupnom trajanju od 20 do 30 dana, postigle zaustavljanje daljnjih prodora neprijatelja na svim pravcima te pregrupiranje.

Potom treba “preći u protivudar na Livanjskom pravcu, ka Glamoču i Grahovu.., a daljnjim dejstvima i Kupres…” Plan je da se zauzme i livanjski prostor.

Mladić za prvu fazu, oslobađanje Grahova i razbijanje neprijatelja u Grahovskom polju i na planini Šator, blokadu snaga na Dinari i prodor prema Glamoču, daje od šest do osam dana. U drugoj etapi traži oslobađanje Glamoča u roku od pet do sedam dana. “U trećoj etapi u trajanju od 16 do 30 dana osloboditi Kupres i izbiti na liniju Čedlebić – Kruge – Donji Malovan – Zvirnjača – Vukovsko polje – Kupreška vrata”, naređuje. Napad vodi Mladić ‘lično’ Mladić potanko daje zadatke svojim jedinicama, a za zapovjednike prodora postavlja generale R. Tomanića i M. Talića.

 

Odlučivali su sati – general Gotovina preduhitrio Ratka Mladića

Nalaže povratak Kupresa i produljenje napada na Livno, uz istodobni nastavak operacija prema Bihaću na sjeveru. Obavještava svoje oficire: “Celokupnom operacijom Vaganj-95 ću rukovoditi lično.” Mladić je za ovu operaciju “navukao” oko 25.000 vojnika, kojima je naredio početak napada 5. kolovoza u 6 sati ujutro.

Računao je i na 10.000 Mrkšićevih vojnika iz krajinske vojske.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Na istoku i jugu, istodobnim pokretanjem triju korpusa snaga RS (od 45 do 50.000 vojnika), planirao je krenuti na svim frontama istodobno te razvući hrvatske i bošnjačke snage i s više od 80.000 svojih vojnika ostvariti preokret na kraju rata.

Problem za Mladića bilo je to što su i Hrvati imali isti plan – krenuti u ofenzivu istodobno, na svim smjerovima, i razvući srpske snage. Dok su vrhovi svih vojski organizirali vojske za ofenzivu, tog 3. kolovoza 1995. u Ženevi su propadali mirovni pregovori između RH i RSK. Martić i Milošević odbili su plan Z-4 i Tuđmanove uvjete. HV je u zadnjem stupnju pripravnosti. Snage su se, stalnim nizom mobilizacija, osam mjeseci dovlačile na početne pozicije za napad.

I onda je odlučeno – Oluja kreće, ne može se čekati!

Na golemoj fronti podignuti su deseci tisuća vojnika HV-a i HVO-a. Ofenziva hrvatskih snaga krenula je u napad dan prije Mladićevih, 4. kolovoza, u 5 sati ujutro. Gotovina je s Dinare zauzeo Knin pa je Mladiću ostalo tek da drži postojeće pozicije u BiH. Svoj protunapad pokrenuo je tek 12. kolovoza, no nakon početnih uspjeha (prekidanje prometnice Knin – Grahovo), povratkom Gotovine na bojište, morao se početi povlačiti. U idućim mjesecima, sve do Banje Luke. Da je svoj Vaganj uspio pokrenuti prije Oluje, unio bi dosta nereda. No, zakasnio je 25 sati.

Izvor: narod.hr/vecernji.hr