Zločini agresorske srpske vojske u Domovinskom ratu bili su svakodnevni, brutalni i bez milosti. Cilj je bio etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima i ne-Srbima na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Hoće li se za ove zločine nakon 30 godina bilo tko ispričati i nadoknaditi štetu koja se može nadoknaditi?
Srpska vojska, po zapovijedi i organizaciji Beograda i Srbije, izvršila je agresiju na Hrvatsku do tada neviđenu u Europi. Cilj je bio pripojiti veliki dio naše domovine Srbiji, prvo kroz ostanak u tzv. krnjoj Jugoslaviji, a onda Velikoj Srbiji. Pod srpskom vojskom podrazumijevamo pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, četnike i druge dobrovoljce iz Srbije i dr., te JNA koja je ratovala u korist Srbije.
Dana 12. rujna. 1991 godine srpski agresor ispalio je na grad Vinkovce i okolicu stotine projektila. Bombardiranja hrvatskih gradova zločin su za koji nikada nitko nije kažnjen.
Od sredine rujna 1991. Vinkovci i okolica bili su izloženi sustavnom razaranju iz svih vrsta topničkog dalekometnog oružja i vojnih zrakoplova. Civilno stanovništvo nije bilo pošteđeno; ono je bilo jedan od ciljeva napada, što je očito iz velikog udjela civila u ukupnom broju smrtno stradalih. Nakon okupacije Vukovara (18. studenog 1991.) Vinkovci su, uz Nuštar, Jarminu i Komletince, postali prva crta obrane ne samo grada, nego cijele Hrvatske. Sustavno su razarani svi vjerski, upravni, zdravstveni, socijalni, kulturni i gospodarski objekti u gradu i okolici.
Stradanja u Vinkovcima počela su već ranije, jer je grad bio na udaru već u srpnju mjesecu 1991. godine, gotovo prije svih drugih hrvatskih gradova.
Dana 22. srpnja 1991. godine smrtno je stradala 21 osoba, od toga 13 pripadnika hrvatskih vojno-redarstvenih snaga, koji su stradali u vinkovačkom prigradskom naselju Mirkovcima, u neprijateljskoj zasjedi tijekom vojno-redarstvene akcije za uspostavu legitimnih hrvatskih organa vlasti u tom naselju, koje je već tada bilo okupirano.
Nadalje, u nizu tih dana ističe se 3. listopada 1991. godine, kada je smrtno stradalo 16 osoba. Od toga broja najviše je stradalih u vinkovačkim prigradskim selima Ceriću i Nuštru. Tih su se dana dogodili najžešći napadi agresora na ta sela i Cerić je 2. listopada okupiran.
Napad na Nuštar 3. listopada uspješno je odbijen, kao i sljedeći napad, koji se dogodio 5. listopada 1991. godine. Toga dana smrtno je stradalo 11 osoba, i to upravo u borbama za Nuštar, te se i taj dan ubraja među deset dana s najviše stradalih na vinkovačkom području. Osim prethodno spomenutih, u toj su skupini i sljedeći dani: 2. svibnja 1991., 21. rujna 1991., 24. rujna 1991., 13. listopada 1991., 2. studenoga 1991., 4. prosinca 1991. i 4. svibnja 1992. godine.
U tih deset dana, koji zajedno čine 2,6% ukupno obuhvaćenog razdoblja, smrtno je stradalo 106 osoba ili čak 33% ukupnog broja stradalih. Dakle, u tih deset dana u prosjeku je smrtno stradavalo gotovo 11 osoba na dan.
Tijekom agresije na Hrvatsku, za vrijeme Domovinskog rata, na Odjelu za patologiju Medicinskog centra Vinkovci, evidentirano je u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 15. svibnja 1992. godine ukupno 319 poginulih (obuhvaćeni su civili, pripadnici hrvatskih vojno-redarstvenih snaga, neprijateljski vojnici i neidentificirane osobe).
Poginulo je 111 civila (1 neidentificiran), 201 pripadnik hrvatskih vojno-redarstvenih snaga (3 neidentificirana) i 7 neprijateljskih vojnika. Smrtno je stradalo 39 žena i 280 muškaraca. Najviše je poginulih iz Vinkovaca (118), 186 je s prebivalištem izvan Vinkovaca, a prebivalište 7 smrtno stradalih nije poznato.
Izvor: POGINULI TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA EVIDENTIRANI NA ODJELU ZA PATOLOGIJU MEDICINSKOG CENTRA VINKOVCI (od 2. svibnja 1991. do 15.
svibnja 1992.), Dražen Švagelj, Krunoslav Šarić
