13. kolovoza 2000. HŠK Zrinjski – slavni klub i nogometni ponos Hrvata Bosne i Hercegovine!

Foto: Snimka zaslona

Prvu službenu utakmicu nakom 55 godina, veliki mostarski rivali Zrinjski i Velež su odigrali 13. kolovoza 2000., kada je Zrinjski na svom stadionu slavio sa 2:0.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatski športski klub Zrinjski iz Mostara prošao je burnu nogometnu povijest koju prezentiramo u tekstu, od zabrane 1945. koju su prošli gotovo svi hrvatski klubovi (kao i NK Zrinjski iz Bugojna), pa do uskrsnuća i obnove kluba 1992. godine.

Zrinjski je danas daleko najjači nogometni klub u Bosni i Hercegovini i dokaz snage i bogomdanog nogometnog talenta Hrvata. Osvojio je čak šest (od šesnaest) prvenstava BiH, dok je Široki uzeo dva prvenstva.

Godine 1905. u prostorijama Kulturnog društva “Hrvoje” u Mostaru, hrvatska mladež, na čelu sa profesorom Kuštrebom, osnovala je “Đački športski klub”, koji kasnije, 1912. godine prerasta u “Gimnazijalni nogometni klub” Zrinjski. Iz tog perioda sačuvani su podaci o utakmici protiv “Srednjoškolskog športskog kluba” Osman (iz Sarajeva), odigranog na povratku “Osmana” iz Splita, a rezultat je bio 0:3 i 2:1.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pokojni nogometaš i aktivist kluba Ivo Ćorić ostavio je u svojoj pisanoj ostavštini osobno sjećanje na prve godine HŠK Zrinjskog. On spominje Gimnazijalni klub sa imenom Zrinjski, sjećao se i profesora Kuštrebe, ali i nekih nogometaša, braće Novaka (Bruno i Edo), Rudolfa Brozovića, Marka Sutona, braće Merdžo (Željko i Ante), Mabida Pehlivanovića, Slavka Jukića, Ivana Bošnjaka, Karla Šmita…

Također u svojim sjećanjima Ćorić pominje Juru Zeleniku, Nikolu Paladžića, Miroslava Prpića, Mirka Vlahu, Antu Pavkovića i Kažimira Zubca, koji su bili nogometaši “Hrvatskog radničkog omladinskog športskog kluba” (HROŠK), drugog hrvatskog kluba u Mostaru utemeljenog godinu dana nakon “Đačkog športskog kluba”, 1906. godine.

Već 1914. godine, točnije 28. lipnja 1914. godine, sa prvim plamenom Prvog svjetskog rata, zabranjen je rad “Zrinjskog”. Tri naredne godine zamire svaka sportska aktivnost u gradu, a onda 1917. godine, Zrinjski se stapa sa Hrvatskim radničkim omladinskim športskim klubom, koji je postojao pri Hrvatskoj radničkoj zadruzi. Objedinjeni klub dobio je novo ime: “Hercegovac”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvati smatraju da ih Srbi anacionalnim klubom žele – prevariti

Ovaj klub Hercegovac je životario do kraja Prvog svjetskog rata. 1918. godine stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, iz Hercegovca je formiran jedan inicijativni odbor za osnivanjem “Jugoslavenskog športskog kluba” (JŠK) u kojem su mogli igrati svi, bez razlike na vjeru i naciju. Ali Hrvati su smatrali da su ih Srbi sa anacionalnim klubom htjeli prevariti, te se konačno, 1922. godine obnavlja Hrvatski športski klub Zrinjski, koji starta sa ozbiljnijim natjecateljskim ambicijama, ne toliko u nekom ligaškom statusu, koliko u nakani da igra utakmice sa konkurentima u gradu (Velež, JŠK, kasnije Vardar) i u bližoj okolici (Čapljina), pa i dalje (Sarajevo, Trebinje), kao i u susjednoj Dalmaciji.

Tako je Zrinjski 1923. godine postao prvak Mostara, pobijedivši na svom igralištu (preko puta stare bolnice u Mostaru) jakog konkurenta JŠK sa 1:0. U istoj godini opet je bio najbolji u gradu (savladani RŠK “Velež” s 1:0 i JŠK s 3:0). Na jednoj klupskoj fotografiji iz tih godina zapisan je kompletan sastav. Evo tih imena: Vjekoslav Vrančić, Kazimir Vlaho, Živo Bebek, Rudi Janjušić, Husein H. Omerović, Milivoj Smoljan (golman), Pero Golić, Mijo Miličević, Muhamed Omeragić, August Kučinović i Franjo Štimac.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vrijedne podatke o djelovanju kluba u periodu između dva svjetska rata pamte i braća Ivan i Đuka Rebac, nogometaši Zrinjskog iz tog vremena. Tako list “Riječ” bilježi zapažanje gosp. Rebca kako je Zrinjski bio prvi mostarski klub koji je gostovao izvan grada. Klub je bio rado viđen učesnik natjecanja u hrvatskim mjestima Kotoru, Tivtu, Sarajevu, Zagrebu, Dubrovniku.

Zabrana nastupa Zrinjskog zbog hrvatskog grba i trobojnice na dresovima

Iako je u Mostaru bio omiljen kod građanstva, Zrinjski nije imao naklonost vlasti.

Evo ilustracije: od 15 prvotimaca kluba samo je jedan bio zaposlen, za razliku od vlasti dražih klubova JŠK-a i Vardara, gdje su, opet, rijetki bili bez posla. Odbojsnot jugoslovenskih vlasti prema svemu što se odnosiloo na osjećaj hrvatstva osjetio je Zrinjski 1936. godine u Dubrovniku, gdje mu nije dozvoljen nastup zbog hrvatskog grba i trobojnice na dresovima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Aktivnost kluba uveliko je zavisila od volje i moći djelatnika, uprave i trenera. Više u sjećanjima nego na papirima, ostalo je zapamćeno da su predsjednici Miško Mikulić, Drago Turkelj, Jakša Miljković, Blaška Slišković, te tajnik Ljubo Tokić, čije su i čitave obitelji bile aktivno uključene u rad kluba, bili neumorni promicatelji – a često i jedine mecene – Zrinjskog. Zapamćena su i imena trenera Zlatka Stegnara i prvotnog igrača pa trenera Franje-Rare Novaka.

Drugi svjetski rat – Zrinjski igra Prvu hrvatsku ligu u NDH

Drugi svjetski rat morao je poremetiti razvojnu stazu Zrinjskog. Istina, tijekom 1941. godine Zrinjski se, zajedno sa SAŠK-om iz Sarajeva i NK Hrvojem iz Banja Luke uključuje u Prvu hrvatsku ligu, koja je formirana nakon što je 17. srpnja 1941. godine Nezavisna država Hrvatska bila primljena u članstvo FIFA-e. Iz tog perioda ostale su nam fotografije koje nas sjećaju na povijesne utakmice Zrinjskog protiv Građanskog iz Zagreba. 1942. godine Zrinjski je odigrao i jednu utakmicu protiv selekcije talijanske vojske i pobjeđuje sa 2:0.

Ostao je i trag da je 1943. godine, također u Mostaru, odigrana utakmica sa Muslimanskim omladinskim športskim klubom Jedinstvo, u kojoj je ostvarena pobjeda od 2:1.

Zabrana Zrinjskog u Jugoslaviji

Negdje na tom podatku završava se nedovoljno poznata, u dokumentima nedostatna, povijest Hrvatskog športskog kluba Zrinjski. Naravno, ako se izuzme velika crna točka, stavljena 1945. godine na sudbinu Kluba. Tada je nova narodna vlast zabranila svim kulturnim i sportskim udrugama sa nacionalnim predznakom obnovu rada. Motivi zabrane nošenja nacionalne odrednice nisu, naravno, bili isti kao za vrijeme turske carevine, Austro-Ugarske i kraljeve Jugoslavije, ali je rezultat u sve četiri varijante donosio nemijenjano zadovoljstvo vlastodršcima.

Hrvate je najviše peklo navodno potiskivanje nacionalnog u ime nekih viših, a u suštini velikodržavnih ciljeva vlastodržačkih nacija.

Obnova hrvatskog Zrinjskog u – Međugorju!

Zato je početak političkog višestranačja u BiH tako eruptivno najavio buđenje hrvatske nacionalne svijesti i obnovio snažne, iako decenijama zatomljene, sentimente prema “Napretku”, “Hrvoju”, pa i HŠK Zrinjskom.

Obnovljeni su “Napredak” i “Hrvoje”, a napokon, nakon 47 godina komunističke zabrane, svečano je 1992. u Međugorju formiranjem “Inicijativnog odbora za pripremu obnoviteljske skupštine” obnovljen i počeo je sa radom i Hrvatski športski klub Zrinjski!

Klub je poznat po svojim vjernim navijačima Ultrasima, a domaće utakmice igra na stadionu HŠK Zrinjski.

Najveći konkurent –  bivši komunistički miljenik – Velež pada u drugi plan

Najveći rival Zrinjskog je FK Velež, klub iz istočnog dijela grada Mostara. Rivalstvo između ta dva kluba počelo je 1922. godine kada je osnovan Velež. Otada dva kluba igraju derbi koji je za grad na Neretvi mnogo više od nogometa. U novije vrijeme, prvi derbi je odigran 2000. godine u Sarajevu, a rezultat je bio 2:2.

Obnovom Zrinjskog 1992. godine, Velež je ostao bez velike igračke osnovice, što se odrazilo i na njegove rezultate u nogometnom prvenstvu BiH, te od tad ne predstavlja onako snažni klub, kao što je nekada bio, dok je Zrinjski postao jedan od najjačih bosanskohercegovačkih klubova. Danas za Zrinjski navijaju svi Hrvati iz Mostara i njegove okolice te Srbi i Bošnjaci nastanjeni u hrvatskom dijelu grada. Zrinjski svoje navijače ima i u ostatku doline rijeke Neretve, gdje su nastanjeni Hrvati, a za Velež navijaju mostarski Bošnjaci i neki Srbi i uz činjenicu da ratne rane još nisu zacijelile i to je jedan od razloga zašto je ovaj derbi popraćen neredima i nasiljem.

Prvi put nakon 55 godina, Zrinjski i Velež su odigrali prijateljsku utakmicu. Bilo je to 1. ožujka 2000., a rezultat je bio miroljubljivih 2:2. Prvu službenu utakmicu, Zrinjski i Velež su odigrali 13. kolovoza iste godine, kada je Zrinjski na svom stadionu slavio sa 2:0. Od tada Zrinjski i Velež igraju jedan od najvećih derbija u BiH u okviru Premijer lige, a derbi se nije igrao u periodu od sezone 2003./04. Premijer lige pa do 2006./07. sezone zbog toga jer je Velež bio ispao u drugu ligu.

Zrinjski je danas najjači nogometni klub u Bosni i Hercegovini i dokaz snage i bogomdanog nogometnog talenta Hrvata. Osvojio je čak šet prvenstava BiH, a Široki Brijeg još dva. Nekada veliki jugoslavenski klubovi Sarajevo, Željezničar, Sloboda, Borac danas gledaju u leđa – hrvatskom klubu HŠK Zrinjski iz Mostara!

 

Slavlje igrača i navijača Zrinjskog Ultrasa posljednje titule prvaka BiH:

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.