14. prosinca 1553. preminuo je Hanibal Lucić, hrvatski renesansni pjesnik i dramatik, koji je prvi prepjevao jedno Ovidijevo djelo na hrvatski jezik. Stvarao je prema stranim utjecajima Petrarce, Ovidija i Ariosta, ali i pod domaćim utjecajima, primjerice Džore Držića.
Lucić je pisao na južno čakavskom dijalektu s primjesama štokavštine.
Pjesme su uglavnom u dvostruko rimovanim dvanaestercima, primjerice pjesma “U pohvalu grada Dubrovnika” (Dubrovniče, časti | našega jezika / Ka cvateš i cvasti | vazda ćeš dovika).
Njegov sin Antun Lucić poslije Hanibalove smrti objavljuje njegova djela. Njegova najpoznatija djela su:
Trubadurska pjesma “Jur nijedna na svit vila”
Pjesma “U pohvalu grada Dubrovnika”
Drama “Robinja”
Prepjevom Ovidijeve 16. heroide (kod Lucića: “Pariž Eleni”, prije 1519.), koju je “iz latinske odiće svukavši u našu harvacku priobukal”, prvi put je hrvatska književnost dobila Ovidijevo djelo na hrvatskom jeziku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
