Nürnberški zakoni su rasističke mjere i zakoni koje je donijela konvencija Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije (NSDAP) u Nürnbergu 15. rujna 1935. godine. Njima je propisano da Židovi ne mogu biti njemački državljani, nego samo podanici bez prava glasa i ostalih građanskih prava.
Zabranjeni su brakovi između Židova i čistokrvnih Nijemaca, a Židovom se smatra svatko kome je jedan predak u drugom koljenu Židov. Dopunama iz iste i sljedeće godine otvoren je progon Židova, a zakoni su poslužili kao model za antisemitsko rasno zakonodavstvo i u nekim drugim zemljama.
Nürnberški su zakoni zapravo od Židova učinili subjekte, te legalizirali buduće mjere protiv njih. U sljedećih je nekoliko godina dodatnih 13 dekreta u potpunosti stavilo Židove van zakona. Kao posljedica, Židovima je onemogućena nabavka osnovnih živežnih namirnica. U mnogim gradovima bilo im je teško, ako ne i nemoguće nabaviti hranu i lijekove. Zabranjen im je bio ulaz u hotele i dućane, kao i mnoge gradove, pa čak i parkove i šume. No, to su još uvijek bile blage posljedice primjene rasnih zakona, naspram onoga što se tek trebalo dogoditi kasnije kada je došlo do fizičkog istrebljenja Židova.
Iako su Židovi, u skladu s patološkom teorijom predstavljali “anti-rasu”, te shodno tome i najvećeg neprijatelja nacističke države, malo je znano da ni sami Nijemci nisu bili pošteđeni rasne selekcije. Još 1929., na jednom od partijskih kongresa, održanim u Nurnbergu, Hitler je rekao da, “ako se svake godine u Njemačkoj rodi milijun djece, te da ako se od tog milijuna 700 do 800 tisuća njih eliminira, Njemački će narod ipak biti ojačan.”
Prvi od zakona namijenjenih rasnom pročišćavanju Njemačke bio je uperen protiv samih Nijemaca. Dana 14. srpnja 1933. izglasan je “Zakon za zaštitu nasljednog zdravlja”, odnosno “Pokušaj poboljšanja njemačke arijske vrste”, kako se još zvao. Taj je zakon omogućio prisilne sterilizacije pojedinaca koje pate od nasljednih bolesti, te postoji mogućnost da i njihovi nasljednici naslijede tu bolest. Zakon je dalje navodio nasljedne bolesti kod kojih se mogla tražiti sterilizacija, kao npr. slaboumnost, shizofrenija, manijakalna depresija, epilepsija, nasljedna slijepoća i gluhoća, te razne druge naslijedne deformacije. Zakon je dalje propisivao i mogućnost sterilizacije osoba koje pate od kroničnog alkoholizma. Za odluke sterilizacije bio je nadležan Vrhovni zdravstveni nasljedni sud.
