Sveta Anastazija (Stošija) je kršćanska mučenica koja je svoj život dala na lomači za kršćansku vjeru u vrijeme najžešćih progona za rimskog cara Dioklecijana početkom 4 st. U nas se osobito štuje u Zadru pod imenom svete Stošije, kao i u gradu Samoboru i katoličkim župama diljem Srijema gdje je i djelovala veći dio života.
Iako Crkva službeno njen blagdan slavi na Božić, u hrvatskim krajevima gdje je živjela i ukopana Anastazija i gdje su položene njezine kosti slavi se 15. siječnja. U pravoslavlju je također na glasu velikog štovanja kao Velika mučenica Anastazija.
25.prosinca 304., u zadnjoj godini desetljetnog progona kršćana od strane cara Dioklecijana, na malom otočiću Palmariji kod Rima, kršćanka Anastazija spaljena je živa na lomači. Razlog je bio što je pomagala proganjanim i zatvaranim kršćanima. Prije toga otpratila je u smrt još jednog od zaštitnika katoličkog Zadra, svetog Krševana, koji je sa skupinom kršćana pogubljen u Akvileji.
Opisujući njeno mučeništvo jedan životopisac je zapisao: “Dok je plamen sažigao Stošijino tijelo, ona je u zanosu pjevala. Jači je bio plamen ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao Stošijino tijelo.”
Sahranjena je u Srijemu, pa su joj posmrtni ostaci preneseni u središte kršćanskog istoka Carigrad (današnji Istanbul), a 804. zadarski biskup Donat donosi ih u Zadar i pohranjuje u crkvi koja od tada nosi njezino ime.
Zaista, najveći spomenik u čast svete Stošije, kako Zadrani zovu svoju zaštitnicu, predstavlja veličanstvena zadarska katedrala, trobrodna romanička građevina, istinski ponos ne samo svoga dičnoga grada već cijelog hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata. I u katedrali svete Stošije, ujedno i župne crkve, čuva se dio njezinih relikvija. Zaštitnica je Zadarske nadbiskupije, a posvećena joj je i župna crkva u Biogradu. Grad Samobor diči se također župnom crkvom svete Anastazije.
