Dana 15. svibnja 1992. dogodio se legendarni prelet dvojice Hrvata pilota JNA Ivice Ivandića i Ivana Selaka sa dva aviona MIG-21 na slobodni hrvatski teritorij.
To je ostvareno u trileru kakav postoji samo u hollywoodskim filmovima, u gotovo nemogućim uvjetima. Bio je to veliki psihološki šok za JNA, a poticaj Hrvatskoj vojsci i njezinom zrakoplovstvu koje je bilo tek u začetku stvaranja.
U vrijeme rata u Hrvatskoj, nakon prijašnjih prebjega pilota Danijela Borovića i Rudolfa Perešina na hrvatsku stranu, oprez unutar neprijateljskog zrakoplovstva je bio povećan. Pukovnik Ivandić je u Titovim Užicama služio zajedno sa vjenčanim kumom brigadirom Ivanom Selakom.
Bili su u istoj eskadrili i stanovali u istoj zgradi. Planiranje prebjega na hrvatsku stranu su započeli mjesecima ranije.
No postojao je i bitan uvjet koji je sve činio kompliciranijim, željeli su otići zajedno. Pukovnik Ivandić je još sredinom 1991 godine rekao brigadiru Selaku: “Nećeš valjda otići bez mene?” Tada još nisu znali, ali čim je netko od pilota Hrvata prešao na drugu stranu, motrenje ostalih bilo je pojačano.
Kontraobaveštajna služba (KOS) je pokušavala svašta, stavljali su im doušnike kao sustanare, pokušavali ih opiti, te provokacijama izvući podatke. Otegotne okolnosti su prolongirale prebjeg. Pukovnik Ivandić je godinu dana prije preleta imao problema s požarom na avionu, a brigadir Selak je u listopadu 1991. doživio avionsku nesreću u kojoj su dvojica njegovih kolega izgorjela. On je jedini preživio. Zbog toga je dobio dozvolu da opet može poletjeti tek u ožujku 1992 .
Trenutak odluke došao je 15. svibnja 1992. Dio eskadrile, s osam MiG-ova-21 po četiri para, u kojemu je letio i pukovnik Ivandić, uvježbavao je program za obilježavanje “Dana vazduhoplovstva JRZ-a”. Jedan pilot je otpao zbog zdravstvenih problema i u posljednji letački par upao je brigadir Selak. Na planiranju leta Ivandić i Selak se nisu ni pogledali. Nisu se željeli otkriti, ali su znali da je nastupio odlučujući trenutak. Prvi je poletio pukovnik Ivandić. Već je radio krug oko Srbije i imao problema s gorivom. Naime, u skladu s dogovorom čekao je radio potvrdu brigadira Selaka, inače potpuno regularnu, da je i on poletio. Kad je potvrda napokon stigla, pukovnik Ivandić je krenuo prema Splitu.
Središte Dalmacije bio je logičan i najbliži izbor. Brigadir Selak se ubrzo odvojio od svog para i krenuo prema Zagrebu. Imao je i previše goriva. Obojica su, ovisno o okolnostima, bila spremna sletjeti bilo gdje, “pa i na autoput, samo da je u Hrvatskoj”. Obojica su na kraju sretno sletjela, pukovnik Ivandić na Resnik, a brigadir Selak na Pleso.
U Hrvatskoj je znalo, zbog KOS-ovih agenata, svega par osoba da dolaze dvojica pilota. No nije se znalo ni gdje će sletjeti i kada. Prije preleta nije bilo jednostavno ostvariti kontakt s vlastima u Hrvatskoj, jer nije bilo izravnih komunikacija Srbija – Hrvatska. Pukovnik Ivandić je u jesen 1991. postao otac maloj kćeri. Pod izgovorom da nema rodbine u Srbiji, supruga i kćer su otišle u Njemačku supruginom ujaku, te su na taj način uspjele napustiti Titove Užice.
MiG-21 pukovnika Ivandića je tijekom rata u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu (HRZ) bio znan pod imenom “Osvetnik Vukovara”. Njegov posljednji let bio je 14. rujna 1993. “Osvetnik Vukovara” je srušen kod Vrginmosta pogotkom srpskog projektila.
Njime je pilotirao i poginuo pukovnik Miroslav Peris. Selakov MIG-21 nazvan je „Osvetnik Dubrovnika“.
Dvojica hrvatskih pilota su višestruko nagrađivana za ratne zasluge u Domovinskom ratu.
Prilikom proslave 20 godina oslobađanja Hrvatske i vojne akcije „Oluja“ 2015. upravo su ova dva junaka Domovinskog rata predvodila mimohod zrakoplovnih snaga Hrvatske vojske.
