Na današnji dan 15. travnja slavimo svetog Damjana, belgijskog svećenika ili kako su ga njegovi Havajci zvali – Papa Kamiano o Molokai. Belgija, Havaji i svijet ga zbog njegove čudesne životne priče poznaju kao – apostola ljubavi za gubavce.
U izboru belgijske televizije Canvas još 2005. godine, proglašen je za najvećeg Belgijca svih vremena. Današnja potpuno dekrisitjanizirana Belgija i njene prazne crkve svjedoče da je ova zemlja, zapravo, zaboravila svog najvećeg sina jednostavno zato jer se otklonila od njegove – katoličke vjere i djela ljubavi.
Godine 1864. otac Damjan uplovljava u Honolulu i već od prvog dana obilazi havajska sela i uči domorodački jezik.
Otac Damjan – darovao život za gubavce!
Nemirna duša koja želi sebe razdati ljudima, kakva je bila oca Damjana, ne može predugo biti u miru gdje se ne događa nešto što će je usrećiti. Ubrzo otac Damjan odlazi na havajski otok gubavaca Molokai, koji je slovio kao „pakao Južnog mora“.
S dopuštenjem biskupa 1873. stiže na otok kao jedini zdravi čovjek među 816 gubavaca!
Tu gubavcima postaje otac, majka, brat, svećenik, liječnik, savjetnik i sasvim se predaje službi za te nesretne ljude. Kršćanska duša oca Damjana je htjela obuhvatiti cijeli svijet, pa se je tako hrabro i nesebično darivao gubavcima. A gubavci su mu pristupali s najvećim povjerenjem.
Na otoku gradi nove kolibe za gubavce, dva sirotišta za djecu i crkvu svete Filomene. Ubrzo se u Belgiji i širom kršćanskog svijeta pročuje glas o nesebičnom apostolatu i predanju oca Damjana, te pomoć i darovi počinju pristizati na Molokai iz cijelog svijeta.
Uskoro i on sam dobiva simptome gube, te se 1885. bolest jasno očituje. Nekoć lijepo i snažno tijelo sada je ogubavilo, a otac Damjan se tako izjednačio sa voljenim gubavcima i u bolesti. Otpali su mu prsti, a ostali samo prst i kažiprst sa kojima je dijelio pričest gubavcima. Počeo je gubiti snagu, a prijatelji gubavci su ga ganuti obilazili plačući nad čovjekom koji ih je toliko ljubio da je dao svoj život za njih.
Umro je 1889., a na spomeniku blizu groba kod crkve svete Filomene na Havajima pisalo je: „Svetoj uspomeni na časnog oca Damjana de Veustera, koji je umro kao mučenik ljubavi“.
Stotine tisuće Belgijanaca na sprovodu velikana – a danas?
Na zahtjev belgijskog kralja tijelo mu je dopremljeno u domovinu gdje su ga od Antwerpena do rodnog Tremela ispratile stotine tisuća ljudi na čelu s kraljem i kardinalom, u istovremenom plaču i radosti što je Belgija dala takvog sina.
A kada su Havaji postali savezna američka država, u američki Statutary Hall (Dvorana kipova) postavili su kip oca Damjana kao znak zahvalnosti.
Nakon beatifikacije 1995. dio njegovih relikvija vraćen je na otok Molokai njegovim voljenim Havajcima, a o njegovom životu snimljeni su brojni filmovi i napisane brojne knjige.
Danas Belgija pomalo zaboravlja jednog od najvećih sinova svog naroda, a kršćanstvo je u ovoj zemlji, kao i Skandinaviji, praktički pred izumiranjem.
Hoće li zagovor svetog Damjana pomoći da se njegov narod probudi iz ovog bijednog duhovnog stanja i da se Isusova ljubav, koju je s toliko vjere pronosio djelima sveti Damjan de Veuster, ponovno rodi u srcima Belgijaca i Zapadnih Europljana?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
