16. travnja sveta Bernardica iz Louredesa – neraspadnuto tijelo svetice koje je ležalo 30 godina u vlažnoj zemlji i danas isto kao na dan smrti!

Foto: javno vlasništvo

Nakon što je 30 godina ležala u vlažnoj zemlji, svetica je otkopana. Lice i ruke Bernardice bile su nagnute nalijevo ostavljajući dojam kao da spava, a ne da je mrtva. 

 

Francuski grad Nevers odredište je rijekama hodočasnika sa svih strana svijeta. Razlog je tomu tijelo sv. Bernardice (pokojne već 140 godine) koje neraspadnuto leži ondje, u kripti kapele samostana sv. Gildarda. Fenomen neraspadanja tijela zabilježen je kod više od 200 svetaca i blaženika Katoličke crkve te i danas izaziva čuđenje puka i znanstvenika.

Tijelo sv. Bernardice ekshumirano čak 30 godina nakon njezine smrti

Ujutro, 22. rujna 1909., mons. Gauthey, biskup Neversa, u pratnji članova Crkvenog suda ušao je u glavnu kapelicu Samostana. Tri svjedoka, uključujući Majku Generalicu Kongregacije, dva liječnika, dva zidara i dva stolara, prije ulaska u kapelicu prisegnuli su na Evanđelje da će iznositi potpunu istinu o onomu o čemu će svjedočiti. Gradonačelnik je također bio prisutan. Svi su se oni uputili u malu kapelicu sv. Josipa.

Zidari su uklonili zaštitnu ploču koja je zatvarala ‘otvor’. Lijes su podignuli i stavili ga na potpornje u blizini stola prekrivenog posebno vezenim stolnjakom. Stolari su izrezali i uklonili pocinčani lijes, odvili drveni poklopac i tada se pred njima pojavilo Bernardino tijelo – savršeno očuvano! Neke starije sestre koje su trideset godina prije pomagale da se pripremi njezino tijelo i stavi u kovčeg, bile su ganute i nemalo uplašene vidjevši je ponovno ondje, onakvu kakvu su je poznavale.

Lice i ruke sv. Bernardice bile su nagnute nalijevo ostavljajući dojam kao da spava, a ne da je mrtva. Taj će položaj zadržati do kraja ovog pregleda i tijekom još dva koja su uslijedila.

Dvojica prisutnih liječnika izjavili su: ‘Nema nikakvih naznaka o bilo kakvom neugodnom mirisu. Tijelo je bilo odjeveno u redovničke haljine, odjeća je bila vlažna. Lice, ruke i podlaktice bile su otkrivene. Glava, nagnuta ulijevo. Lice, svijetlobijelo. Nos tanak, i poput pergamene… Ruke spuštene na prsima bile su savršeno očuvane, nokti također, dok je isprepletenu krunicu izjela hrđa. Na podlakticama su ostale vidljive vene, kao i nokti na nogama … Na kraju ovog opisa, uz potpise, stoji: ‘Donoseći gore navedeno svjedočenje, sastavili smo ovaj certifikat – dr. Ch. David, kirurg; dr. A. Jordan, liječnik’.

 

*Dodatak – pismo svete Bernardice o Gospinom ukazanju

“Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je odjevena u bijelo i opasana plavim pojasom, na objema nogama imala je žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica.

Kad to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Gurnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se na čelu prekrižiti ali ne mogoh dići ruke k čelu, i ona spadne. A pošto se ona Gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke; napokon sam uspjela. Odmah počeh moliti krunicu: Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala ustima. Kad završih krunicu, viđenja odmah nestade.

Pitala sam stoga one dvije djevojčice jesu li štogod primijetile. Rekoše da nisu, nego me samo zapitaše što im to imam otkriti. Dadoh im do znanja kako sam vidjela Gospođu odjevenu u bijele haljine, ali ne znam tko je; upozorih ih da o tome šute. One me zatim potakoše da se onamo ne vratim, ali sam to odbila. Navratih se zato u nedjelju jer sam osjećala kako me iznutra nešto poziva…

Ona mi je Gospođa progovorila tek treći put i zapitala hoću li k njoj dolaziti kroz petnaest dana. Odgovorih da hoću. Ona doda kako treba da upozorim svećenike da ondje sagrade crkvicu; nato naredi da se napijem iz izvora. Kako nisam vidjela nikakva izvora, uputih se k rijeci Gavi, ali mi ona dade znak da ne govori o rijeci i prstom mi pokaza izvor. Pošto mu pristupih, ne nađoh nego ustajale vode. Primakoh ruku, ali nisam mogla zagrabiti; nešto uzeh dupsti i, kad mi pođe za rukom malo zahvatiti, tri sam je puta bacila tako da sam četvrti put mogla piti. Viđenje se nato povuče i ja odstupih.

Vraćala sam se onamo kroz petnaest dana. Ona mi se Gospođa ukazivala svaki dan, osim jednog ponedjeljka i petka, naređivala mi je da upozorim svećenike da ondje sagrade crkvicu, da pođem k izvoru umiti se i da molim za obraćenje grješnika. Više sam je puta pitala tko je, a ona se blago smiješila; napokon podigavši ruke i uprijevši oči u nebo reče mi: ‘Ja sam Bezgrješno Začeće.’ Tih mi je petnaest dana otkrila i one tri tajne i zabranila mi da to ikome kazujem, što sam dosad vjerno poslušala!” (sveta Bernardica)

Izvor: narod.hr/medjugorje-info.hr