17. kolovoza 1990. Balvan revolucija – teror i rat u Hrvatskoj započeli ljudi s četničkim kokardama i partizanskim petokrakama na glavi!

Foto: javno vlasništvo

Svega 78 dana nakon prvih demokratskih izbora 1990. hrvatski Srbi (uz pomoć „antifašističke“ JNA) počinju ustanak protiv Hrvatske.

Zanimljivo je da su se i 1990., kao i u Srbu 1941., na cestama i drugdje pojavljivali ljudi s petokrakama i kokardama na kapama i odjeći, a cilj im je bio rušenje samostalne Hrvatske. Pojedine jedinice pobunjenih Srba nosile su imena četničkih vojvoda, dok su druge nosile imena partizanskih jedinica!

Da sada ne spominjemo “slavnu” Titovu JNA, valja istaći da je mnoštvo paravojnih terorističkih srpskih jedinica u Domovinskom ratu nosilo je „antifašistička“ i partizanska imena kao: 60. partizanska brigada TO kod Vukovara, 1. partizanska brigada 28. partizanske divizije kod Bjelovara, 6. partizanska brigada u sastavu 30. partizanske divizije u Jasenovcu koja je masakrirala hrvatske vojnike iz HOS-a u tom mjestu, Panonska partizanska brigada kod Vukovara, 20. partizanska brigada kod Vukovara, 236. proleterska motorizirana brigada kod Gospića, 35. partizanska divizija kod Gospića, 6. partizanska brigada u Lici i mnoge druge.

Na drugoj strani imamo jedinice koje su nosile prava četnička imena i znakovlje kao Šešeljevi Beli Orlovi (bivši fašisti Dimitrija Ljotića), Srpska Garda koja se direktno pozivala na Dražu Mihajlovića, Mladi Ravnogorci i Srpski sokolovi koje je osnovao četnik Siniša Vučinić, Knindže pod zapovjednikom četnika kapetana Dragana, postrojba Dušan Silni, četničke postrojbe Arkanovci i dr.

Svi oni ratovali su zajedno u korist velikosrpsktva i ubijali Hrvate, bez obzira na ideološke pozadine koje su tada još bile jako vidljive među Srbima. Nije bila rijetkost vidjeti ljude s petokrakama na glavi i šubarama zajedno, a najdojmljiviji primjer je bila njihova zajednička parada ulicama porušenog Vukovara zazivajući klanje Hrvata.

To je ta poznata srbijanska prilagodljivost svakoj ideologiji i svakoj državnoj vlasti u korist velikosrpstva, o čemu ćemo pisati slijedećih dana.

Petokraka i kokarda: udruženi zločin protiv Hrvatske, a JNA i četnici vrše genocid nad hrvatskim narodom

Početak oružane pobune velikosrba počeo je na današnji dan 1990. kada su se u Dalmaciji, u okolici Knina, prvi put pojavile oružane skupine hrvatskih Srba na cestama stavljajući zapreke, zaustavljajući promet, maltretirajući Hrvate i turiste iz inozemstva. Bili su naoružani oružjem koje im je dala JNA i oružjem Teritorijalne obrane koje je prije toga, za vrijeme Ivice Račana, oduzeto Hrvatima.

Zanimljivo je da su se i 1990., kao i u Srbu 1941., na cestama pojavljivali zajednički ljudi s petokrakama i kokardama na kapama i odjeći.

U smijenjenoj vlasti u Hrvatskoj, koju je 45 godina diktaturom obnašala Komunistička partija, Srbi su činili nesrazmjeran kadar. Iako su bili velika manjina u Hrvatskoj, u svim strukturama vlasti koje su bitne za totalitarni sustav – vojska, policija, državna uprava, poltičke funkcije, Savez komunista – Srbi su bili više nego nesrazmjerna većina u odnosu na broj stanovnika (12,1 % udjela u stanobištvu po popisu 1991.).

Ta mogućnost gubitka privilegija koje su Srbi imali u obje Jugoslavije, a posljedično time i vladanja nad Hrvatima u Hrvatskoj, kao i mržnja prema bilo kakvom obliku hrvatske autonomije i državnosti, bili su glavni okidač za ovu pobunu koja je prerasla u krvavi rat.

Sam početak pobune (rata) poznat je pod imenom „balvan revolucija“.
Srbi su jednostrano proglasili autonomnu političku teritorijalnu oblast, samozvanu „SAO Krajinu“, („srpska autonomna oblast“) koju je hrvatsko ministarstvo pravosuđa poništilo.

Državnu cestu preko Plitvica, koja spaja sjevernu s južnom Hrvatskom, pobunjeni su Srbi 1990. prepriječili u Kninu usred turističke sezone balvanima, i počeli samovoljno kontrolirati promet ljudi i roba.

Vrlo brzo počeli su preuzimati policijske postaje s oružjem (Knin, Obrovac, Bemkovac, Gračac) što je bio početak realizacije ideje Velike Srbije.

Na suđenju 2002. bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću pred međunarodnim haaškim tribunalom za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj 1991. godine (ICTY) svjedok optužbe pod kodnim brojem “C-061” (bivši najviši dužnosnik tzv. krajinske vlasti” Milan Babić) svjedočio je protiv Slobodana Miloševića i Srbije, tvrdeći kako je Beograd, nakon izbijanja srpske “balvan-revolucije” u Hrvatskoj 17. kolovoza 1990. financijski integrirao područje tzv. “SAO Krajine” u svoj platni sustav, a policijske snage hrvatskih Srba izravno financirao gotovinom.

Tužiteljstvo haaškog suda uvelo je u proces niz dokumenata srpske paradržave u Republici Hrvatskoj kojima dokazuje veze Beograda i pobunjeničkog Knina.

Svjedok Milan Babić opisao je kako su se Srbi u Hrvatskoj politički organizirali u političku partiju SDS.

Na čelu SDS-a bio je Jovan Rašković čiji unuk 26 godina kasnije, 2016., u blizini Knina (Primošten i zaleđe) širio mržnju prema Hrvatima. Nismo vidjeli pri tome ažurnost hrvatske izvršne vlasti kakvu smo vidjelim recimo u Kninu ili Glini na proslavi Oluje prema Marku Perkoviću Thompsonu samo zbog izvođenja pjesme Bojna Čavoglave, ili prije koji dan prema makarskom pjevaču Mariu Rosi.

Od hrvatskog pravosuđa smo na svašta navikli još od vremena gotovo nikakvog procesuiranja ratnih zločina nad Hrvatima, pa ovo i ne čudi mnogo, premda zabrinjava i više nego mnogo.

Ovim događanjima ‘balvan-revolucije’ počeo je operativno završni čin gotovo 100-godišnje drame hrvatskog naroda koji se zove – prijelaz iz neformalne Velike Srbije pod imenom Jugoslavija, u doslovnu Veliku Srbiju očišćenu genocidom od Hrvata i drugih nepoželjnih naroda.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Zbog realizacije te zastrašujuće mješavine fašističko-komunističke ideje 1990. godine, u kojoj su sudjelovali i današnji čelnici Srbije, kroz dvije Jugoslavije i više sukoba i ratova, stotine tisuća ljudi izgubilo je živote. Odjeci ti ideje, nažalost i na pamćenje svim Hrvatima, čuju se i danas iz Srbije: od vrha na čelu sa Vučićem i Dačićem, čelnim ljudima Srpske Pravoslavne Crkve, do običnih ljudi u Srbiji koji se nisu do danas pomirili sa samostalnom državom Hrvatskom.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Izvor: narod.hr