Foto: croatia.org

17. ožujka 2002. umrla je hrvatska povjesničarka i dobitnica priznanja izraelske države Pravednik medu narodima Ljubica Štefan. Njen plodni rad možda se najbolje može ilustrirati naslovom njene knjige objavljene 1999. godine ‘Istinom i činjenicama za Hrvatsku’.

Pisanom rječju, knjigama i člancima, od kojih je mnoge objavila u Vjesniku, ustrajno se borila protiv predrasuda i krivih interpretacija stvorenih u dijelu međunarodne javnosti o Hrvatima i njihovu pravu na samostalnu državu. Tako je ustrajno radila na otkrivanju činjenica vezanih uz kardinala Stepinca i njegovu djelatnost u spašavanju Židova uoči i tijekom Drugog svjetskog rata što je objavila u knjizi ‘Stepinac i Židovi’. Na svjetlo dana iznijela je i dokumente o susretu predstavnika Srpske pravoslavne crkve s njemačkim vojnim vlastima kada su im iskazali lojalnost, a objavila je i dokument o apelu 500 najznačajnijih predstavnika (intelektualaca) srpskog naroda u kojem se Srbe poziva na suradnju s nacistima i borbu protiv komunista i Židova.

Pošto je dobar dio života provela u Beogradu, ali na Kosovu i Vojvodini kao profesorica slavistike pažljivo je pratila genocidne ideje u Srbiji i skupljala materijale koji će kasnije uvelike koristiti njenom hrvatskom narodu. Čak je i prvu i najgoru godinu rata provela u Beogradu radeći kao gorljivi domoljub za hrvatsku stvar. 1992. došla je u Zagreb na poziv predsjednika Tuđmana, jer joj je život tamo bio ugrožen već od sredine ’80-ih.

Još za vrijeme Jugoislavije, 1980-ih objavljivala je pod pseudonimom Edo Bojović članke i povijesne radove iz Beograda kojima je otkrivala javnosti što se događa u Srbiji u kojoj je došlo do sprege četnika i komunista, te namjere da genocidom izbrišu hrvatski narod s lica zemlje unutar zamišljene Velike Srbije. Osobito je skupljala materijale o logoru Jasenovac koje je komunistička i kasnije srbijanska promidžba koristila za ucjenu hrvatskog naroda multiplicirajući broj žrtava. Dokazala je da je Jasenovac radio kao komunistički logor do 1948.

Drugi svjetski rat provela je kod strica Luje Štefana u Karlovcu. Zajedno su spašavali pripadnike židovskoga naroda za vrijeme NDH za što su oboje od izraelske države, odnosno centra Yad Vashem dobili priznanje Pravednik među narodima. Imena su im uklesana na mramornoj ploči na Zidu časti u Vrtu pravednika. Na izričit pisani zahtjev Ljubice Štefan uz njihova imena prvi je puta u memorijalnom centru Yad Vashem uklesan naziv CROATIA umjesto dotadašnje Jugoslavije.

Zbog osobitog doprinosa razvitku i ugledu RH i dobrobiti njezinih građana, tadašnji predsjednik Tuđman odlikovao ju je za Dan državnosti 1998. Redom hrvatskog pletera.

Izvor: narod.hr