17. veljače 1891. Džafer-beg Kulenović – put od ministra u Jugoslaviji preko zamjenika predsjednika vlade u NDH do osnivača HOP-a

Foto: commons.wikimedia.org

U prvoj Jugoslaviji, kao predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) bio je ministar u Cvetkovićevoj vladi od 1939.-1941. godine. No, bio je protiv vrlo snažno protiv podjele Bosne i Hercegovine prema sporazumu Cvetković-Maček iz 1939. godine, a posebno odlučno se protivio priključenju dijelova BiH koji nisu ušli u Banovinu Hrvatsku, već u tzv ,,srpske zemlje”.

Raspadom Jugoslavije, ovaj Hrvat islamske vjere kako se je sam deklarirao, postao je zamjenik predsjednika Vlade NDH što je ostao do kraja II. svjetskog rata.

Umro je u izbjeglištvu u Siriji 1956. godine ,sudjelujući u osnivanju HOP-a (Hrvatskog oslobodilačkog pokreta), a njegovog sina Nahida ubila je UDBA u Münchenu 1969. godine.

Rodio se u Rajnovcima kraj Kulen Vakufa, 17. veljače 1891., a umro u Siriji u Damasku, 3. listopada 1956. godine. Džafer beg Kulenović je pohađao srednje opće učilište u Sarajevu i Tuzli, a završni ispit polaže u Mostaru. Godine 1909. se upisao na visoko učilište u Beču, ali se zbog lošeg zdravlja vraća u Zagreb gdje završava i doktorira pravo.

Već u Beču je djelatan među tamošnjom hrvatskom pravaškom omladinom te je izabran za predsjednika starčevićanskog sveučilištnog društva ,,Svijest”. Nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije, 1919., pristupa Jugoslavenskoj Muslimanskoj Organizaciji (JMO) i postaje narodni zastupnik. Bio je među rijetkim Hrvatima koji su u Beogradu glasovali protiv Vidovdanskog ustava 1921. godine. To čini usprkos naputcima svoje stranke JMO da glasa za ustav, govoreći: “Provedite slobodne izbore i vidjet ćete da je Bosna Hrvatska”.

Kulenović prosvjeduje zbog brojnih pokolja muslimana od strane Srba i Crnogoraca koji traju godinama nakon završetka I. svjetskog rata

Godine 1921. prosvjeduje beogradskoj Skupštini zbog četničkog pokolja nad stanovništvom Sandžaka koji je trajao u Jugoslaviji od 1919-1925. godine.

Naime, iako je Prvi svjetski rat bio davno završen, u dijelu Sandžaka koji je 1912. okupirala Crna Gora, njeni komiti, koje su činili nacionalističko prosrbijasnko stanovništvo, ostavljaju pravu pustoš u selima Sandžaka, kao npr. Pešteri i Bihora. Tako narodni poslanik Šerif Hadži Bajram u Interpelaciji koju je uputio tadašnjem ministru unutrašnjih poslova navodi da je: „… od ulaska crnogorskih komita do polovine 1919. godine uništeno 150 muslimanskih sela i ubijeno 1.200 muslimanskih lica, da su mnoge muslimanske porodice ostale bez krova nad glavom i u velikom broju izbjegle u Bijelo Polje“.

Ista stvar je bila i u srbijasnkom dijelu Sandžaka, tako da su muslimani Crne Gore i Srbije trpjeli strahoviti teror godinama nakon završetak I. Svjetskog rata: tako je još u prosincu 1924. došlo do velikog pokolja muslimana u selu Šahovići i Pavino Polje kada je, naglašavamo šest godina nakon rata (!), ubijeno čak 900 muslimana.

Ministar u vladi Jugoslavije

Kad se JMO podijelio na središnjičarsku (prosrpsku) i samoupravljačku listu opredjeljuje se za samoupravce. Ta lista na kojoj se i sam nalazio, na izborima za narodnu skupštinu 1923. porazila je prosrpsku listu JMO. Jedan  je od misaonih začetnika “Sarajevskih punktacija” 1933., u kojima JMO osuđuje strahovladu i velikosrpske težnje prema BiH, zahtijevajući samoupravu za BiH

Dana 29. lipnja 1939. izabran za predsjednika JMO, te postaje ministar u vladi Jugoslavije.

Zabilježena je tih godina u tisku njegova izjava: ,,Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist…i ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalist nego su bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda.’‘ U Cvetkovićevoj, a kasnije u Simovićevoj vladi 1939.-1941. bio je ministar u vladi Jugoslavije. No, bio je protiv podjele Bosne i Hercegovine prema sporazumu Cvetković-Maček, a odlučno se protivio priključenju dielova BiH koji nisu ušli u Banovinu Hrvatsku, već u tzv. ,,srpske zemlje”.

Knjiga o Džafer-beg Kulenoviću autora Mirsada Bakšića i Andreja Rore iz serijala “Znameniti Hrvati islamske vjere”, izdanje 1994. godine:

Džafer-beg Kulenović

Visoki član vlade Nezavisne Države Hrvatske

Na mjesto zamjenika predsjednika vlade Nezavisne Države Hrvatske došao je 7. studenoga 1941. godine i ostao na toj poziciji sve do kraja rata. Na toj poziciji je zamijenio svog starijeg brata dr. Osmana Kulenovića (koji je nakon propasti NDH izručen jugoslavenskim vlastima i ubijen).

Poslije pada NDH, Kulenović se preselio u Siriju gdje je i živio do svoje smrti 3. listopada 1956. u Damasku. Pred smrt je sudjelovao u formiranju Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.

Izbjeglištvo u Siriji i osnivanje Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP)

Hrvatski oslobodilački pokret (HOP) je politička organizacija/stranka koju su Izjavom od 8. lipnja 1956. utemeljili u Argentini Ante Pavelić, Džaferbeg Kulenović, Vjekoslav Vrančić, Andrija Ilić, Ivica Frković, Josip Marković te od desnog krila HSS-a Stjepan Hefer, Ivo Šarinić, Stipe Matijević i Ivan Kordić.

Početkom raspadanja SFRJ, ondašnji je predsjednik HOP-a Srećko Pšeničnik prenio sjedište ove stranke-pokreta u Zagreb. Domovinski ogranak HOP-a osnovan je u Zagrebu 9. listopada 1991. Prvi predsjednik domovinskog HOP-a nakon kraćeg interregnuma bio je Slavko Grubišić.

HOP je izašao na višestranačke izbore 1992. u Hrvatskoj, ali nije ušao u Hrvatski Sabor.

UDBA ubija sina Nahida Kulenovića

Njegov sin, Nahid Kulenović, je nastavio rad u HOP-u, sve do svoje nasilne smrti u Njemačkoj, koja se pripisuje agentima UDBA-e.

Nahid Kulenović je pronađen smrskane glave, mrtav, u kupaonici svog stana u Münchenu. Njegov bliski suradnik, vozač i tjelohranitelj Ivan Galić nakon toga jednostavno je nestao. Ubrzo se saznalo da živi u Sarajevu. Galić, rođen 20. studenog 1930. u selu Zagorica kod Visokoga u Bosni i Hercegovini, bio je registrirani suradnik sarajevske Udbe pod pseudonimom “Kiseljak”, piše komunističkizlocini.net

*Nezavisna Država Hrvatska (NDH), država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i dijela današnje Srbije; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. NDH je nastala u jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije, a proglasio ju je preko radija vođa domovinske ustaške skupine S. Kvaternik 10. IV. 1941. pošto je V. Maček odbio ponudu Nijemaca da proglasi hrvatsku državu unutar osovinskoga sustava. Od svojega povratka u Hrvatsku 15. IV. 1941. do početka svibnja 1945. na čelu NDH bio je poglavnik A. Pavelić, koji je kao vođa ustaškoga pokreta već od početka 1930-ih djelovao na rušenju Jugoslavije i uspostavi neovisne hrvatske države. (enciklopedija.hr)

Izvor: narod.hr