Mila Wood, prva školovana hrvatska kiparica, rodila se na današnji dan 18. studenog 1888. u Budimpešti pod imenom Ljudmila Wodsedalek.
Samo je rijetkima poznato da je Mila Wood autorica dva poznata kiparska djela: prvog spomenika Stjepanu Radiću postavljenom 1936. u Petrinji gdje je bila pedagoginja te umjetničke posmrtne maske kardinala Alojzija Stepinca.
Mila Wod (1888.–1968.) u mnogočemu je zanimljiva osobnost hrvatskoga kiparstva prve polovice 20. stoljeća. Zauzima izuzetno mjesto u povijesti hrvatskog kiparstva iako joj je to mjesto u dominantno “muškoj” povijesti umjetnosti ostalo pomalo zanijekano.
Ne samo što pripada prvoj generaciji kipara školovanih na zagrebačkoj Akademiji već je prva žena kiparica koje su Akademiju završile.
U Karlovcu je 1934. osnovala Katoličku umjetničku radionicu radi opremanja sakralnih objekata domaćim umjetninama umjesto skupim stranim. Za vrijeme NDH-a vodila je odjel za umjetnost Katoličke akcije i imala atelijer u Nadbiskupskom dvoru na Kaptolu.
Radila je umjetnine po narudžbi kardinala Alojzija Stepinca. Veći broj sakralnih umjetnina napravila je nakon 1945. kada je u logoru Jasenovac ubijen njezin mlađi sin Jurica.
Svojim je djelima pristupala pobožno i religiozno. Bila je članica Trećega reda sv. Franje ali nije prihvaćala nagrade za svoje radove, a uzimala je samo polovinu prihoda, ostatak je davala potrebitima.
Na zapadnoj strani groba kardinala Stepinca ispod grbova postavljena je, i za ovu prigodu pozlaćena, posmrtna maska blaženoga Alojzija Stepinca. Djelo je to pobožne kiparice Mile Wood.
Premda je tajna policija svojim službenicima izdala nalog da se onemogući izvršiti bilo kakav otisak Kardinalova lica, umjetnici je uspjelo, dok su s obdukcije u Zagrebu kroz sakristiju župne crkve u Krašiću unosili lijes s Kardinalovim tijelom, na brzinu, uz pomoć s. Stele Prpić, milosrdnice, s. Salezije Golubić, iz Družbe Služavki Maloga Isusa, te nadbiskupskog vozača gosp. Stjepana Kranjčeca, od tzv. Pollerove smjese, napraviti otisak Blaženikova lica.
Ovaj posmrtni otisak Blaženikova lica u zajednici Božjeg naroda i pred svim pohoditeljima njegova groba svjedoči istinitosti riječi same umjetnice Mile Wod, koja je promatrajući ga mrtva ustvrdila: „Izgled mu je bio neopisivo veličanstven, neslomljiv i dostojanstven!“
