Na današnji dan 19. ožujka 1976. umro je veliki hrvatski skladatelj Ivo Tijardović. Rodio se u Splitu 1895. uz same zidine Palače. Skladao je poznate operete „Mala Floramy“ i „Splitski akvarel“, a 1930. zapisao je izvorni oblik narodne i domoljubne pjesme „Marjane, Marjane“ po riječima ribara sa Matejuške. Ta pjesma je u vrijeme komunizma postala buntom hrvatskog otpora ne samo u Dalmaciji, već i u svim hrvatskim krajevima.
Bio je ravnatelj Opere i prvi intendant splitskog HNK, intendant HNK u Zagrebu i ravnatelj Zagrebačke filharmonije.
Skladateljski se oslanja na folklor i nacionalni glazbeni izraz, posebice Dalmacije. Skladao je osam opereta, a najistaknutije su mu “Mala Floramye” i “Spli’ski akvarel”, koje dočaravaju splitski ambijent između dva svjetska rata. U opernom stvaralaštvu zanimao se temama iz prošlosti i bliskim povijesnim zbivanjima. Bavio se i slikarstvom, a radio je kao ilustrator, dirigent, koreograf,karikaturist, novinar, prevoditelj. Zapaženo djelo je opereta posvećena nogometnom klubu Hajduk Split pod nazivom “Kraljica lopte”.
Tijardović je bio istaknuti pristaša Hrvatske seljačke stranke, a Stjepan Radić nesuđeni kum Tijardovićeva djeteta. Kumstvo je spriječio teroristički akt i ubojstvo Stjepana Radića u beogradskoj Skupštini.
Tijardović se zanimao za domaću kulturnu baštinu. Zanimalo ga je zašto se popularna pučka pjesma “Merjane, Merjane” pjeva u toliko različitih inačica, ovisno o kojem se dijelu Splita radi. Naposljetku je došao do ribara na Matejušci koji su mu ispjevali inačicu “s naš barjak hrvatski”, koja se Tijardoviću najviše svidjela i koju je Tijardović poslije promicao.
Bio je član ZAVNOH-a i kao vrhunski intelektualac nakon II. svjetskog rata trudio se obnoviti zamrli i uništeni kulturni život rodnog Splita i Zagreba.
Umro je u Zagrebu na današnji dan i pokopan je s hrvatskim velikanima na Arkadama groblja Mirogoj.
