Uz nju se veže i jedna zagrebačka urbana legenda: velika i neuzvraćena ljubav uglednog zagrebačkog liječnika, utjecajnog novinara i glavnog urednika “Obzora” Milivoja Dežmana.
Ljerka Šram (Zagreb, 19. siječnja 1874. – Zagreb, 26. studenog 1913.), hrvatska glumica legendarne ljepote, živjela je na prijelazu dvaju stoljeća. O njoj i danas govore kao jednoj od najljepših glumica uopće.
Bila je učenica Adama Mandrovića te članica zagrebačkog kazališta od 1888. do smrti. Isprva je igrala naivke, a potom, urođenog i profinjenog smisla za komiku, briljirala u komediji. Zapamćena je kao interpretatorica salonskih i romantičnih likova na kazališnoj pozornici. Bila je omiljena pojava u kazalištu i ostala je nezaboravnom “Madame Sans-Gêne”.
Nazivali su je “Damom s kamelijama”. Za Ljerkom Šram, najljepšom Zagrepčankom na razmeđu dvaju stoljeća uzdisao je cijeli grad, čak i njegov “najviši gost” – car Franjo Josip I, koji se u mladu glumicu zagledao prigodom svečanog otvaranja Hrvatskog narodnog kazališta 1895. godine, premda je nastupala u ulozi dječaka.
O njoj je pisao i vječni cinik Matoš: “Gledajući našu Šramicu, imate taj osjećaj slučajnosti: kao da se slučajno među nama rodila, kao da je u Zagrebu slučajno odrasla kći kakvog Lovelacea i kakve Ade Byron. Zato ona nije toliko gospođa Lj. pl. Šram, koliko prava pravcata lady Šram. Njena spoljašnost ima sve odlike dame engleske aristokracije; kožu – krv i mlijeko, plavu zlatnu kosu, vječni djetinji tip, velike modre oči, energičan bajronski podbradak. Visina srednja, ali stas je tako pravilan, da je naoko mnogo viša. Kad je gledate, pomišljate na liriku starog Spancera, na portrete Van Dyckove i Lowrenceove, i na opjevanu Anabelu Lee, pa postajete ozbiljni, gotovo melankolični kao kod lijepih slika i lijepih mramornih kipova… No, lady Šram nije samo slika, već i muzika….”.
Uz nju se veže i jedna zagrebačka urbana legenda: velika i neuzvraćena ljubav uglednog zagrebačkog liječnika i utjecajnog novinara i glavnog urednika “Obzora” Milivoja Dežmana.
Milivoj Dežman bio je uz nju i onda kad je oboljela od sušice, kada će on osobno pokrenuti inicijativu za gradnju bolnice za plućne bolesti na Brestovcu, mnogi kažu i motiviran Ljerkinom bolešću. Zahvaljujući Dežmanu i njegovoj velikoj ili, kako dr. Ivo Hergešić napominje, trubadurskoj ljubavi spram Ljerke Šram, Zagreb će dobiti prvu specijaliziranu bolnicu te vrste na jugu Europe. Unatoč golemoj skrbi koju joj je osigurao, Ljerka umire Dežmanu na rukama i on je osobno stavlja u lijes, potvrdivši tako svoju ljubav prema glumici koja je očarala Zagreb na prijelazu dvaju stoljeća.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
