Dana 2. kolovoza 1941., kada se sveopći srpski ustanak širio Likom i Bosnom, sa karte postojanja izbrisano je hrvatsko selo Boričevac. Hrvati Boričevca bili su prisiljeni pobjeći u Kulen Vakuf koji je mjesec dana kasnije postao mjestom masakra i ubojstva više stotina muslimana i Hrvata Boričevca.
Boričevljani su ubijani i proganjani godinama nakon završetka rata, a ime sela Boričevac praktično je nestalo sa zemljovida. Preživjeli Boričevljani izbjegli su u uglavnom u bjelovarski kraj.
Od polovice 13. stoljeća (dakle prije dolaska Turaka i pravoslavaca) postojala je u Lici utvrda starohrvatskoga roda Boričević iz hrvatskog velikaškog roda Lapčana po kojima su Donji i Gornji Lapac dobili ime.
Boričevac i mnoga naselja istočne Like što su nestala u ratnom vihoru danas vrlo daleke 1941. do nedavno nije bilo uputno spominjati. Povratnici su od dobronamjernika svjetovani da se «okanu ćorava posla», da zaborave na korijene, svoja imanja, šume i livade.
A i zemljišne su knjige netragom nestale, a kao vlasnici zemlje upisali su se neki nepoznati ljudi. Za upornost neki su Boričevljani „nagrađeni“ Golim otokom, ili u blažoj varijanti premlaćivanjem od strane narodne milicije u obližnjem Donjem Lapcu. Selo što je do početka onoga rata brojilo više od 2300 duša nestalo je noću s 1. na 2. kolovoza 1941. Boričevac su te noći opkolile veće grupe naoružanih ljudi.
Sebe će poslije nazivati antifašistima, a Boričevljani niti onda niti danas ne misle tako. Nedavno su se stvari ipak počele mijenjati. Udruga Ličana Boričevca danas broji 350 članova i sada je registrirana u Ličko-senjskoj županiji.
Sve su glasniji povici na obilježavanje tzv. antifašističkog ustanka u Srbu. Nakon ekshumacije civilnih žrtava prije dvije godine, Hrvata Ivezića iz sela Brotnja kod Srba koje su tzv. ustanici žive pobacali u Dabinu jame iznad Brotnje, to pitanje je dobilo više nego ikada na aktualnosti. U jamu je bačeno živo i dvoje djece od 3 godine, te najstariji starac od 82 godine.
Hrvati Boričevca ovih dana komemoriraju i organiziraju misna slavlja u spomen 420 civilnih žrtava tog „narodnog ustanka“, a zapravo prvog etničkog čišćenja Hrvata u II. svjetskom ratu. Brojka je time veća i stravičnija jer je u ovom djelu Like živjelo svega nekoliko tisuća Hrvata.
