Cijeli je Zagreb 2. lipnja 1945. godine govorio o prosvjedima i hrabrim svjedočanstvima Marice Grgić i Marice Stanković u zauzimanju za nadbiskupa Stepinca koji je spašavao Židova, Srba i drugih ratnih stradalnika.
Hrvatske žene i majke su kroz povijest, sve do današnjih dana, vjerom, poštenjem, čestitošću i domoljubljem bile svjetlo naše domovine, a osobito u teškim vremenima mraka i patnje.
U vrijeme kada je život bio tako malo vrijedan i kada je krv tekla u potocima gradovima i selima Hrvatske, kada su partizani ubijali svakoga tko im se našao na putu, u vrijeme kada je rat bio gotov i kada se je počeo pripremati progon biskupa Alojzija Stepinca – dvije hrabre Zagrepčanke stale su u njegovu obranu.
Svjedočanstva su izgovorena u Radničkoj komori u Zagrebu, pred 2.500 prosvjetnih radnika, pred kojima je u svrhu propagande nadbiskup Stepinac bio klevetan da nije pomagao ratnim stradalnicima.
Komunistički aktivist i partizanski oficir Marko Belinić pozvao je 2.500 prosvjetnih radnika 25. svibnja 1945. u dvoranu Radničke komore i u svom izlaganju kazao da se za NDH ubijalo nedužne ljude, taoce, a nitko nije digao glas u obranu nevinih.
Profesorica hrvatskog jezika Marija Grgić zatražila je riječ:
„Znam ime i prezime čovjeka koji je pred skupom od 10.000 ljudi javno uzimao u obranu nevine taoce i koji je spasio tisuće života“, rekla je.
Na pitanje Marka Belinića koje je to ime, hrabra žena je odgovorila:
„Nadbiskup Alojzije Stepinac!“
U dvorani se prolomio pljesak.
Tada je nastavlila:
„Znam imena osoba, Srba, Hrvata-komunista kojima je Stepinac spasio život.“
Ponovno se prolomio pljesak.
Ogorčen tim istupom jedan od voditelja zbora povika:
„Spašavao je samo Židove radi njihova zlata i jer mu je Židovka bila metresa!“
Na to je riječ tražila Marica Stanković i posvjedočila sljedeće:
„Prosvjedujem u ime katoličke javnosti protiv takvih kleveta na onoga koji je s propovjedaonice grmio na one koji su progonili Židove i pravoslavne, koji je svoj cvjetnjak preuredio za spašavanje djece čije su roditelje odvukli u logore, koji je zaklinjao katolike grada Zagreba da idu u Jeronimsku dvoranu po djecu progonjenih i sklone ih u svoje kuće da ih ne zadesi smrt. Ima ovdje prisutnih koji to mogu potvrditi i za svoj život zahvaliti dr. Alojziju Stepincu.“
Slijedio je gromoglasni pijesak.
Cijeli je Zagreb je tih dana govorio o nastupu dviju hrabrih žena, koje su kasnije i same postale žrtve komunističkih progona.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
