2. lipnja 1945. Zagreb – cijeli grad je pričao o ženama koje su stale u obranu Alojzija Stepinca!

Foto: Wikimedia commons/autor nepoznat

Cijeli je Zagreb 2. lipnja 1945. godine govorio o prosvjedima i hrabrim svjedočanstvima Marice Grgić i Marice Stanković u zauzimanju za nadbiskupa Stepinca koji je spašavao Židova, Srba i drugih ratnih stradalnika.

Hrvatske žene i majke su kroz povijest, sve do današnjih dana, vjerom, poštenjem, čestitošću i domoljubljem bile svjetlo naše domovine, a osobito u teškim vremenima mraka i patnje.

U vrijeme kada je život bio tako malo vrijedan i kada je krv tekla u potocima gradovima i selima Hrvatske, kada su partizani ubijali svakoga tko im se našao na putu, u vrijeme kada je rat bio gotov i kada se je počeo pripremati progon biskupa Alojzija Stepinca – dvije hrabre Zagrepčanke stale su u njegovu obranu.

Svjedočanstva su izgovorena u Radničkoj komori u  Zagrebu, pred 2.500 prosvjetnih radnika, pred kojima je u svrhu propagande nadbiskup Stepinac bio klevetan da nije pomagao ratnim stradalnicima.

Komunistički aktivist i partizanski oficir Marko Belinić pozvao je 2.500 prosvjetnih radnika 25. svibnja 1945. u dvoranu Radničke komore i u svom izlaganju kazao da se za NDH ubijalo nedužne ljude, taoce, a nitko nije digao glas u obranu nevinih.

Profesorica hrvatskog jezika Marija Grgić zatražila je riječ:

„Znam ime i prezime čovjeka koji je pred skupom od 10.000 ljudi javno uzimao u obranu nevine taoce i koji je spasio tisuće života“, rekla je.

Na pitanje Marka Belinića koje je to ime, hrabra žena je odgovorila:

Nadbiskup Alojzije Stepinac!“

U dvorani se prolomio pljesak.

Tada je nastavlila:

Znam imena osoba, Srba, Hrvata-komunista kojima je Stepinac spasio život.“

Ponovno se prolomio pljesak.

Ogorčen tim istupom jedan od voditelja zbora povika:

„Spašavao je samo Židove radi njihova zlata i jer mu je Židovka bila metresa!“
Na to je riječ tražila Marica Stanković i posvjedočila sljedeće:

„Prosvjedujem u ime katoličke javnosti protiv takvih kleveta na onoga koji je s propovjedaonice grmio na one koji su progonili Židove i pravoslavne, koji je svoj cvjetnjak preuredio za spašavanje djece čije su roditelje odvukli u logore, koji je zaklinjao katolike grada Zagreba da idu u Jeronimsku dvoranu po djecu progonjenih i sklone ih u svoje kuće da ih ne zadesi smrt. Ima ovdje prisutnih koji to mogu potvrditi i za svoj život zahvaliti dr. Alojziju Stepincu.“

Slijedio je gromoglasni pijesak.

Cijeli je Zagreb je tih dana govorio o nastupu dviju hrabrih žena, koje su kasnije i same postale žrtve komunističkih progona.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/laudato.hr