Prema pokazateljima udruga koje vrše cjelogodišnji monitoring vjerskih sloboda u svijetu (www.opendoorsusa.org) Vijetnam je 16. država po redu glede ugnjetavanja kršćana. Budući je ta azijska zemlja pod komunističkim režimom, ma koliko on bio otvoren za strane investitore i „kapitalizam“, još uvijek mu je osnovna postavka ono što je bila dogma svih komunističkih režima na svijetu: katolik je strani agent i zaslužuje kaznu.
Na svu sreću ideja da su katolici strani špijuni i infiltratori nije dovedena do bolesnih dimenzija kao u Sjevernoj Koreji.
Sveti Dominik Tuoc (Ðaminh Vũ Đình Tước), vijetnamski svećenik, dominikanac i mučenik, rođen je 1775. u naselju Trung Lao (provincija Nam Định), u sjevernom Vijetnamu, na ušću Crvene rijeke. Stupio je 18. travnja 1812. u dominikanski red i primio bijeli redovnički habit iz ruku svetog Ignacija-Clementea Delgada, biskupa mučenika. Kad je vijetnamski kralj Minh Mạng iz dinastije Nguyễn počeo 1838. okrutno progoniti kršćane i misionare, Đaminh, tada već svećenik, morao je bježati iz skloništa u sklonište. Naposljetku se sakrio u kući jednog dobrog i vjernog kršćanina. Tamo ga je na današnji dan, 2. travnja 1839, u gradu Nam Địnhu pronašla i uhvatila razularena rulja od 40 nepomirljivih mrzitelja kršćana.
Vjernici su ga pokušali osloboditi iz ruku krvnika, ali je jedan od mrzitelja Krista, pun mržnje navalio na dominikanca i umlatio ga željeznom toljagom. U agoniji mučenik je zahvalio dragom Bogu što mu je omogućio umrijeti za vjeru. Tako je nedužni Ðaminh Vũ Đình Tước poginuo kao žrtva svoje svećeničke vjernosti i kršćanskog dostojanstva. Uvrstio se među one koji su svoju voljenu zemlju zalili mučeničkom krvlju kako bi u njoj rasli plodovi kršćanskog života. Papa Leon XIII. proglasio ga je 27. svibnja 1900. blaženim, a papa Ivan Pavao II. 19. lipnja 1988. svetim, kao jednog 117 vijetnamskih mučenika. O svetim vijetnamskim mučenicima pišemo u prilogu od 24. studenoga.
Vijetnam – procvat katoličke vjere u komunističkoj državi
Od prvih portugalskih misionara iz 16. stoljeća do kraja 19. stoljeća od strane budista i taoista ubijeno je 113.000 katolika. To ubijanje se nastavilo i u 20. stoljeću kada su komunisti nastavili torture i mučenja pa je taj broj narastao gotovo na 300.000 ubijenih kršćana. Danas u Vijetnamu živi u oko 9 milijuna katolika. Od toga samo Sajgon (Ho Chi Minh) ima 10% stanovnika katolika.
Svake godine u Vijetnamu se obrati i krsti 6.000 obraćenika i novih katolika (budista, taoista ili ateista) izraslih na sjemenu mučeništva svojih sunarodnjaka.
Vjerojatno će se većina Hrvata-katolika pri pomisli na Vijetnam prvo sjetiti američke invazije na tu zemlju, pa tek onda vijetnamskih mučenika, džungle i tamošnjeg komunističkog uređenja, jednog od posljednjih na planetu.
Prema pokazateljima udruga koje vrše cjelogodišnji monitoring vjerskih sloboda u svijetu (www.opendoorsusa.org) Vijetnam je 16. država po redu glede ugnjetavanja kršćana. Budući je ta azijska zemlja pod komunističkim režimom, ma koliko on bio otvoren za strane investitore i „kapitalizam“, još uvijek mu je osnovna postavka: katolik je strani agent i zaslužuje kaznu.
Na svu sreću ideja da su kršćani strani špijuni i infiltratori nije dovedena do bolesnih dimenzija kao u Sjevernoj Koreji, ali ipak činjenice govore da opasnost za Crkvu, katolike i tamošnje vjerske institucije ipak postoji.
Podsjetimo, 1975. nakon odlaska Amerikanaca novi režim je u katolicima vidio prijeteću paralelnu vlast te je zbog toga zatvorio katoličke biskupe, sjemeništa i odvraćao vjernike od prakticiranja vjere. Usprkos tomu, četiri desetljeća poslije Katolička Crkva je jača nego ikada.
Katolici u slobodnim zemljama ne mogu shvatiti život svoje braće u državama kao Vijetnam!
Po uzoru na većinu propalih komunističkih država, u Vijetnamu je danas zabranjena, ili strogo ograničena raspodjela bilokakvih materijala koji se dovode u vezu s kršćanstvom. Budući da vlast u odgoju vidi veliku prednost, ali i opasnost, Katoličkoj Crkvi je ograničen rad s mladima. Službene zabrane nema, ali je poznato kako je taj vid pastorala jako nadgledan, prisluškivan i često prekidan u vidu upada u prostorije ili kampove. Broj mladića u sjemeništima tek je nedavno povećan na „neograničen“, dok su prije postojale kvote za upis. Svećenički kandidati su praćeni i prisluškivani. Zasigurno stanje koje ljudi koji žive u slobodi ne mogu pojmiti niti shvatiti.
Stvari koje se uzimaju zdravo za gotovo na Zapadu, u slobodnim državama, u Vijetnamu ne postoje, barem u segmentu slobodnog pastoralnog rada. Osim nabrojanoga, svećenici imaju problema s registracijom novih crkava i pastoralnih centara te vraćanjem otete imovine.
Nasilje protiv katolika povremeno eruptira, što je eufemizam za stampeda pri kojima budu zapaljene crkve i uhićeni vjernici. Jedan od posljednjih takvih slučajeva zbio se početkom 2014. Nekoliko crkava je zapaljeno, kao i katoličke kuće dok je desetak vjernika završilo u zatvoru u kojima ima više stotina katolika bez konkretnog razloga.
Duhovna pustoš komunizma danas okreće Vijetnamce Katoličkoj crkvi
Situacija nije bajna, problemi postoje, međutim oni koji su bili u Vijetnamu iznenađeni su vitalnošću katoličke vjere u toj azijskoj državi. Živa Crkva nastavlja rasti i sada broji skoro devet milijuna ljudi. U skoro svakoj većoj ulici glavnog grada vide se kipovi Blažene Djevice Marije i to na gornjem balkonu. Očit je to utjecaj budističke tradicije stavljanja kipova na najvišoj točki kuće. Crkvena zvona zvone po cijelom Ho Chi Minhu (bivši Saigon), a u domovima katoličkih obitelji izgrađena su prava mala svetišta. Vjera Vijetnamaca je doista očita, dok je primjetno pristupanje Crkvi i onih koji su prije više godina predstavljali progonitelje. Jasno je kako duhovna pustoš koju je napravio komunizam škodi ljudima stoga su mnogi spas potražili pod okriljem Crkve.
Slično kao i u Sjevernoj Koreji ravnatelj AsiaNewsa otac Cervellera je rekao: “Neke se biskupije usuđuju objavljivati vijesti na svojim web-stranicama, primjerice govore biskupa i o kršenju vjerske slobode. I s njihovih web-stranica uzimamo vijesti. U Vijetnamu je vrijeme tranzicije, komunistička centralizirana ekonomija ustupa mjesto kapitalističkoj. Komunistička partija, odnosno njezini upravitelji, nastoje iskoristiti tranziciju da bi se obogatili. Od ljudi otkupljuju imovinu koja je bila oduzeta Crkvi, čak i budističku imovinu te drugih vjeroispovijesti. Komunisti ulaze u posjed tih zdanja, obnove ih i preprodaju na tržištu nekretnina. To nije zakonito jer u Vijetnamu pravila nalažu da se sva imovina oduzeta Crkvi ima vratiti ako ne služi državi“, ustvrdio je otac Cervellera i naglasio da kad katolici zatraže svoju imovinu režim nasiljem odgovorio na njihov zahtjev te se zato pale crkve i kuće katolika.
