Priređen joj je veličanstven sprovod. Stanovnici Trevisa i sjeverne Italije prozvali su je „anđelom milosrđa”, a na spomen-ploči nazvana je „odabranom dušom junačke dobrote”.
Sveta Marija (Maria) Bertilla, talijanska redovnica, rođena je 6. listopada 1888. u Brendoli (provincija Vicenza, Veneto) kao Anna Francesca Boscardin. Odrasla je u siromašnoj zemljoradničkoj obitelji, a djetinjstvo je provela u strahu od nasilnog oca Angela, alkoholičara, ismijavana i ponižavana od okoline, naročito od svojih vršnjaka. Pogrdno su je nazivali „guskom”.
Od malih nogu radila je najteže poslove, u kući i na poljima. Na savjet svojeg župnika odazvala se duhovnom pozivu i 1904. pridružila se u Vicenzi družbi Sestara učiteljica svete Doroteje, kćeri Presvetih srdaca (Le Suore Maestre di Santa Dorotea, figlie dei Sacri), od milja zvanim Dorotee di Vicenza. Uzela je redovničko ime Maria Bertilla. Radila je u kuhinji, pekarnici i praonici rublja. Nakon nekog vremena počela je raditi u bolnici u gradu Trevisu (Veneto), s djecom oboljelom od difterije. Završila je 1907. i školu za bolničarke. Pronašla je svoj pravi poziv, njegu teško bolesnih i mentalno hendikepiranih pacijenata. S bolesnicima je bila izuzetno nježna i strpljiva.
Za vrijeme I. svjetskog rata bolnicu je zauzela talijanska vojska, a sestra Maria Bertilla brinula je neprestano o svojim pacijentima, usprkos stalnim zračnim napadima i bombardiranjima. Neko vrijeme bolnica je bila evakuirana u Lombardiju. Njegovala je i ranjene talijanske vojnike. Nailazila je na nerazumijevanje liječnika i jedne ljubomorne poglavarice koja ju je htjela udaljiti od pacijenata i uposliti je kao pralju.
Bila je jednostavna i ponizna redovnica, potpuno posvećena svojem pozivu te je ostavljala snažan dojam na one koji su je upoznali. Od djetinjstva je neprestano uz sebe nosila svoju najdražu knjižicu, katekizam, a sve svoje nevolje povjeravala je Majci Božjoj. Preminula je na današnji dan, 20. listopada 1922., u Trevisu, nakon duge borbe s bolnim tumorom i teških operacija.
Priređen joj je veličanstven sprovod. Stanovnici Trevisa i sjeverne Italije prozvali su je „anđelom milosrđa”, a na spomen-ploči nazvana je „odabranom dušom junačke dobrote”. Na njezinom grobu, u matičnoj kući njezine družbe u Vicenzi, dogodila su se mnoga čuda i ozdravljenja. Blaženom ju je 1952. proglasio papa Pio XII., a svetom 1961. papa Ivan XXIII.
