U vrijeme 2. svjetskog rata 1942. godine partizanska vojska u Slatinskom Drenovcu, u blizini Slatine na Papuku, osnovala je logor smrti. Ovaj logor je postojao od 1942 pa do 1946. godine.
Spomenik žrtvama u Slatinskom Drenovcu podignut je i posvećen 21. studenog 1998. godine kraj Crkve Sv. Spasa gdje su pronađene 464 lubanje i preko 130 vreća polomljenih kostiju. Pretpostavlja se da je tu bilo oko 560 žrtava. Tu su ubijeni i župnici iz Orahovice, Slatine i Voćina.
U blizini se nalaze i masovna gubilišta Hrvata: Drenovački jarak, Čačića brdo i Jankovački potok. Istraživanja su potvrdila da su žrtve bili civili sa šireg područja Virovitičko-podravske županije, te mnogi Hrvati iz kolona Križnoga puta. Mnoge su lubanje imale prostrijelne rane što potvrđuje pretpostavke kako su ove žrtve likvidirane sa velike blizine.
Među ubijenima je više svećenika. Godine 1943. po tom istom sudu bio je osuđen orahovački župnik Ivan Đanić, a sljedeće godine jednako tako po tom sudu bio je osuđen na smrt i slatinski župnik Julije Bürger.
U nedalekom Voćinu 1943. ubijen je župnik Josip Martinac.
Ukupno je do završetka 2. svjetskog rata 8. svibnja 1945. od strane partizana ubijeno 23 svećenika Zagrebačke nadbiskupije, a do kraja 1949. komunističke vlasti ubile još 45-oricu svećenika nadbiskupije (izvor: S. Kožul). Više o velikom stradanju hrvatskih civila i vojnika Slatine i slatinskog kraja tijekom 2. svjetskog rata može se pročitati u knjizi Miroslava Gazde „Krvavi slatinski Uskrs“.
Ovaj kraj teško je stradao i u Domovinskom ratu i bio mjesto brojnih zločina slatinskih Srba nad Hrvatima: Četekovci, Balinci, Čojlug, Voćin i druga mjesta brojnih zločina nad Hrvatima slatinskog kraja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
