Svaki je dan sudjelovao u slavlju dvije Svete mise. Ispovijedao se svakog petka. Imao je biblioteku duhovnih knjiga koje je s pozornošću i slašću čitao, a propovijedi je upravo gutao, tražeći priliku i na putovanjima kako bi ih mogao slušati. Bio je samilostan prema siromasima i patnicima, na svom dvoru redovito hranio 120 siromaha dnevno, koje je često sam posluživao.
Uzor je mnogima, a napose bi trebao biti današnjim vladarima kako treba voditi svoju zemlju i svoj narod – vjerom, poniznošću, skromnošću, ljubavlju za ljude…
Sin je Ljudevita VIII., francuskog kralja, i Blanke Kastilske. Rođen je 1214. godine. Nakon očeve smrti postaje kraljem (1226.), u 12. godini života.
Postigavši punoljetnost, oženi Margaretu iz Provanse. S njom je imao jedanaestero djece. Davao im je spasonosne pouke, a kad bi odrasli, pridruživao ih je vježbama svojih pobožnosti. Njegov privatni život bio je sličan redovničkom životu. Strogo je postio Došašće, Korizmu i sve petke, često o samom kruhu i vodi. Dnevno je molio časoslov.
Kralj Franjevac
Svaki je dan sudjelovao u slavlju dvije Svete mise. Ispovijedao se svakog petka. Imao je biblioteku duhovnih knjiga koje je s pozornošću i slašću čitao, a propovijedi je upravo gutao, tražeći priliku i na putovanjima kako bi ih mogao slušati. Bio je samilostan prema siromasima i patnicima, u svojoj je kući redovito hranio 120 siromaha dnevno. Više puta im je sam posluživao. Milostinju je dijelio osobito bolnicama i siromašnim redovničkim zajednicama.
Želio je nek mu netko od djece bude redovnik ili redovnica. S tom svrhom ih je i slao u redovničke škole. Sam je postao franjevački trećoredac.
Otkup kršćana iz ropstva
Kao kralj „mironosac” izgladio je zategnute odnose s Englezima. Podigao je i gospodarske prilike svoje zemlje, tada najvećeg i najuglednijeg kraljevstva na Zapadu. Želeći osloboditi Sveta mjesta, povedeVII. kržarsku vojnu, u kojoj je bio zarobljen. Za vrijeme svoga petogodišnjeg boravka na Istoku, mnoge je kršćane otkupio iz ropstva. Vrativši se u Francusku, poveo je VIII. križarsku vojnu, u kojoj je od kuge i umro kod Tunisa 1270. godine, u 56. godini života. Papa Bonifacije VIII. proglasio ga je svetim 1297. godine.
Ljudevit IX. najodličniji je predstavnik francuske kraljevske dinastije. Ideal njegova života mogao bi se izreći slijedećim riječima: biti primjer čitavom narodu svojim poštenjem; brinuti se za vremenito i duhovno dobro svojih podložnika; spojiti u sebi kraljevsku službu sa svećeničkom skrbi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa