Crne robove prevozilo se brodovima iz Afrike u neljudskim uvjetima, po nekima naslagane slično sardinama u konzervi. Mnogi su putem ubijani i bacani u more, bilo zbog iscrpljenosti ili jednostavno kao “nepotrebni višak”.
To je još jedna sramotna epizoda Britanaca i Zapada, pojava o kakvima se nije moglo ni sanjati na našim srednjoeuropskim prostorima.
Na današnji dan 1713. španjolski je kralj dodijelio Britancima jednu od najunosnijih, ali i najsramotnijih povlastica u povijesti. Naime, oni su dobili pravo na opskrbljivanje španjolskih kolonija u Americi crnim robljem iz Afrike. Dakako da je to bio unosan posao, jer su robovi bili u Americi nužni za teške radove na plantažama. Robove se prevozilo brodovima iz Afrike u neljudskim uvjetima, po nekima naslagane slično sardinama u konzervi. Mnogi to putovanje nisu preživjeli.
Mnogi su putem ubijani i bacani u more, bilo zbog iscrpljenosti ili jednostavno kao nepotrebni višak.
Spomenuto pravo na trgovinu robljem obično se naziva “Asiento”, što na španjolskom jeziku znači dogovor ili ugovor u trgovačkom smislu. Robovi su većinom ukrcavani na obalama Zapadne i Središnje Afrike, od Senegala do Angole. Britancima je dodijeljena kvota od 4800 robova za prodaju godišnje.
Zanimljivo je da je u Velikoj Britaniji prodaju roblja preuzela tzv. Kompanija Južnog mora (South Sea Company) koja je bila dioničko društvo. U vezi te kompanije nastao je poznati skandal nazvan Mjehur Južnog mora (South Sea Bubble) kada je cijena dionica kompanije prvo silno narasla, a zatim naglo pala, pri čemu su mnogi dioničari ostali osiromašeni.
