Felicijanova povelja iz 1134. najstariji je sačuvani spomenik u kojem se izrijekom spominje ime Zagreba.
U njoj se navodi i podatak da se prvi zagrebački biskup zvao Duh i da je bio Slovak.
Dana 26. travnja 1134. ostrogonski nadbiskup Felicijan izdao je najvažniju zagrebačku povijesnu ispravu ili takozvanu Felicijanovu latinsku ispravu. Riječ je o sudskom sporu između zagrebačkog biskupa Macilina i šomodjskog župana Adalberta, u kojem je zagrebačkoj biskupiji dosuđena nepravedno oduzeta šuma.
Sadržaj te isprave bio bi tek jedan od brojnih zagrebačkih sudskih spisa da nema dva važna podatka, zapravo presudne činjenice za rasvjetljavanje najstarije povijesti Zagreba.
Ne postoji nikakav stariji i vjerodostojniji dokument u kojem bi se pripovijedalo o tome kako je kralj Ladislav Arpadović osnovao zagrebačku biskupiju, doveo prvog biskupa Slovaka imenom Duh, te mu za pomoćnike dodijelio svećenike vične slavenskom jeziku. Drugi je jedinstveni podatak u toj ispravi to što se prvi put u povijesti izrijekom spominje ime ovoga grada.
Evo kako u približnom prijevodu s latinskog jezika glasi dio Felicijanove povelje:
„U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Za vlade vrlo plemenitoga kralja Ladislava, a za primasa ostrogonske
crkve Acha, nadbiskupa bačkog Fabijana, za vesprimskog biskupa Kuzme,
palatina župana Gjule, za šomođskog župana Graba, osnuje spomenuti
kralj, nadahnut Božjom milošću i posavjetovavši se s ovima i drugim
plemićima, biskupiju zagrebačku, da one, koje je bludnja idolopoklonstva
otuđila od štovanja boga, biskupova briga natrag privede na put istine.
Da dakle pouči neznanje toga puka, nađe (kralj Ladislav) zgodnoga nekog
Čeha, časna života, imenom Duh, koga pošalje po svom kapelanu Fanciki za
pastira toj crkvi; on je postavio i pomoćnike (svećenike) onoj crkvi iz
županije šomođske i zaladske.“
